Novinar redakcije Zabave u Dnevnim novinama, Danilo Brajković, rođen je 26. oktobra 1990. godine u Pljevljima. U rodnom gradu je završio osnovnu školu „Ristan Pavlović“, a potom i Gimnaziju „Tanasije Pejatović“.
Danilo se aktivno bavio odbojkom punih deset godina, a prve korake je napravio u Odbojkaškom klubu „Mont“. Učestvovao je na brojnim takmičenjima širom Crne Gore i Srbije sa OK „Pljevlja“, a kako priznaje okačio je patike o klin 2009, kada je upisao Fakultet političkih nauka u Podgorici. Na pomenutom fakultetu s uspjehom je diplomirao 2013. godine, na odsjeku novinarstvo, s temom „Kršenje etičkih principa u crnogorskim štampanim medijima pri izvještavanju o sudskim procesima“.
Prve novinarske zadatke Danilo je obavljao još na studijama. 2012. godine bio je dio tima studentske emisije „Index“ na Radiju 98, zatim je kratko stažirao u Pobjedi i na radiju Antena M, da bi u decembru 2012. postao novinar redakcije Zabave u Dnevnim novinama.
Danilo iza sebe ima brojne intervjue i odličnu saradnju s većinom vodećih domaćih i regionalnih zvijezda šou-biznisa, a kako priznaje, nada se da još uspješnije priče tek slijede...
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Sve ono što današnje generacije, nažalost, zanemaruju. Djetinjstvo u kojem su jedine „muke“ kako oformiti dobru ekipu za fudbalski meč na obližnjem terenu i kako što kreativnijom vragolijom s „bandom“ iz okoline iznervirati komšije i roditelje. Bilo je manje svega u odnosu na danas, ali nije nam trebalo ništa više od toga jer smo sreću, možda i nesvjesno, pronalazili u sitnicama. Vjerujem da to samo djeci polazi za rukom.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Volim što danas mogu da pomognem onima koji su mene odmalena vodili ka pravom putu, ako sam uopšte došao do njega. Nisam od onih koji tvrde da se u njima bez obzira na godine i dalje krije dijete, jer svako vrijeme ima svoje breme i heroje, a sada je trenutak za ozbiljnije uloge.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- I dalje tvrdim da odlično pjevam, iako ne postoji ni jedna osoba na svijetu koja me je čula kako to izvodim i koja će vam potvrditi da je riječ o talentu (smijeh). Ali, nikad nije kasno...
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Tražim perfekcionizam tamo gdje mu nije mjesto i vrijeme, i nerviram se jer ga ne pronalazim.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Vaspitanje, poštovanje porodice i prijatelja. Dovoljno je tako malo.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Kad već imam mogućnost da odlučujem - neka to bude Dragan Gagi Jovanović u filmu "Točak života". Što se tiče inostranih glumaca, biram Dona Džonsona (Neš Bridžis).
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Duhovit, vrijedan, objektivan, komunikativan i nesiguran.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Ovo je nešto što ne mijenja ukus i što nema rok trajanja.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Pozajmio bih moć Leonarda iz Nindža kornjača.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa Duškom Vujoševićem. Genije u svakom smislu. Uživao bih.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Ukoliko nijesam u redakciji, najčešće vrijeme provodim s porodicom i prijateljima. Stariji brat Nikola živi sa mnom, a otac Branibor i majka Ljiljana nas često posjete, pa tako većinu slobodnog vremena provodimo skupa kada su tu. Ne mogu zamisliti nedjelju bez sportskih prenosa i zaokruživanja „fikseva“ na kladioničarskom tiketu. Ne mogu zamisliti ni da dobijem na kladionici (smijeh).
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Zbog posla kojim se bavim, šarolik je repertoar žanrova i izvođača. Ipak, neprevaziđene su Legende i "Točak života" s Borom Đorđevićem, po kojoj sam nazvao biografiju. Kolege me guraju ka rok priči u posljednje vrijeme.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Gostujuća postava predstave "Julije Cezar", koju sam nedavno gledao u CNP-u oduševila me je. To je slika i prilika društva u kojem živimo. Ona realna, a ne izmišljena koju često vidimo. Od filmova bih izdvojio oskarovca „Pod lupom“, jer na idealan način oslikava oštricu novinarskog pera.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Jednog dana vratiću se na Brijune. Ta zarobljena ljepota i vila Josipa Broza ostavljaju bez daha. Ne bih se bunio da produžim i do Barselone, Budimpešte...
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Voz. Ako se ovi naši mogu uopšte tako nazvati.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Nikome.
Čemu se uvijek obradujete?
- Između ostalog, plati, uspjehu dragih ljudi, priznanju starijih kolega i onih s kojima radim novinarske priče. Radujem se jer imam mogućnost da nekome pomognem kako bi ono što radi predstavio širem auditorijumu i probio led anonimnosti.
Da li za nečim žalite?
- Žalim što ne mogu biti svoj na svome, već me je život vodio tako blizu, a tako daleko od kuće.
Bez čega ne možete?
- Bez zdravlja.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Vama, jer nisam poslao odgovore u dogovorenom roku prošle sedmice.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Dovoljno je da budem zdrav i da porodica bude na okupu. Treću želju neka ispuni nekom drugom.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Čim je urađeno - nije bilo teško.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Kao i svaki drugi dan. Nadao bih se samo da među njima nije februar, pa da mi ukrade dan ili dva.
Kako biste voljeli da umrete?
- Oni koje pamte po dobru, nikada ne umiru.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- "Život je točak okrenuo".
Priredila: A.POPOVIĆ
