Trenutno je pažnja javnosti fokusirana na područje Kotora ali ne može se ne primijetiti da postoji još veliki broj nepokretnih kulturnih dobara u Crnoj Gori koja se nalaze u lošem stanju, čije su osnovne spomeničke vrijednosti ugrožene sa tendencijom dalje promjene integriteta i istorijske izvornosti.
Na loše stanje nepokretnih kulturnih dobara uticalo je više različitih faktora. Najviše neadekvatan i neprimjeran odnos prema njima od strane svih učesnika u procesu održavanja.
Kulturna dobra u zapuštenom stanju: Nepokretna kulturna dobra koja nijesu privedena namjeni, i koja nisu, kako bi rekli "na oku" nalaze se u zapuštenom ili ruševnom stanju. Sada već višedecenijsko odsustvo organizovane i osmišljene zaštitne aktivnosti prema njima uzima danak. Prepušteni su neminovnom uticaju zuba vremena i nerijetko vandalskom odnosu pojedinaca.
Fizička lica kao imaoci kulturnog dobra, zaštiti svojih objekata i zakonskoj obavezi u tom pogledu sve češće predpostavljaju komercijalne interese i aktuelne mogućnosti njihovih ostvarivanja korišćenjem ovih objekata. Pri tome, spomenička svojstva i zaštićeni status objekata ne vide kao vrijednost i potencijal razvoja, već kao nepotrebno ograničavanje prava svojine.
Vjerske organizacije i drugi subjekti, sakralne objekte koje koriste i privode namjeni, kroz nelegalne konzervatorske i restauratorske radove i druge zahvate na sakralnim objektima, unošenjem novih elemenata koji nijesu svojstveni i primjereni autohtonom graditeljskom i kulturnom nasljeđu, mjenjaju njihova prepoznatljiva kulturno-istorijska svojstva i osobenosti.
Kuturna baština kao balast opština: Organi lokalnih uprava, posebno na primorju, se prema nepokretnoj kulturnoj baštini kroz svoja planiranja ili bolje reći neplaniranja, češće odnose kao prema balastu koji ih koči u njihovim razvojnim planovima, često dozvoljavajući da infrastrukturna i druga razvojna rješenja naselja sa zaštićenim cjelinama ili spomeničkim jedinicama pretpostavljaju njihovom ambijentalnom izgledu i skladu.
Te primjere možemo nabrojati u skoro svakom mjestu na primorju.Taj proces se naročito ispoljava kroz proces izrade planova u koji se institucije zaštite spomenika kulture ne uključuju blagovremeno.
Tako da kasnije prepravke i ispravke postaju neophodnost. Ali vraćanje u pređašnje stanje ili barem podnošljivo, u velikoj većini slučajeva predstavlja ogroman i skup posao. I za puno bogatije države od Crne Gore, koji shvatajući to, prevashodno rade na sprečavanju takvog stanja.
Akcioni plan: Vlada premijera Duška Markovića donijela je 2. februara ove godine Akcioni plan za Kotor na tragu upozorenja upućenih Crnoj Gori sa posljednje sjednice Komiteta UNESCO u Istanbulu, održanoj u julu prošle godine, koja se odnose na posljedice prekomjerne urbanizacije zaštićenog područja koje mogu dovesti do brisanja Kotora sa Liste svjetske baštine.
Od 12 mjera tog plana, najhitnija je ona o usvajanju HIA (Heritage Impact Assesment ) dokumenta – studije procjene uticaja na kulturno i prirodno nasljeđe.
Taj dokument treba da bude donešen do kraja ovog septembra, a njime će se predvidjeti koje je projekte prema postojećim planovima moguće graditi, a koje ne.
Znači, to je kao neki 'screening' za cjelokupnu plansku dokumentaciju i tačno će dati preporuke za svaki već izgrađeni objekat, kao i za one koji su planirani.
UNESCO-ov rok za revidiranje sistema upravljanja zaštićenim područjem u Boki je decembar ove godine. Akcionim planom naloženo je stavljanje van snage kompletne prostorno-planske dokumentacije za teritoriju opštine Kotor, svih lokalnih i državnih planskih dokumenata, do donošenja novog Prostorno-urbanističkog plana Opštine koji mora biti usklađen sa zahtjevima i dokumentima UNESCO.
