Da li Raković zna što je - nacizam? Raković je prije nekoliko mjeseci gostovao u emisiji "Živa istina" (urednik i voditelj Darko Šuković), nijesam je tada gledao. Tek sam tu emisiju prije neki dan pogledao na sajtu YouTube, jer je Raković konačno uspio da mi skrene pažnju sljedećim riječima, kad je kao u transu isijavao mržnju: "Prvaci ideologije koja je nosila crnogorski separatizam – sljedbenici frankovaca na tlu Crne Gore – i te kako imaju veze sa nacizmom, jer su ustaška i nacistička ideologija jedno te isto zlo. Predrag Vukić neprestano ponavlja da je crnogorski separatizam, u svom najekstremnijem vidu, derivat nacizma." (Raković: Predstoji obnova srpske državnosti Crne Gore, IN4S, 7. III 2018)
Iz ovog stava proizilazi da su Petar I Petrović Njegoš, Petar II Petrović Njegoš, knjaz Danilo, kralj Nikola bili nacisti, jer su imali separatističke težnje koje su i rezultirale separacijom od Turske i od svih ostalih država, uključujući i Srbiju. Pogledajte Vujaklijinu definiciju riječi separatist, link.
U pomenutoj emisiji "Živa istina" Raković je rekao da se bavi istorijom 20. i 21. vijeka, da je to specijalizovao. Ako je tako, da li Raković zna što je nacizam? Da li Raković zna kako nacisti djeluju, što su im ciljevi i kako dolaze do svojih ciljeva? Možda bi mogao da prouči iskustvo jednog bosanskog gradića koji su u ljeto 1995. godine pohodili nacisti, pa da sagleda kakav su trag ostavili za sobom?
Specijalizovao rokenrol, odnose sa Indonezijom i Irskom, piše knjige o religiji: Rakovićevo glavno polje istraživanja je - rokenrol u socijalističkoj Jugoslaviji, uspješno je odbranio doktorat na rokenrolu, evo ga link.
Na svom sajtu Raković je stavio da je objavio 8 knjiga, niti jedna nema veze sa Crnom Gorom, pogledajte na linku. Objavio je dvije knjige o odnosima Jugoslavije i Indonezije! Možda griješim kad kažem da je Rakovićev doprinos istorijskoj nauci beznačajan, ovo može biti vrlo značajno, još značajnije nego knjiga o rokenrolu. Dakle, ako npr neko u Srbiju uveze indonezijsko voće dukuh, tu je Raković da kaže nešto o tome.
Objavio je jednu knjigu o odnosu sa Irskom i nekoliko knjiga o religiji. Na svom sajtu Raković je naveo i svoja brojna predavanja, pogledajte na linku. Niti jedno nije imalo kao temu bilo što u vezi sa Crnom Gorom! Na sajtu se je još i pohvalio kako je stotinu puta u medijima govorio o rokenrolu, pogledajte na linku.
U emisiji "Živa istina", Raković je objavio da je saglasan sa (duhovitim) najavama beogradskih medija koji za njega kažu da je "dobar poznavalac prilika u Crnoj Gori". Ako je tako, zašto do sada nije objavio nijednu knjigu o Crnoj Gori, nijedno predavanje održao? Bar na njegovom sajtu nema podataka o tome. Možda ne razumije crnogorski jezik, pa mu to predstavlja poteškoću kad istražuje crnogorske arhive i čita periodiku?
Evo jedan primjer koji nam ukazuje koliko "dobro" Raković poznaje crnogorske prilike. Za Večernje Novosti krajem februra prošle godine objavio je tekst sa proročanskim naslovom "Crna Gora neće u NATO", i gle, Crna Gora JESTE dva mjeseca kasnije ušla u NATO.
Veselićemo se i u buduće novim proročanstvima dr Rakovića, samo neka nam, onako nasmijan (i možda pjevušeći rokenrol pjesmicu "Ja volim samo sebe"), razotkriva budućnost.
