Abiznis

Kako se u Crnoj Gori spriječavaju investicije

U opozicionim nazovi ekonomskim programima sreo sam jednu specifičnost koju možemo vezati samo za Crnu Goru; a to je spriječavanje investicija u turizmu kao „spašavanje“ Crne Gore. Kažu, spriječićemo ulaganje u Buljaricu, Skadarsko jezero, .... Spriječiće da se valorizuje najveći resurs Crne Gore, da se uveća broj turista koji će doći u Crnu Goru, koji će trošiti svoj novac, puniti budžet države ...
Kako se u Crnoj Gori spriječavaju investicije
Portal AnalitikaIzvor

Piše: Slobodan JOVANOVIĆ

Ako se Crna Gora sljedećeg dana nakon izbora bude crvenjela, to će značiti da se vlast nije promjenila. Ako budu dominirale njenim ulicama srpske trobojke, znajte da je došlo do promjene vlasti. Svojim glasanjem glasali ste za jedne ili druge zastave. I to je suština. Sve ostalo su marifetluci i opsenarstvo intelektualnih marginalaca i skorojevićke, nedoobrazovane i nedourbanizovane svijesti.

Umjesto da je za ovih deset godina evoluirala svijest i potreba za napretkom kroz približavanje razvijenom i civilizovanijem svijetu, Crna Gora se i dalje rve sa time hoće li da liči na zemlje zapadnog svijeta ili na balkanske kasabe, strijepeći svakih izbora da najgori ne budu najbolji i sruše i to malo nesigurne kule koja se na jedvite jade sazidala.

Moram biti grub i reći - koliko mora neko biti glup pa ne viđeti da svojim relativizovanjem može dovesti na vlast u Crnoj Gori one koji se mršte na zastavu zemlje u kojoj hoće da vladaju, koji pjevaju himnu druge zemlje dok se intonira himna zemlje u kojoj traže vlast i koji drugu zemlju doživljavaju kao svoju? Vrlo dobro je to Crnogorski pokret definisao svojim trima grupama birača, podijelivši ih u one koji su za Crnu Goru i one koji su protiv Crne Gore. Namjerno isprovociravši pitanje koja je treća grupa,  uz odgovor  da se radi o onima koji su u zabludi da ne pripadaju jednoj od dvije nabrojane grupe. Vrlo jasno i vrlo tačno za one koji imaju mozga i kojima je Crna Gora jedina domovina. Možda ne hoteći i iz želje da zbog odredenog  nezadovoljstva dosadašnjim vladanjem kazne vlast, mogu napuniti 17. oktobra ulice Crne Gore trobojkama (i slikama Putina). Time bi se odrekli svega onoga što su sanjali, ako smo imali iste snove. Verbalne akrobacije i manipulacija riječima ne mogu sakriti da se radi o klasičnoj izdaji onih koji su se, iskreno ili ne, predstavljali kao borci za suverenu Crnu Goru, Crnu Goru kao dijelom zapadnog svijeta i NATO članstvom kao garancijom da se neće nikada ponoviti druga decenija XX stoljeća i vrijeme poslije nje. Mogu oni obmanjivati sebe i svoje birače ali će zastave pokazati je li pobijedila Crna Gora ili nije.

O vapaju učiteljice iz Bara: Vapaj one učiteljice iz Bara koja bi jela suvoga 'ljeba samo da se u škole „vrati ćirilica i srpski jezik“, najbolje govori o prevari na koju su nasjeli građani Crne Gore. Prevari da su naredni izbori borba za bolju ekonomsku budućnost koju nude oni sa odsustvom elementarnog znanja o ekonomiji i koji su političku karijeru osvojili ne znanjem, nego nacionalnim podjelama u Crnoj Gori. Od kraja prošlog stoljeća to je stožer i razdjelnica na kojoj se gradi politička scena Crne Gore. Konvertiti iz redova onih koji ne dijele  ljubav prema „srpstvu“ kao ova učiteljica, opravdanje za svoje konvertitistvo su pronašli tobože u siromaštvu i kriminalu. Iako bi im đedovi i prađedovi jeli „suvoga 'ljeba“ ali ne bi prodali Crnu Goru. Debelo uhlebljeni, sa luksuznim stanovima, luksuznim limuzinama, hoće da prodaju građanima Crne Gore sebe kao borce za njihovo blagostanje, praveći koalicije i dogovore sa onima koji dobijaju nervni napad na himnu i zastavu države države na čiju vlast pretenduju i nudeći političke programe sa ekonomskom vizijom dostojnom đeteta u petom razredu osnovne škole.