Zabrana gradnje: Početkom aprila Vlada je donijela odluku da se u Kotoru zabranjuje gradnja narednih šest mjeseci. Tada su iz Vlade rekli da su odlučili da obustave gradnju u Kotoru zbog najave UNESCO-a da će se taj grad brisati sa liste svjetske baštine, ukoliko se ne spriječi devastacija prostora. Takođe su saopštili da obustavljanje gradnje na šest mjeseci u Kotoru nije nikakav politički pritisak na novu lokalnu upravu.
"To je metodologija koja je direktno sadržana u odlukama Komiteta UNESCO u Istanbulu 2016. godine, koji je pretočen u Vladin Akcioni plan, a sve u funkciji i namjeri da Kotor ostane na listi zaštite UNESCO", precizirano je tada.
Takođe je precizirano da su donijeli odluku o zaustavljanju izdavanja novih građevinskih dozvola na šest mjeseci kako bi dobili dugoročni benefit.
Potrebno naći rješenje: Potrebno je zajedno sa lokalnom upravom pronaći rješenje "da bi izašli pred ljude iz UNESCO-a i saopštili im da Kotor ostaje na njihovoj listi".
"Vjerujemo da to Kotor zaslužuje. Planovi su stavljeni van snage dok se ne donese integralni plan za cijelo, šire područje", poručeno je početkom aprila.
Naglašeno je da će izrada HIA (Procjena uticaja na baštinu) omogućiti uvid u sva činjenja, i dobra i loša, koja su se desila u prostoru i da će nakon toga biti moguće pristupiti adekvatnim mjerama sanacije postojećeg stanja.
Kada se donese Procjena uticaja na baštinu - HIA, biće jasno u kom prostoru i na koji način je moguće graditi. Dakle, dokument će pokazati manjkavosti planske dokumentacije i dati smjernice za planiranje prostora zasnovano na prinicipima struke, a prilagođeno potrebama stanovnika . Takođe, nakon donošenja HIA, biće moguće govoriti o mjerama sanacije već izgrađenog prostora.
Novi kotorski predsjednik opštine Vladimir Jokić je takođe u štampi izrazio više nego spremnost i upućenost na zaštitu tvrdeći da će nova uprava učiniti sve da zaustavi devastaciju.
"Nova uprava će uraditi sve da zaustavi devastaciju prostora, preispita planska dokumenta i planirane „projekte“. Formiranje uprave koje u toku, a na koju se neće moći izvršiti uticaj ni iz jednog javnog ni tajnog centra moći, kao ni iz Vlade čije su inicijative redovno išle na štetu Boke, garant je zaustavljanja galopirajućeg uništavanja Kotora", mogla se pročitati tada u štampi izjava predsjednika OO Demokrata Kotora Vladimira Jokića, novog kotorskog gradonačelnika.
Zatečeno stanje: Reporter Portala Analitika je ovih dana obišao zaštićeno prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora, "od Veriga do Veriga".
Za stanje na terenu se slobodno može reći da je – radno. Kako to "zaustavljanje devastacije" izgleda može se uvjeriti posjetioci odmah na ulasku u Kotor. Sa jedne strane ga dočekuje stari grad sa svojim impresivnim zidinama a sa druge novoizgrađena zgrada koja je već dobila i svoje ime – Pentagon.
Dalje slijedi građevina sportskog centra u Škaljarima čija je izgradnja još uvijek u punom jeku ili zastoju – zavisno gleda li je pesimista ili optimista.
Dimnjak i ostaci fabrike Rivijera podsjećaju na neka ranija vremena kada su se u Kotoru ozbiljno bavili svojim gradom. Izmještanje industrijske zone je bio i ostao poduhvat na kojem im mnoge sredine i danas mogu zavidjeti. Ali na ostacima fabrike u neposrednoj blizini monumentalnih zidina svakako ne.
