Briga za posao: Moguće da se, dirnut ljepotom pejzaža, iza drveta zadržao duže nego što je bila nužda. Kada se vratio, ustanovio je da je 20 psihičkih bolesnika pobjeglo iz autobusa.
Vozač se zabrinuo za svoj posao. Možemo zamisliti što mu je prolazilo kroz glavu: dobiću otkaz, žena će biti bijesna, kako ću prehraniti djecu, sve zbog tako male, bezazlene greške, oduvijek sam bio odgovoran, ali prosto više nisam mogao trpjeti... Grozničavo je razmišljao kako da se izbavi iz nevolje.
Na koncu je otišao na prvu autobusku stanicu, izašao iz autobusa i stao dozivati ljude da uđu u vozilo, jer je danas vožnja besplatna, a on će ih povesti kamo god žele. Ljudi su slabi na besplatne stvari. Ako čovjeka pitate: postoji li nešto besplatno, reći će vam: ne. Pa ipak, ponudite li mu to besplatno, koje dakle ne postoji, on će pohrliti za njim.
Briga za ljude: Dvadeset ljudi koji su ušli na besplatnu vožnju iskrcali su se, skupa sa psihičkim bolesnicima, u dvorištu ludnice koja je bila vozačevo odredište. Dok su ih sprovodili u ćelije, besplatni putnici su protestvovali, ali su čuvari ignorisali njihove primjedbe: vozač ih je, naime, na vrijeme upozorio da ti ludaci neprekidno ponavljaju kako oni nisu ludi – u tome se i sastoji njihovo ludilo.
Nesretne ljude su iz bijelih košulja oslobodili tek nakon tri dana, kada je utvrđeno da selima u okolini ludnice luta veliki broj ludaka na slobodi.
Prvo što pada u oči u ovoj istinitoj priči je to da se takvo što ne bi moglo desiti u Crnoj Gori. Vozač bi, naravno, mogao izgubiti dvadeset ludaka, ali je malo vjerovatno da bi uložio toliki trud da svoj propust prikrije.
Razlika koja (ne) prija: Umjesto da lovi nedužne putnike koje će otpremiti u ludnicu, on bi prosto telefonirao ujaku ili stricu koji ga je zaposlio, taj bi nazvao tamo gdje treba, i problem bi bio riješen.
To je razlika između stabilnih država na evropskom putu, kakva je Crna Gora, i afričkih država u raspadanju, kakav je Zimbabve – u Crnoj Gori se zbog takvih sitnica ne gubi posao. Institucija „telefoniranja ujaku ili stricu“ izložena je brojnim kritikama, ali moramo se složiti da ona, ipak, ljudima pruža socijalnu sigurnost. Vidite na šta je surovost uprave prema uposlenima navela sirotog vozača iz Zimbabvea.
Pohvala ludosti: Čiji se pothvat sa zamjenom putnika prije godinu ili dvije našao u konkurenciji za Darvinovu nagradu. Vozač nije mogao pobijediti, jer se žiri za dodjelu Darvinovih nagrada rukovodi strogim pravilima.
Nagrada se, naime, dodjeljuje samo ljudima „koji su učinili uslugu Čovječanstvu i osigurali dugotrajan opstanak ljudske vrste time što su na sublimno idiotski način sebe uklonili iz genetske baze za nova pokoljenja“. Dakle: uslov da dobijete Darvinovu nagradu je da ste sebe ili ubili ili sterilisali na način koji će ljude nagnati na smijeh koji ne može zaustaviti čak ni sućut sa vašom tragedijom. Za više informacija, vidi www.darwinawards.com.
Darvinom nagrađeno nehotično samoubistvo mora biti potvrđeno pouzdanim medijskim izvještajem. U obzir ne dolaze urbane legende. Darvinova nagrada dodjeljuje se stvarnim ljudima za stvarni idiotizam.
Domaći kandidati za glupost: Svojevremeno je počasnu Darvinovu nagradu dobio primjerak ljudske vrste koji je progutao pilule nitroglicerina a potom pokušao da ih detonira tako što se zatrčao u zid – iako je dio žirija bio protiv, jer je u pitanju bio hotimičan pokušaj samoubistva.
Nagradu je jedne godine dobio muškarac iz Hrvatske, koji je vježbao žongliranje aktiviranom ručnom bombom. Pobjednik je bio i Brazilac, koji je upalio upaljač da bi provjerio da li je tank za gorivo u koji je ušao prazan, kao i čovjek koji se ubio tako što je sa prijateljem igrao Ruski rulet - poluautomatskim pištoljem.
Sva je ova priča zbog sljedećeg... Kada pratite zbivanja u ovoj zemlji, i kada pomislite da ništa ovako osporavano ne može potrajati dugo, ne pomislite li tada kako bi, da se kojim slučajem Darvinove nagrade dodjeljuju i državama „koje su učinile uslugu Čovječanstvu i osigurale dugotrajan opstanak ljudske vrste time što su na sublimno idiotski način sebe uklonile iz popisa svjetskih država“, Crna Gora mogla postati ozbiljan kandidat?
Crna Gora, naime, na raspolaganju ima mnogo načina da izvrši samoubistvo, koje je u prošlosti već činila. I samo jedan način da opstane: da ne budemo to što jesmo.