Kad se Aleksandar Raković predstavlja da je dobar poznavalac prilika u Crnoj Gori, to vam je kao kad Matija Bećković priča o tenisu, Bećković je već nekoliko puta zborio o Novaku Đokoviću!
Rakovićeva bajka o zajedničkoj istoriji Crne Gore i Srbije: U emisiji "Živa istina" gospodin Raković je govoreći o stanovnicima Srbije, Republike Srpske i Crne Gore, rekao: "Istorija nam je zajednička". Ja sam prije skoro 5 godina objavio tekst u kome sam pokazao da preci Crnogoraca nijesu učestvovali u Bitki na Kosovu 1389.godine, i to sam pokazao preko iskaza četiri srpska istoričara, akademika: Nikole Radojčića, Sime Ćirkovića, Momčila Spremića i Radeta Mihaljčića. Sem njih i svi (ili skoro svi) ostali srpski istoričari tvrde da Balšići i Zećani - preci Crnogoraca, nijesu učestvovali u Kosovskoj bitki 1389. Tu bitku srpski narod i velika većina srpskih intelektualaca smatra za prelomni momenat srpske istorije. U tom prelomnom momentu srednjevjekovni Srbi i naši preci Zećani nijesu bili zajedno. Preci Aleksandra Rakovića naravno nijesu učestvovali u Boju na Kosovu 1389. jer su po samoj njihovoj porodičnoj istoriji bili u Zeti, u Kučima. Ovako Jagoš Vešović piše o Rakovićima:
"Kao Kuči po porijeklu kazuju se bratstva: Rakovići u Lubnicama (15 k.) i Kurikućama (14 k.) koji su, vele, s Bezijova." (Dr Radoslav Jagoš Vešović, Pleme Vasojevići, Sarajevo 1935, reprint "Stupovi" Andrijevica i biblioteka "Radosav Ljumović", 1988, str 247)
Razni hroničari Vasojevića govore da se staro stanovništvo koje je živjelo u Polimlju iselilo u Velikoj seobi Srba 1690. godine i otišlo za patrijarhom Čarnojevićem na teritoriju Austrijskog carstva. Na mjesto tog starog stanovništva naselila su mnoga bratstva iz plemena Crne Gore i Brda, pa tako i preci Rakovića. Dakle, prema predanju samih Rakovića oni su u srednjem vijeku bili u Zeti i sigurno ih nije bilo na Kosovu 28. juna 1389. godine, a ni drugih Zećana.
Pošto smo utvrdili da su Rakovićevi preci (kao npr i moji, i preci 80% današnjih Crnogoraca), bili u srednjevjekovnoj Zeti, moramo takođe imati na umu da su Rakovićevi preci i ostali Zećani u tri bitke pod vođstvom Stefanice Crnojevića potukli vojske srpskog despota Đurađa Brankovića, o tome sam pokazao dokumenta u dva teksta - 8. IX 2015. i 14. IX 2015. Je li i ovo gospodin Raković pribrao u "zajedničku istoriju", to što je njegov daleki đedo mačem ćerao Srbe iz Zete?
Dalje, što se tiče "zajedničke istorije" - niko iz Srbije nije došao da Crnogorcima pomogne na Carevom Lazu 1712. godine, na Krusima i Martinićima 1796. godine, niko iz Srbije nije došao Crnogorcima da pomogne prilikom Prvog napada Omer paše Latasa na Crnu Goru 1852/3. godine, a takođe ni prilikom Drugog napada Omer paše Latasa na Crnu Goru 1862. godine, iako Srbija u vrijeme Omer pašinih vojevanja na Crnu Goru ni sa kim nije bila u sukobu.
