Sedma sila je od svog nastanka i ekspresnog rasprostranjenja služila za informisanje, podizanje svijesti o stvarnim problemima, štićenju nedužnih i raskrinkavanju, te javnom izlaganju onih koji se ogluše o zakon i rade protiv države i samog naroda.
Međutim, uz veliku moć dolazi i velika količina novca, pa se svrha postojanja i reagovanja sedme sile drastično mijenjana iz godine u godinu.
Svjetski rat medija: Naravno, prateći svjetske trendove ni Crna Gora nije zaostajala za promjenana. Mediji su uvijek “ratovali” kako u svijetu tako i kod nas. Naročito kada je u pitanju informacija. Emitovanje nečega što samo vaš medij ili kompanija posjeduje je pravo blago u informacionom poslu.
Ta trka i “rat” za informacijom su, očekivano, vodili ka neslaganju medija, a zavist je polako postala primarna osobina pojedinih medijskih kuća. Međutim, neslaganja su se uvijek rješavala nekako ispod radara, a rijetko kao javno emitovan autorski program.
Koliko god na prvi pogled ovaj medijski rat izgledao infantilno, zapravo za sobom vuče dublje probleme. U današnjem svijetu imamo ogroman broj medija, a ti mediji imaju svoje pratioce. Pratioci veličaju svoje omiljene medije, a skrnave ostale i time dolazi i do svađe među stanovništvom jedne države – u ovom slučaju Crne Gore, a dubljom podjelom u medijskom svijetu dolazi i do dublje podjele u Crnoj Gori. Time je nemoguće ne postaviti pitanje: Koja strana je zapravo ona prava, ona istinita?
Velika podjela crnogorskih medija: Ovo neslaganje u našoj profesiji je eskaliralo prilikom nedavnog pokušaja državnog udara. Svi su imali svoju stranu priče i konstantnim zasipanjem informacijama više nikome nije bilo jasno šta se zapravo dešava. Neposredno nakon toga izbila je javna prepirka koja je aktuelna i u trenutku objavljivanja ovog teksta.
Ovaj, prvenstveno nazvan pokušaj državnog udara, je samo pokazao koliko je intezivna podjela crnogorskih medija i u koliko lošem položaju se nalaze novinari u Crnoj Gori, jer su oni, koji su osporavali i koji nijesu legitimnost čitave situacije naišli na kritike, kako od strane konkurentnih novinara tako i od dijela same političke elite Crne Gore.
Kako se čini, ova spriječena katastrofa u Crnoj Gori je otvorila oči pojedinima, pa je novi premijer Duško Marković najavio niz promjena koje bi mogle drastično uticati na medijsku scenu u Crnoj Gori.
Premijer je kazao da u političkoj ravni neće imati svoje medije, ali da takođe ne žele da mediji umjesto nužne potrebe ukazivanja na greške i kritike preuzmu vođenje Vladine politike.
Da li je tanka linija između kritike i nametanja sopstvenog mišljenja, te da li bi ove najave premijera mogle uticati na pojedine medije, komentariše nam Ranko Vujović izvršni sekretar Medijskog savjeta za samoregulaciju.
''Izlaganje premijera Markovića u vezi medija je bilo prilično uopšteno i teško je reći na šta je konkretno mislio. Očigledno je da u Crnoj Gori postoji potreba za novim definisanjem odnosa u okviru medijske zajednice, ako postoji želja da se prevladaju dosadašnje duboke podjele. Donošenje medijske strategije ili usvajanje novih zakona neće puno pomoći ako svi akteri na medijskoj sceni ne pokažu volju za saradnjom i za nadilaženjem postojećih problema. Ako mediji ne prihvate da se vrate svom izvornom pozivu i ako centri moći van medija budu presudno uticali na njihovo izvještavanje teško da će biti moguće prevladati postojeće podjele. Između kritike i preuzimanja vođenja Vladine politike tanka je granica. Ono što je bitno jeste poštovanje profesionalnih normi, pa čak i kada se želi da se dominantno utiče na Vladinu politiku. Objektivno informisanje utiče ovako ili onako na Vladine politike, ali je bitno da spriječiti da se neobjektivnim informisanjem utiče na Vladu. Tu se već radi o nečem što nije posao medija'', kazao je Vujović.
Neprofesionalno izvještavanje kao društveni problem: Naš sagovornik je istakao da je evidentan problem kada se mediji ogriješe o nekoga, bilo da se radi o pojedincu manjinama ili nekom trećem, ali je puno veći problem kada neprofesionalno izvještavanje utiče na kompletno društvo.
''Odnosi među medijima su odavno na jako niskom nivou, tako da ovi poslednji događaji koje pominjete predstavljaju samo nastavak nekih ranijih nesporazuma I konflikata. Pokušaj državnog udara je samo jedna od tema na kojoj su se pokazale sve razlike koje postoje u medijskoj zajednici. Nezakonito ponašanje medija svakako predstavlja problem i za pojedince i za veće grupe. To je i razlog zbog koga se insistira na profesionalnosti i etičnosti medija već dugi niz godina. Jeste problem kada se mediji ogriješe o nekoga bilo da se radi o pojedincu, manjinama ili nekom trećem, ali je puno veći problem kada neprofesionalno izvještavanje utiče na kompletno društvo. Mediji kao jedan od stubova razvoja jednog društva itekako utiču kuda kako I na koji način će se jedno društvo kretati I razvijati. Ako postoji ozbiljan problem u radu medija to će se sigurno osjetiti I na državu I društvo u kome takvi mediji rade'', ističe Vujović.
Prema njegovim riječima, podržavanje vladine politike ili opozicionih ideala nije sporno dok god to podržavanje ne utiče na objektivnost samog izvještavanja.
''Nije problem ako mediji podržavaju vlast ili opoziciju, dok god profesionalno izvještavaju. Naklonsot jednoj ili drugoj političkoj opciji nije nedostaatk ako se on ne radi na račun objektivnosti i profesionalnosti'', govori Vujović.
Da li uvesti javno osramoćenje: Dio javnosti je smatrao da je rješenje za ovaj problem jednostavno - uvesti krivično djelo javnog osramoćenja. Ipak naš sagovornik smatra da bi to nanijelo više štete.
''Primjer dekriminalizacije klevete je dobro rješenje, samo je to rješenje trebao da prati poseban zakon o kleveti koji bi garantovao brz i efikasan process u slučajevoma građanske parnice. Sa druge strane, uvođenje krivičnog djela kao što je javno osramoćenje i slično bi ograničavalo slobodu izražavanja, tako da ih ne bi trebalo uvoditi'', zaključio je Vujović.
Najava regulacije medija se čini kao dobar potez novog premijera. Ipak, treba sačekati prve konkretne regulative te vidjeti na kojem nivou će uticati na položaj medija i samih novinara u Crnoj Gori. Prema trenutnoj situaciji se ne treba previše brinuti, jer – gore ne može biti.
Luka ĐURIĆ