Idući dalje prema Verigama, i prolazeći kroz naselja uz obalu ne može se ne primijetiti građevinska užurbanost. I rezultati tog angažovanja. Što završenih, što u izgradnji stambenih naselja, pojedinačnih stambenih objekata. Zajedničko im je jedno. Nijedan ne sliči jedan drugom. Da u njima možete prepoznati tragove starih, tradicionalnih bokeških kuća, nema ni govora.
Građevinski cirkus: Vatromet stilova, spratnosti, sa krovovima pod “kosinom” , ravnim… A tek vatromet fasada. Različitih boja, stilova dezena… Samo kamene fasade i kuće izgleda polako gube bitku pred neimarima… Pravi udarnici, i 1. maj im je bio radan…
I tako možete se nagledati cijelih stambeno - apartmanskih naselja, ugostiteljskih objekata “ posađenih” obodom zaliva, privatnih kuća, koja svojim postojanjem dokazuju da se ipak promijenio specifični kulturni i arhitektonski pejzaž Boke. Da se neko reagovanje u vremenu i prostoru desilo. I da ga treba prepoznati i registrovati.
Ne može se ne primijetiti i da je stanje na Lipcima, još jednom od neprocjenjivih kulturoloških lokaliteta Boke ostalo nepromijenjeno od 2013. godine kada je Portal Analitika pisao o njemu. Stanje je identično kako možete pročitati na linku http://portalanalitika.me/clanak/106218/lipci-nase-savjesti. Kako tada, tako danas. Mada možda to nije ni tako loše, još je tu.
U knjizi Ozloglašeno nasljeđe, Pavle Mijović je pisao i objavio fotografije kako su se kotorske gradske vlasti bile potrudile da na kulturnom dobru, neposredno uz gradske zidine ubrzano oslobode i pripreme prostor da se instalira – cirkus sa sve šatrom.
Naime sredinom pedesetih godina prošlog vijeka kada je u Kotoru na lokalitetu Šuranj otkriveno srednjevjekovno groblje i ostaci građevina, tadašnji Zavod za zaštitu spomenika kulture Crne Gore stavio je taj lokalitet pod zaštitu države.
Kako je pisao Mijović: Tako je teren u Šuranju, lokalitet na prilazu južnoj Kotorskoj kapiji, kako piše Mijović, stavljen pod zaštitu zakona, a otkopane građevine i nadgrobne ploče konzervirane su na mjestu nalaza.
Međutim, dok još lokalitet u Šuranju nije bio sav ni otkopan, kotorska opština je dopustila „Zoološkom pokretnom vrtu“ iz Zagreba, koji se tu obreo, da se tu i instalira.
Dok su se vršile pripreme za podizanje cirkuske šatre na tek otkopanom i zaštićenom lokalitetu iz XIII vijeka, naređeno je komunalnom kočijašu da „makne“ nadgrobne ploče.
Kako Mijović dalje piše sa nestrpljenjem se čekalo da zoološka menadžerija zaigra na najznačajnijem i najvećem kotorskom spomeniku ali – nije mogla dok se ne uklone kameni podovi i ostaci temelja velike franjevačke crkve i nadgrobni spomenici velikih kotorskih porodica...
I tako se otpočelo sa uklanjanjem najpresudnijeg materijalnog dokaza o kulturnoj baštini Kotora, piše Mijović.
Sistematski i savjesno raskopavane su i razbijane nadgrobne ploče kotorskih Zmajevića, Bolica, Bizantija ...
Kako piše Mijović odnošene su – kako je neko bio zaprijetio da „ budu bačene u more“. Ali izgleda da je bio proradio glas razuma kod nadležnih pa je ipak, nakon intervencije taj posao bio „obustavljen“ i ploče spašene. Ali tek što je oštećeni dio ovog kotorskog spomenika kulture bio ponovo konzerviran – na još neistraženom dijelu istog lokaliteta nikla je samoposluga.
Tako da je za nadati se da je ova sadanašnja intervencija na očuvanju integriteta Kotora i zaliva stigla u pravi čas kao i ova ranija. Jer u suprotnom se može očekivati da cijelo zaštićeno područje Boke bude „očišćeno“ i spremljeno za cirkus. Ovaj put građevinski.
Ivan KERN