1210jovanovic1

Šta nudi opozicija: Pogledao sam na sajtovima što to nude opozicione partije kao recept za „bolju budućnost“? Kao nekome ko je po profesiji i po decenijskom iskustvu rada u međunarodnom prometu vezan za tu temu, prvo što mi upada u oči jeste odsutvo osjećaja vremena u kojem živimo. Većinom su svi ekonomski programi ostaci svijesti iz doba socijalizma i odlučujućoj ulozi države u privrednim djelatnostima. Da malo manje prate „herojsku borbu“ Draže Mihailovića, čuvenog „antifašiste“, i njegovu rehabilitaciju, a više ekonomsku nauku u Srbiji, shvatili bi da se ekonomska nauka svuda odrekla države kao poslodavca u privredi. Sem u nekim rijetkim  zemljama, sa sasvim drugom tradicijom, država je najgori poslodavac i zlatno mjesto za nepotizam. Pa bar u Crnoj Gori građani imaju to iskustvo! Olaka upotreba riječi neoliberalizam ljudi koji nemaju pojma što taj pojam podrazumjeva i postavljanje države kao te koja će da osniva „razvojne banke“, „agrobanke“, preuzima vlasništvo nad nekadašnjim „gigantima“ crnogorske ekonomije, su sobična prevara. Nema više „saveznih fondova“ da pokrivaju i socijalizuju gubitke koje pogađaju čitavo društvo, a ne pojedince koji su odgovorni za to.

Razvojne banke otišle u stečaj: Koja  je to „razvojna banka“ u državnoj svojini koja nije otišla u likvidaciju jer su privilegovani dobijali jeftine kredite, od kojih se mnogi ne vraćaju? Imate primjer Razvojne banke Vojvodine, koja je kapital vojvođanskih firmi i građana „sprcala“ u privatne džepove. I tu ne pomažu zaklinjanja, ko još vjeruje u bilo čije poštenje? Pritom, kreatori jedne takve loše ideje ne kažu odakle će namaknuti kapital za razvojnu banku? I inače ekonomski programi vrve od budalaština za koje se ne navode izvori odakle će se finansirati te sve „lijepe želje“. Vuk Drašković, srpski političar, je jednom obećao pred izbore penzije od preko 1.000 DEM. Shvatio je što su predizborna obećanja. Kako to reče njegov kum, Vojislav Šešelj, u svojstvu potpredsjednika srpske vlade, kad su ga prozivali za obećanja data u predizbornoj kampanji, da „u predizborna obećanja vjeruju samo budale“. Pa ko se upeca, upeca!

Ono što je siptomatično kod crnogorskih opozicionara je zloupotreba riječi neoliberalizam. Socijalistička misao u svijetu, ne računajući Verufakisa i slične, kojima je jedina koncepcija da troše akumulaciju kapitalističke privrede, odavno je usvojila da je socijalistička privreda kriva za slom socijalizma i prihvatila kenzijanstvo kao ekonomski model društva. Umjesto da nude održiv razvoj koji je zasnovan na privatnoj svojini kao jedinom dokazano održivom obliku svojine, nude podržavljenje preduzeća ili „Državni poslovni sistem“ u kojima će zapošljavati „desetine hiljada ljudi“? Što mislite čijih i na čiji račun? Pokreću se „investicioni ciklusi“ u situaciji kada „kukaju“ o zaduživanju države, otvaraju fabrike kao da ih ne bi do sada sami otvarali da imaju ideju što bi proizvodile, i slično. Važno je samo da se obećava da će na grbači građana otvarati sve i svašta. Kad bi to bili u prilici da ostvare građani bi ušli u spiralni ciklus, u kome bi svake godine bili siromašniji za gubitke koje neko mora pokrivati,. Valjda je to bar jasno. Svakome sa iole ekonomskim znanjem je jasno da u Crnoj Gori nema dovoljno kapitala za pokretanje većih investicija i da su jedini izvori novo zaduživanje ili inostrani ulagači. Zaista ne želim da diskutujem sa onima kojima je neoliberalizam privatno vlasništvo u privredi. Ili, još gluplje, ako je vlasnik banke stranac, da je to neoliberalizam, a ako je domaće lice onda nije. Ili, ako je vlasnik hotela stranac da je to  neoliberalizam, a kad je domaće lice onda nije, ...! Vrlo rado ću se u nekom narednom tekstu pozabaviti razlikom između kenzijanizma, liberalizma i neoliberalizma čikaške škole. Ipak za to treba malo više prostora. Znam da u Crnoj Gori postoji mnogo onih koji misle da znaju bolje od nauke što je što, ali moji su principi da ne može svako operisati tumor na mozgu. Upravo zato je moguće svaku investiciju, čak i one koje izazivaju zavist u okruženju, proglašavati krađom i investicijom „od koje država nema nikakve koristi“. Ubijeđen sam da samo marina u Porto Montenegru donosi Crnoj Gori više poreskih prihoda nego firme lidera opozicije. Posebno je pitanje što poslovni ljudi traže u politici? I jesu li to časne namjere ili poslovni poduhvat?

