Danas kad se u Crnoj Gori sučeljavaju razne ideje i mogućnosti postaje očigledno da smo u međusobnom ophođenju izgubili moralni kompas. Fali nam ljudskosti, bar malo onog običnog ljudskog poštenja koje nas opominje na ono što se zove čojstvo i dostojanstvo.
Zatajio je i onaj unutrašnji cenzor koji nas upozorava: nemoj preći ovu liniju, jer ćeš se kajati.
Mi vjerujemo da Crnu Goru mogu uvesti u Evropu samo one snage koje su uspješno obnovile njenu državnost
A što rade javno iz dana u dan brojni naši političari? Što neko reče – jednom otvore usta, a triput lažu. Nagađa se koliko budućih koalicionih partnera ima kapaciteta za političku kohabitaciju. Sve se pretvorilo u neku vrstu javnog političkog prostituisanja.
Nažalost, i neki predstavnici medija ne razlikuju se mnogo od političara. U jednim američkim novinama definišu uzorni tip novinara, koji treba da ima zreo i formiran karakter, savjest i odgovorno ponašanje. Potpuna objektivnost ne postoji, ali se treba rukovoditi subjektivnošću bez predrasuda i biti sposoban da o sebi kritički razmišljaš. A što kod nas rade? Trguju svojom profesijom kao na buvljaku. Koliko para – toliko muzike.
Najviše je prisutan u javnosti naš agilni potpredsjednik Vlade Dritan Abazović. Toliko je udaljen od problema u koji je uvalio Crnogorsku pravoslavnu crkvu pa sumnjam da bi reagovao ni kad bi se mural Ratka Mladića pojavio čak i na manastiru Svetog Petra Cetinjskog. Tako je kavaljerski i, naravno, veoma relaksirano predao sve crnogorske bogomolje Srpskoj pravoslavnoj crkvi. A zašto i ne bi? Nije mu ih babo gradio. To koristi kao dobar adut u političkoj igri da bi postao miljenik SPC. Kao čovjeka budućnosti ne interesuje ga kome su te bogomolje pripadale prije 1918. i što o tome kaže ogromna vjerodostojna dokumentacija.
Najavio je krstaški rat kriminalcima koji pljačkaju tuđi novac i stavljaju ga na svoje ime po raznim bankama u svijetu. A to ne može legalno postati njihov novac kad su pod takvim okolnostima došli do njega. Dritan smatra za svoju svetu dužnost da se taj novac vrati istinskim vlasnicima, a prekršioci kazne. Kakva je onda razlika kad se tuđe svetinje na tacni predaju srpskim klerofašistima, za koje ne postoje nikakvi provjerljivi dokazi da im legalno mogu pripasti?
Zar da neko prihvati ove prazne fraze i glasa za one koji su se svojski upregli da ukinu pravo glasa nama iseljenicima, kao kaznu i osvetu
Da li je po tvojim standardima u ovom slučaju zadovoljena pravda, koju grlato propovijedaš, moj dobri Dritane? Zar ne misliš da ćeš i ti jednog dana polagati račune za ovakvu sprdnju i sramotu nezapamćenu u našoj istoriji?
Kako se kao dostojanstvenici SPC ponašaju ova dva brata Mićovića reklo bi se da im je po mudrosti i pameti treći brat onaj pop Mićo iz Gorkog vijenca. Mitropolit Joanikije je pristao da bude podrepnica Vučićevom trojanskom konju u pohodu na aneksiju Crne Gore. Ne smeta što se blaženopočivši Amfilohije nije ni ohladio u grobu, a već su mu oduzete brojne titule koje je ovaj religiozni podvižnik desetinama godina pripisivao sebi.
Nikada Crna Gora nije imala na čelu takve umno osiromašene osobe, palanačkog personaliteta kao sadašnjeg predsjednika Vlade Zdravka Krivokapića i mitropolita Joanikija na čelu aktuelne, ali nelegalne SPC. Narodni guslar pjeva: Bez čobana kad je stoka glupa / pred njom vođa s rogovima stupa.
Sad se Joanikije i pop Gojko, kad vide da je vrag odnio šalu i da narod umire na svu prešu od kovida 19, a bog uzeo koji dan odmora od svojeg svemogućeg činodejstva, pa se ne javlja, okreću medicini i nauci. To je zbunilo našeg Zdravka kojem antitijela rastu kao pečurke poslije kiše, pa ne zna na koju će stranu sad da se okrene, pa ponekad brižna lica prošapuće - kašičica.
