Miloš Konatar rođen je 7. juna 1983. godine u Podgorici i u horoskopu je Blizanac.
U rodnom gradu se školovao tokom cijelog života. Prvo je bio đak OŠ"Milorad Musa Burzan", a zatim maturant podgoričke Gimnazije "Slobodan Škerović". Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu Univerziteta Crne Gore.
Za vrijeme studija bio je jedan od osnivača i predsjednik studentske oganizacije "Studentski forum".
Po završetku fakulteta, sa prijateljima je osnovao agenciju za računovodstvo i finansijsko-poreski konsalting, gdje i danas radi. Profesionalno se usavršavao u oblastima javnih finansija i finansijskih analiza.
Politički je aktivan. U svojoj političkoj karijeri bio je odbornik u Skupštini Glavnog Grada Podgorice.
Jedan je od osnivača Građanskog pokreta URA, gdje trenutno obavlja funkciju koordinatora Odbora za rad i socijalnu politiku.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Nedostaje mi vrijeme koje smo kao djeca u porodici svi zajedno provodili na raspustima kod djedova i babe, zajedno sa stričevima, tetkama i ujacima. Kako smo odrastali, tog zajedničkog vremena je bilo sve manje i manje i to mi najviše nedostaje.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Volim što mogu da preuzmem odgovornost za odluke koje donosim.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Arhitektura. Ne žalim za propuštenim stvarima u životu, ali ako već moram navesti jednu, onda bih rekao da mi je žao što nisam postao arhitekta. Imao sam smisla za dizajn i arhitekturu, i zaista sam uživao kao mlađi crtajući i radeći na nekim manjim i jednostavnim projektima. Sticajem okolnosti, život me je odveo ka ekonomiji i ne žalim zbog toga, jer volim posao kojim se bavim.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Dvije podjednako - impulsivnost i tvrdoglavost. Ne volim nepravdu i na nju često reagujem impulsivno. Kada nešto smatram za ispravno, ne odustajem od toga i tvrdoglav sam do kraja, čak i na svoju štetu.Da li su ovo mane, ni sam ne znam, ali jednostavno imam nizak prag tolerancije za neistinu i nepravdu.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Prije svega iskrenost i pouzdanost. Volim kada sa ljudima imam otvoren odnos bez skrivanja. Tako i sam funkcionišem. I u poslu, i sa prijateljima volim da znam da možemo da se oslonimo jedni na druge, kao i da imamo iskren i otvoren odnos. Prijatelji su mi mnogo bitni u životu.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografiju i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Mislim da bi najbolji nasov bio "Nema predaje".Definitivno bi Nebojša Glogovac bio idealan za tu ulogu.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Pravičan, nasmijan, pouzdan, iskren, prijatelj.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Kao školjku koja je spolja zatvorena i tvrda, ali kada je otvorite onda je sočna i meka.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Obožavam stripove, čitam ih sa nezasitošćui veliki sam ljubitelj strip junaka Mistera Noa. Kada su super-junaci u pitanju, omiljeni mi je Betmen, baš zbog toga što nema super-moći. Volim ga zato što mu nisu potrebne super-moći da bi pobijedio negativce.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa Supermenom, ali ne zato što je Čovjek od čelika, već zato što može da leti. A usput bih sredio i po kojeg negativca, pogotovo u Crnoj Gori.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Nedjelja je dan koji je uvijek rezervisan za odmor. Volim da ga provodim sa prijateljima i često je nedelja namijenjena ili za neki izlet ili za odmjeravanje snaga u šahu. Inače, mnogo volim šah, iako je moja ljubav prema šahu veća od šahovskog znanja.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- "Nesanica".
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Knjiga "Inferno" od Dena Brauna, koju sam pročitao u jednom dahu. Pored toga što je ovaj triler prepun obrta i nevjerovatnih zapleta, radnja knjige se odvija uglavnom u Firenci i Veneciji, koje sam imao prilike da posjetim. Čitajući knjigu, sa Robertom Lengdonom sam opet prolazio onim poznatim i prelijepim mjestima u ovim gradovima, dok je poznati Braunov lik pokušavao da spase svijet.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Japan.U pitanju je drugi svijet, praktično druga civilizacija koju bih volio da doživim. Takođe, fascinira me i Afrika: volio bih da uživo vidim Viktorijine vodopade i posjetim rezervate prirode na Crnom kontinentu.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Avion. Nemam strah od letjenja, ali sve te procedure, pretresi i gužve na aerodromima čine da avionom putujem samo kad moram. Kada sa prijateljima putujem po Evropi, uvijek se trudimo da putujemo automobilom. Na taj način možemo da vidimo sva ona lijepa, mala i skrivena mjesta.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Samom sebi.
Čemu se uvijek obradujete?
- Moru. Ono uvijek, i ljeti i zimi, izmami osmijeh na mom licu. More na mene uvijek pozitivno djeluje i ima terapeutsko dejstvo. Nisam rođen na moru, nisam ni živio na moru, ali se nadam da ću na moru provoditi svoje penzionerske dane kada za to dođe vrijeme.
Da li za nečim žalite?
- Ne. Iako sam neke stvari mogao drugačije uraditi, ipak svaka greška u životu predstavlja novo iskustvo koje nam pomaže da greške ne ponavljamo. Ako za nečim žalim onda su to prilike kada sam mogao nekome pomoći više nego što jesam.
Bez čega ne možete?
- Vjere u Boga. Najteži period i izazov u životu sam prebrodio uz Božju volju i pomoć, tako da bi moj život, na neki način bio prazan bez vjere u Boga.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Zvučaće nevjerovatno, ali kada sam kumovao prošle godine, uspio sam nekako da zaboravim da pozovem svog i mladoženjinog prijatelja na momačko veče. Uskoro ću opet kumovati, pa sam tog prijatelja pozvao i izvinio se. Na sreću, prihvatio je izvinjenje.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Samo jednu, a to je zdravlje. Sve ostalo čovjek može postići i bez zlatne ribice.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Najteži izazov do sada, i fizički i psihički, mi je bio oporavak poslije teške povrede koju sam doživio na ekskurziji u srednjoj školi. Jednostavno, stegao sam zube i odlučio da se borim i idem dalje. Taj period oporavka za mene predstavlja jedno nevjerovatno iskustvo, koje mi je pomoglo da sagledam i drugu stranu života. Život je borba u kojoj ono što te ne ubije, ojača te. I što bi vladika Petar II Petrović Njegoš rekao: "Što god dođe, ja sam mu naredan".
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Jedan mjesec bih proveo sa prijateljima i porodicom. Jedan mjesec bih putovao svijetom, dok bih jedan mjesec samo pomagao drugima.
Kako biste voljeli da umrete?
- Ne plašim se smrti, jer sam joj jednom u životu bio vrlo blizu. Nebitan je način smrti, jer od toga ne možemo pobjeći. Ono što je bitno jeste da svoje vrijeme za života iskoristimo na što bolji način.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- "Bio je dobar momak"
Priredila: Kristina ĆETKOVIĆ
