piše: Slobodan JOVANOVIĆ
O tome piše beogradski Danas iz „pouzdanih izvora“ iz vlade Srbije. Nema sumnje da su te informacije tačne i da povezuju sve činjenice u jednu cjelinu o ozbiljnoj organizaciji pokušaja nasilne promjene vlasti u Crnoj Gori, ubistvu premijera Crne Gore u kojem su vrlo vjerovatno učestvovale ruska služba, nacionalisti i paramilitarne snage iz Srbije i, to ne treba zaboraviti, veliki broj građana Crne Gore. Među njima nikako ne treba isključiti pojedince iz vrha pojedinih političkih stranaka u Crnoj Gori, jer bez njihovog učešća plan bi bio nedorečen.
Ko je stavljen pod prismotru: Postojanje veze sa Rusijom znalo se i prije dolaska Patruševa, preko telefona sa kojim je komunicirano sa „nekim“ u Rusiji. Teško je vjerovati da ćemo doći do informacije sa kime su to kontaktirali ruski državljani iz Srbije. Beogradski list, inače veoma proruski orjentisan, Večernje novosti, objavio je da su srpski obaveštajni i istražni organi „stavili pod prismotru“ desetak ljudi pripadnika desničarskih organizacija, nekadašnje članove paravojnih organizacija i borce koji su ratovali na strani Rusa u Donbasu. Dalje piše da su uzete njihove izjave, zaplijenjena oprema za prisluškivanje, ometanje telefonskih komunikacija, uniforme, oko 125.000 evra... Teroristi su bili opremljeni „najsofisticiranijim spravama, pomoću kojih su pratili kretanje crnogorskog premijera Mila Đukanovića, ali i aparaturom koja je sprečavala pokušaje crnogorskih tajnih službi da budu otkriveni“.
O posjeti sekretara ruskog Savjeta bezbjednosti javnost je saznala sa sajta Sputnjik, ruskog propagandnog portala u Srbiji. Dan prije posjete Patruševa na sajtu je objavljena informacija da je ta posjeta ranije dogovorena, pokušavajući da se posjeti Patruševa da karakter uobičajene posjete, koja nema nikakve veze sa aktuelnim događanjima i hapšenjem ruskih državljana u Srbiji. Niko sa elementarnom analitičkom sposobnošću nije povjerovao da je razlog posjete Patruševa potpisivanje „memoranduma o uzajamnom razumjevanju“. Svjedoci smo da živimo u vremenu i prostoru u kojem je svakakvu besmislicu moguće proturiti preko medija, a u koju će vjerovati svi oni koji hoće da vjeruju u nju. Jedino je važno da se servira mogućnost kod većine poklonika propagandnih besmilica koje supstituiše ono što je očigledno za svakog razumnog čovjeka. Ne sumnjam da će mnogima priča o „memorandumu o uzajamnom razumjevanju“ biti dovoljna da sakrije prave razloge dolaska Patruševa.
Kako će izvještavati mediji: Za očekivati je da će se mnogi mediji u Crnoj Gori svojski potruditi da razrađuju „epohalnu“ važnost ovog memoranduma u „izuzetno važnom trenutku za odnose Rusije i Srbije“. Nijesu li oni svo vrijeme relativizovali sve informacije i time, svjesno ili nesvjesno, pomagali onima koji su namjeravali da uvedu Crnu Goru u krvoproliće, predstavljajući pokušaj terorističkog napada na Crnu Goru i ubistvo premijera kao izborni trik vladajućeg DPS-a.
Gostujući u emisiji „Načisto“, na TV Vijesti, urednika i novinara Petra Komnenića, specijalni tužilac Crne Gore, Milivoje Katnić, je uglavnom iznio dovoljno detalja o scenariju koji se spremao u Crnoj Gori, vodeći računa da suvišno iznesenim detaljima ne ugrozi istragu. Upravo to neiznošenje nekih detalja iskorišćeno je da se obezvrijedi sve što je Katnić iznio to veče. Samo malo intelektualnog napora i odsustvo namjere da se sabotiraju vlasti u spriječavanju potencijalnog krvoprolića, dovoljno je bilo da se shvati kako se došlo do informacija o pokušaju terorističkog napada, kako i preko koga je kontrolisan put oružja, kako je uništeno oružje da ne bi drugim putevima dospjelo do drugih grupa u Crnoj Gori .... i mnogo drugih činjenica.
