Predsjednica ženskog rukometnog kluba Budućnost i nekadašnja rukometna reprezentativka Crne Gore, Radmila Petrović, rođena je 1988. u Nikšiću.
Prve korake u rukometu napravila je u RK Nikšić sa 12 godina, dok sa 17 prelazi u Budućnost s kojom je osvojila Ligu šampiona 2012. i 2015.
Sa “plavima” je osvojila i EHF Kup pobjednika kupova.
Svojevremeno jedno od boljih desnih krila na svijetu, u nacionalnom dresu srebrnu medalju osvojila je na Olimpijskim igrama u Londonu 2012, a iste godine okitila se i zlatom na Evropskom prvenstvu u Srbiji. Takođe, bronzu je osvojila i na Mediteranskim igrama u Peskari 2009. godine.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Najviše bezbrižnost, druženje i igra sa drugarima. Ta drugarstva su bila iskrena i prava!
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Pored velikih sportskih uspjeha koje sam postigla sa svojim timom, najviše volim što sam se ostvarila kao majka.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Mislim da sam imala talenta za crtanje i pjevanje.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Jako sam emotivna i previše samokritična, ne mogu reći da su te osobine loše, ali nisu baš uvijek najbolje po mene.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Iskrenost i jednostavnost. Ne osjećam se prijatno u društvu osoba koje nijesu iskrene i koje su previše komplikovane.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- “Život je lijep”, a voljela bih da me glumi Šarliz Teron.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Malo je teško opisati sebe u pet riječi… Zbog ljubavi postojim i živim.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Sočna i ukusna. Ljubitelj sam mesa, raznih salata i soseva. Samo ne volim ljuto.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Da sam, kad poželim, nevidljiva.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Baš mi niko ne pada na pamet… možda Mogli iz “Knjige o džungli”, pošto volim životinje, pa eto da se družimo i preživimo jedan dan u džungli.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Svaki moj slobodan trenutak je posvećen djeci. Zavisi od vremenskih uslova kako i đe ga provodimo. Šetamo, idemo na bazen, u bioskop, kod kuće mijesimo razna peciva pošto obožavaju da rade sa tijestom. Ma, šta nam padne na pamet!
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- “Rane”, Dina Merlina i “Crni labud”, Đorđa Balaševića.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Otkad sam rodila djecu nemam vremena da čitam, gledam filmove i serije. Posljednje što sam njima čitala bio je “Mali princ” i vodila ih na predstavu “Aladinova čarobna lampa”.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Voljela bih da posjetim Afriku. Safari.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Električni trotinet, ako on spada u prevozna sredstva.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Sestri.
Čemu se uvijek obradujete?
- Mene raduju male stvari, pa me nije teško obradovati. Moja najveća sreća je kad ugledam svoju djecu i porodicu zdravu i nasmijanu.
Da li za nečim žalite?
- Ne žalim ni za čim, sve je to život. Da je sve savršeno ne bi bilo zanimljivo.
Bez čega ne možete?
- Ne mogu bez vode i vazduha.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Pa djeci, uglavnom, kada viknem na njih pa mi poslije bude žao.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Da svijetom vlada mir, da nema gladi i da imam moć da izliječim sve bolesti, da svi budemo zdravi.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Imala sam jako težak porođaj prirodnim putem.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Baš nemam ideju. Vjerovatno bih to vrijeme provodila isključivo sa ljudima koje bezgranično volim. Djeci bih ispunila sve moguće želje koje non-stop odlažem jer su neumorni.
Kako biste voljeli da umrete?
- Voljela bih da to bude prirodna smrt, da ne bolujem i ne mučim se.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- Život je kratak, živite ga!
