Ostali opozicionari nakon sastanka bili su prilično šturi na riječima – uglavnom ostaju pri odluci da bojkotuju parlament do raspisivanja vanrednih parlamentarnih izbora. Poruke sa sastanka, malo drugačije je interpretirao lider SDP-a Ranko Krivokapić – kaže da očekuje od premijera Duška Markovića da ih pozove na dijalog i da se nada da će ga EU u to ubijediti.
Do trenutka kada je objavljen ovaj tekst, iz Delegacije EU, nije zvanično saopšteno o čemu su tačno pričali sa opozicijom. Portal Analitika nezvanično saznaje da se razgovori iza kulisa vode sa predstavnicima SAD, ali da na njima makar do sada nije učestvovao DF.
U parlamentu rješavati sve: Politički analitičar Zlatko Vujović za Portal Analitika kaže da su predstavnici EU su u više navrata isticali da očekuju da parlament bude mjesto gdje se vodi politčka debata, te da se očekuje da opozicija da tome doprinos.
“Za očekivati je da su predstavnici država članica bili zainteresovani da čuju iz prve ruke razloge za bojkot. S obzirom da je riječ o sastancima zatvorenim za medije, oni omogućavaju da se otvorenije razgovara o nekim osjetljivim pitanjima”, kaže on.
Izjava Mandića o tome što mu je rečeno na sastanku u duhu je dosadašnjih poruka koje su dolazile na najviših adresa EU i SAD. Ali, i na fonu onoga, što je izgleda strategija te političke grupacije – da prekine bojkot i u oktobru se vrati u skupštinske klupe, bez obzira što je Mandić rekao da sada ne razmišljaju o prekidu bojkota. On je ponovio da bojkot nije dao željene rezultate i da će ostatak opozicije čekati do 1. oktobra da vide da li su spremni da zajedno sa njima protestuju kako bi izborili vanredne parlamentarne izbore koji bi, po njegovom mišljenju, trebalo da budu organizovani zajedno sa predsjedničkim izborima.
No, ovdje je ključno pitanje za koga bojkot nije dao očekivane rezultate. Za DF, sigurno, nije. Na dan izbora 16.oktobra, legitimnih ili ne, DF je bio ubjedljivo najjači opozicioni savez. Demokrate Alekse Bečića su bile značajno slabije - no stvari su se u međuvremenu drastično promijenile na štetu DFa. Prema istraživanja javnog mjenja, ali i rezulatata lokalnih izbora Demokrate su sve jače, i rezulat je otprilike obrnuto proporcionalan u njihovu korist.
Pojedini analitičari tvrde da upravo Demokratama odgovara da su van parlamenta, jer ne moraju odgovarati na neka suštinska pitanja – od toga kojim jezikom govore to toga jesu li za NATO ili ne. Otuda, kako se objašnjava, tvrd stav da se ne treba vraćati u skupštinske klupe.
Sa druge strane, DF-u koji je na udaru Tužilaštva od optužbi za pokušaj terorizma do pranja novca i kad se više ne zna ko im je od fukcionera sve privođen i optužen, bojkot nije donio ništa dobro. Zato ne čude nagovještaji da bi se mogli vratiti u Skupštinu. Poslanici Fronta već su prekidali bojkot tokom sjednica na kojima se raspravljalo o ukidanju poslaničkog imuniteta, dok su predstavnici SDP-a učestvovali na sjednici, tokom rasprave o učlanjenju Crne Gore u NATO.
Sada je ključno pitanje da što će – ako se već DF odluči da se vrati u parlament, pa makar i ponekad, kad su bitne teme, o čemu špekulišu pojedini mediji, uraditi ostatak opozicije. I da li je moguće da premijer Duško Marković, pozove opoziciju na dijalog, što pominje Ranko Krivokapić?
Zlatko Vujović kaže da je očigledno da se unutar opozicije vide različite izborne strategije.
“To se moguće najvise primjećuje na tri primjera SDP, DCG i DF. Naime, DF ne želi pregovore sa DPS, ali je spreman da ukoliko ne uspije da natjera ostatak opozicije da im se pridruži na protestima, vrati se u parlament i sruši eventualne pregovaračke pozicije ostatku opozicije. Takođe, vraćanjem u parlament DF će značajno oslabiti poziciju DCG, te povratiti podršku nekadašnjih birača. Demokratama ide odlično i oni ne bi ništa da mijenjaju. Posebno ne bi da rizikuju da u oštroj debati sa prvenstveno predstavnicima DF izvuku deblji kraj. SDP vjeruje da onaj ko kontroliše državne resurse ima veće šanse da pobijedi, te im se strategiju svode na uskraćivanje DPS raspolaganja resursima. No, ono sto jedni vide kao svoju prednost, drugi vide kao nedostatak, što isto otežava dogovor unutar opozicije”, kaže on.
Vujović, međutim, ističe da opozicija, ili makar jedan njen dio mora imati jasnu platformu sa zahtjevima prema DPS. Sve ostalo, ide na ruku DPS-u.
No, bez obzira što se to želi sakriti, teško da i DPS-u odgovara ovakvo stanje. Doduše, prošli su im, a da je malo ko i primijetio, neki od bitnih zakona, kao što je onaj o izmjenama zakona o javnim nabavkama, čeka se i usvajanje zakona o radu. Ali, pitanje je koliko DPS košta ova vlada. Jer se sve češće čuje da je BS nezajažljiva u zahtjevima koji se bespogovorno izvršavaju.
No, skoro pa je nemoguće da će DPS popustiti i raspisati izbore. Teško je očekivati i da DF “povuče nogu”, pa da se za njim u parlament vrati cijela opozicija, koja mjesecima ubjeđuje javnost u ispravnost odluke da bojkotuju parlament.
Je li onda najrealnije da, ipak, dođe do nekakvog dijaloga vlasti i opozicije, pa makar i fingiranog, naravno uz “dobre usluge” EU, kako bi na kraju svi imali alibi sa svoje odluke?
Vesna Rajković Nenadić Foto: D.Malidžan