Oteli su crnogorskim vjernicima sve bogomolje, a onda broje koliko je tih vjernika CPC, kao dokaz o uticaju te crkve. A što ne broje koliko nas je bilo 1993. kad je vladika Antonije Abramović došao da sa narodom obnovi CPC pred dvorcem kralja Nikole?
Joanikije poručuje da će oprati naše grijehe suzama, valjda onim koje je nedavno u Cetinje bacila policija po nevinom narodu. Prepuniste mješinu grijeha, kako reče vladika Rade.
Naš vrli predsjednik Vlade i uzorni otac, kojeg oni isti koji su ga glasali zovu pajacom, ne zna što hoće, ali to hoće odmah! Tu je Evropa sad, pa Crna Gora odmah, te Maršalov plan, te 1.000 dolara prosječna plata samo što nije nadohvat ruke. Te milijarde dolara investicija koje kreću iz Japana, kao nekad žito iz Rusije. Ova me euforija podsjeti na pjesnika Jesenjina: Druže! Divota, sve se okreće! Početak dobar baš je to bio. Zamalo nisam umro od sreće. Moj brat se u gaće umokrio.
Ne bih htio da se ogriješim o ova dva mlada ministra u Vladi koji prenose svoja iskustva iz svijeta, ali sve što donosi brzi uspjeh olovkom, a ne teškim radom smrdi mi na Jezdu i Dafinu. Zar nije 2008. cio svijet zaglibio u katastrofalnu krizu zato što se ušlo u “kasino ekonomiju”? Kad neko kaže da je zaradio velike pare teškim radom, treba ga upitati - čijim radom.
Kako se kao dostojanstvenici SPC ponašaju ova dva brata Mićovića reklo bi se da im je po pameti treći brat onaj pop Mićo iz Gorkog vijenca
Za koju se to Srbiju naše posrbice bore? Nije čitav srpski narod genocidan, ali postoji nešto što je nazvano srpskom genocidnom gravitacijom. Kažu za sebe da su mali narod sa karakterom pripadnika supersila! Treba im obogaljena Crna Gora, ali bez Crnogoraca.
Sa kakvom drskom gordošću lažu i krivotvore istoriju crkve i države to je valjda jedinstveno u svijetu. Ako je Jadran srpsko more, koja je to srpska flota koja se makar pod nazivom ikad pojavila na Jadranskom moru. Gaje laž kao svilenu bubu, kako reče Marko Vešović. Planski i u kontinuitetu. Sveti Sava je preteča Šešelja, Arkana, Memoranduma SANU i sadašnjeg „srpskog sveta“.
Sve jeftini trikovi i lupeština.
„Mi moramo spasiti naše duše svim raspoloživim sredstvima“, ironiše portugalski Nobelovac Žoze Saramago, posebno kad dušu možemo utješiti ovozemaljskim blagodetima. Za njih suverenost znači da svoje zločince osuđene pred međunarodnim sudom mogu tretirati kao heroje!
Mandić je okićen ordenjem i mačevima tražio srpstvo sa oreolom, a završiće zajedno sa svojim saradnicima kao „Rokeri s Moravu“.
Zar da neko prihvati ove prazne fraze i glasa za one koji su se svojski upregli da ukinu pravo glasa nama iseljenicima, kao kaznu i osvetu, jer je naš masovni dolazak na referendum po mnogim statistikama i izjavama bio presudan faktor za obnovu crnogorske državnosti? Nama koji slobodnu, sekularnu građansku Crnu Goru volimo kao svoje dijete i činimo sve što je u našoj moći da joj pomognemo na njenom evropskom putu, dok oni, mada javno punim grlom kliču da su za evropske vrijednosti, istovremeno potajno i perfidno rade sve da joj to ospore.
Mi vjerujemo da Crnu Goru mogu uvesti u Evropu samo one snage koje su uspješno obnovile njenu državnost i uveli je u NATO, a ne one koje tajno žele da vrate točak istorije u mrak srednjevjekovnog mita. Vjerujemo u zublju koja vječno zrači sa našeg drevnog Cetinja. Rečeno je da nikada mrak, ma koliko bio velik, nije uspio da ugasi makar i najmanju svjetlost.