1210jovanovic2

Spriječavanje investicija u turizam: U tim nazovi ekonomskim programima sreo sam jednu specifičnost koju možemo vezati samo za Crnu Goru; a to je spriječavanje investicija u turizmu kao spašavanje Crne Gore. Kažu, spriječićemo ulaganje u Buljaricu, Skadarsko jezero, .... Spriječiće da se valorizuje najveći resurs Crne Gore, da se uveća broj turista koji će doći u Crnu Goru, koji će trošiti svoj novac, puniti budžet države .

Umišljenost da je Crna Gora najatraktivnija na svijetu ruši činjenica o broju zainteresovanih da ulažu u kapacitete na crnogorskom primorju. Oni koji su učili turizam kod profesora S. Unkovića znaju da je turizam niskoakmuulativna grana, odnosno, da su ulaganja ogromna i da se novac uložen u turizam veoma dugo vraća. Mi mjerimo ulaganje u turizam sa špekulativnim i ratnim kapitalom, koji nije pod imperativom da se povrati vlasniku u što kraćem vremenu. Ozbiljni fondovi svoje fizibiliti studije prave kroz ekonomsku računicu u kojoj akumulacija i povraćaj uloženog ima najvažnije mjesto. Zato se dešava da je na tender za Buljaricu prijavljen samo jedan ponuđač. Kad se to sve zna onda je stvarno pitanje ko to podržava da se obala Crne Gore ne stavi u funkciju ekonomskog korišćenja? Je li to zato što sa  primorja poručuju da hoće da sačuvaju obalu od "brđana" i "uništavanja" obale jer je ona "vlasništvo primoraca"? Kao da obala Crne Gore nije vlasništvo svih njenih građana i kao da ne treba svi od nje da osjećaju benefite? Ono što se zaista slažem, to je da treba spriječiti izgradnju stanova i vikendica na moru ogromnim poreskim opterećenjima. Od stanogradnje na obali mora Crna Gora nema skoro nikakvu korist. Radi se isključivo o profitu investitora.

Kako se banderaši bave ekonomijom: Koliko su ozbiljni ekonomski, predizborni programi govori jedna rečenica u programu DF-a, koja me zdravo nasmija. Kažu „ ...kroz razne mjere otežati uvoz proizvoda na bazi čelika iz proizvodnog programa Željezare...“! Prvo, što je njihova vizija približavanja EU i ekonomije uopšte? Zatvoreno tržište? Drugo, ko to u Crnoj Gori koristi u tolikoj mjeri proizvode visokolegiranih čelika da će zaštita tržišta pomoći Željezari? Tako je to kad se „banderaši“ bave ekonomijom!

Nije nevažno reći da se ponašanjem pojedinih partija koje zagovaraju NATO integracije, te integracije dovode u pitanje. URA je prihvatila koncept svojih koalicionih partnera da se o NATO integracijama odlučuje referendumom. Taj referendum ne može biti demokratski u uslovima žestokog miješanja sa strane i upliva novca i službi sa istoka. To je bar danas jasno kroz obilje novca koje se vidi na svakom koraku, uloženog u kampanju jedne strane. Hoće li to URA i Rakčević preuzeti na sebe krivicu za eventualni fijasko sa NATO integracijama? Programom Demokrata se nijesam bavio jer je to čisto ideološka priča, a imam i problem da steknem sliku kome se ti ljudi obraćaju! 

Portal Analitika