Puštanje šestorice privedenih je postalo predmet manipulacija i podsmjeha, iako, očigledno, treba da zahvalimo tim ljudima što su odbili da učestvuju u jednom monstruoznom planu, u kome je trebalo da oni pucaju na okupljene građane, omogućivši da se spriječi njegovo sprovođenje. Zabrinjavajuće je sljepilo mnogih političkih lidera koji nijesu sposobni da shvate da je odlaganje saopštenja o terorističkom napadu na Crnu Goru u izbornom danu, poslije 20:00h, otvaralo mogućnost da se druge grupe, kojih je, ako se ne varam, bilo najmanje još četiri, reorganizuju i pokušaju da iskoriste eventualno okupljanje građanja.
Zato je bilo važno na vrijeme preduprijediti svaku mogućnost da se građani nađu na ulici. Zahvaljujući neodgovornim političarima, koji misle da treba iskoristiti svaku šansa da se dokopaju vlasti, pa i kad je Crna Gora očigledno napadnuta, Crna Gora je došla u situaciju da je veoma lako destabilizovati i unijeti nemire u nju, sa raspletima koje niko ne bi smio da želi u Crnoj Gori. Mada se poneki ponašaju kao da ne postoji cijena koju nijesu spremni da plate u borbi za vlast.
Kako se pokušava obezvrijediti Katnićev nastup: Nažalost, među takvima se nalaze i pojedini mediji u Crnoj Gori. Mnogi su pravili šale i koristili da bi obezvrijedili njegov nastup, Katnićevu ne baš pretjeranu urbanost i način izlaganja, prenebregavajući o kakvom se tipu čovjeka radi. Posebno što je u emisiji stavio na kocku i svoje mjesto specijalnog tužioca i svoj život. Sjetite se riječi „da će potpuno nestati“!.
Što to stavlja na kocku Nikola Marković, glavni urednik Dana, podmuklo podmećući da je mafija odgovorna za pokušaj ubistva Mila Đukanovića, kad je premijer Srbije, Aleksandar Vučić, javno obznanio da su otkrivene osobe koje su pratile crnogorskog premijera „svakog sekunda“, sa namjerom da ga ubiju? Kako nikome to ne zapara uši? Teško se može reći da je Marković urbaniji od Katnića, a i shvatanje časnosti im se debelo razlikuju. Mnogo je dolara ušlo u Crnu Goru, treba ispitati svaku destinaciju. A kad smo kod urbanosti i ruralnosti, u emisiji RTCG u kojoj je Nikola Marković svojski pokušavao da bude logistika terorizmu i u kojoj je pokušaj ubistva Premijera povezao sa mafijaškim obračunom, novinarka Milka Tadić je, svojim ponašanjem i govorom „pokondirene tikve“, gordeći se iz potpuno nepoznatog razloga, dokazala da u Crnoj Gori isticanje nečijeg ruralnog ili urbanog isključivo zavisi od nečijeg odnosa prema jednom čovjeku ili događajima koji se mogu dovesti u vezu sa njim, posredno ili neposredno.
Nema sumnje da se sadašnjim događajima i napadom na Crnu Goru jednog dana baviti istoriografija kao o prelomnim događanjima u istoriji Crne Gore. Možda ćemo tada detaljnije saznati o o ulozi svih. I o ulozi Rusije, ulozi pete kolone u Crnoj Gori i ko je sve njen dio, a vjerovatno će se više znati što je stojalo iza informacije koju je objavio Sputnjik o razgovorima predsjednika Srbije, Tomislava Nikolića, u Moskvi oko ponovnog uspostavljanja zajednice Crne Gore i Srbije, „kad opozicija pobjedi“ na izborima u Crnoj Gori? I ko je i zašto tražio da se ta informacija „skine“ sa sajta Sputnjika?