Ono što je još upečatljivije, vjekovima su Srbi i Crnogorci živjeli u različito organizovanim društvima. Srbi su bili Osmanlijski vazali od 1389. godine, da bi Srbija je konačno pala pod Turke 1459. godine, i od tada su Srbi turska raja, podanici drugog reda. Kod Zećana/Crnogoraca još od srednjeg vijeka postoji plemenska organizovanost društva, koju ni Turci nijesu uspjeli da rastoče. Turci su u 16. i 17. vijeku imali slabašnu vlast u Crnoj Gori (istina, nije ih puno ni zanimala), a sami Crnogorci su tvrdili (to i dokumenta potvrđuju), da takvu autonomiju u Turskom carstvu, nema niko. Skoro sam na Analitici pokazao pismo Crnogoraca vladi Venecije iz 1648. godine, u kojem tvrde da takvu slobodu kakvu oni imaju u turskom carstvu, nema niko drugi, a Venecijance nijesu smjeli, niti mogli da varaju, jer su ovi bili odlično obaviješteni o dešavanjima u Crnoj Gori.
U 18. i 19. vijeku Turci skoro da više nijesu imali nikakvu vlast u Staroj Crnoj Gori i ona je postala federacija plemena, koja su jako ojačala i imala su svoje vlastite uprave. Plemenska organizovanost društva kakva je postojala među plemenima sa teritorije današnje Crne Gore nema ništa zajedničko sa istorijom Srba i Srbije.
Što bi se još moglo napomenuti povodom Rakovićeve "istorija nam je zajednička"? Od svih plemena sadašnje crnogorske nacije među kojima su: Vasojevići, Piperi, Kuči, Rovčani, Moračani, Bjelopavlići, Bratonožići, Drobnjaci, Pivljani, Šaranci, Banjani, Grahovljani... ili, tu su plemena Stare Crne Gore, pa Paštrovići, Grbljani... niti jedno pleme nije otišlo u Austrijsko carstvo sa patrijarhom Čarnojevićem u Prvoj Velikoj seobi Srba 1690. godine, a ni sa patrijarhom Šakabentom 1739. godine u Drugoj Velikoj seobi Srba.
I još: Prvi srpski ustanak je trajao od 1804. do 1813. godine, Karađorđe je nekoliko puta preklinjao Petra I Petrovića Njegoša da mu pomogne, ovaj je izbjegao da to uradi i to sam prije 3 godine pokazao u tekstu "Sveti Petar Cetinjski nije bio za Srpsko carstvo", u Karađorđevom ustanku su samo neki pojedinci sa teritorije plemena učestvovali. Samo da ovo znamo i ništa drugo, da Crnogorci nijesu učestvovali u ustanku koji se zvanično zove Prvi srpski, to nam kazuje da Crnogorci nemaju zajedničku istoriju sa Srbima, a ako nemamo zajedničku istoriju, ne možemo biti isti narod. Raković zna, po definiciji - ne postoji jedan narod sa dvije istorije, tako da je, da bi isfantazirao kako su Crnogorci i Srbi jedan narod, morao da kaže da je istorija Srba i Crnogoraca zajednička, to je bilo jače od njega.
Rakovićeva fantazija o nacionalnom izjašnjavanju na popisu 1909. godine: U pomenutoj emisiji "Živa istina" gospodin Raković je rekao i ovo (na 10:30 u emisiji, zatim je uporno branio tu tvrdnju nekoliko minuta): "Na popisu 1909. godine u knjaževini Crnoj Gori, 95% stanovništva se izjasnilo da su Srbi."
Još jedna golema Rakovićeva fantazija, ne čudi da izgovara ovakve neistine, on istorijske izvore o tom popisu nije istraživao, on nije nikada napisao knjigu o Crnoj Gori, on je rokenrol istoričar.
Profesor Šerbo Rastoder za koga sam u tekstu od 14. januara 2017. napisao "Rastoder je odličan poznavalac naše istorije 20. vijeka" povodom ovog pitanja je u TV emisiji "Pretres" (RTCG, 26. april 2011), rekao: "U Crnoj Gori prije 1948. nema popisa po nacionalnoj osnovi."
Profesor Živko Andrijašević je u knjizi "Crnogorska ideologija 1860-1918" (Cetinje, 2017), napisao: "U formularima za prvi zvanični popis stanovništva (1909), nije bilo rubrike za nacionalnost. U uputstvu za popunjavanje popisne liste, koje je izdato prilikom prvog zvaničnog popisa, navedeno je da nacionalna pripadnost treba posebno konstatovati samo u slučajukada se ona ne može utvrditi na osnovu maternjeg jezika. Tako je rubrika pod rednim brojem 17, bila namijenjena za upisivanje 'narodnosti onih lica, kojima se to ne može odrediti po maternjem jeziku, kao npr. Jevrejima, Ciganima, Muhamedancima itd. A kao jedan od mogućih maternjih jezika u ovom se Uputstvu navode: srpski, turski, francuski, engleski, grčki... Zanimljivo, među eventualnim maternjim jezicima crnogorskih državljana nema albanskog, iako je u Crnoj Gori bilo nekoliko hiljada ljudi kojima je albanski (arbanaški) jezik bio maternji." (str 458)
Dakle, Rakovićeva tvrdnja da su se Crnogorci nacionalno izjašnjavali na popisu 1909. godine kao Srbi, je kompletna/cijela, kompaktna i čvrsta - neistina.
Kosovski kult je među Crnogorce importovao Sima Sarajlija: U istoj TV emisiji voditelj Darko Šuković je (na 33:00) rekao istoričaru Rakoviću: "Jeste čitali "Pevanija" Sime Milutinovića Sarajlije? Stosedamdesetčetiri pjesme, 30.000 stihova, sve zapisano u Crnoj Gori ili obodnim krajevima, slova o Kosovu nema, 10 godina prije Gorskog vijenca".
O ovome sam pisao nekoliko puta, ovo je dr Živko Đurković (blizak crnogorskom srpstvu), davno zapisao: "Kosovo i kosovska legenda, kao najdublji i najinspirativniji motivi cjelokupne naše narodne epike, pojavljuju se i prezentuju u "Pjevaniji" Sime Milutinovića Sarajlije na specifičan način. Naime, u pozamašnoj zbirci od 174 pjesme sa blizu 30.000 stihova, u koju je Sarajlija ugradio preko tri godine istrajnog skupljačkog rada po Staroj Crnoj Gori i pribrežnim plemenima i oblastima, nema ni jedne pjesme koja bi se neposredno, u detalju ili cjelini, odnosila na Kosovsku bitku iz 1389. godine." (Živko Đurković, Sarajlija i Njegoš, Unireks, Nikšić, 1992. str 196)
Na neosporive riječi Darka Šukovića Raković je odgovorio tako što je naveo da se u Stezi (mali pisani zakon iz 1796), koju je sastavio Sv. Petar Cetinjski pominje Branković koji je izdao Srblje na Kosovu. Tačno. No, već sam nekoliko puta pisao da i prije Njegoša ima pomalo srpske nacionalne (pri)misli kod cetinjskih vladika. To je razumljivo, cetinjski mitropoliti su bili u stalnom kontaktu sa srpskim klerom, putovali su u Srbiju, čitali su stare crkvene knjige koje su slavile Nemanjiće, čitali su stare srpske crkvene ljetopise u kojima su se susrijetali sa srpskim narodnim imenom, kaluđeri iz Srbije su nastanjivali crnogorske manastire. Ali, sve u svemu, srpska nacionalna ideja u Crnoj Gori prije dolaska Sarajlije bila je beznačajna, nije imala nikakvog uticaja na crnogorski narod. Ovo što sam napisao potvrđuje srpski istoričar Gligor Stanojević, evo što on kaže: "Tako je tradicija o Crnojevićima bila narodna tradicija. Ali pored ove tradicije postojala je, tačnije razvijala se, i kosovska tradicija. Nosilac ove tradicije bila je cetinjska mitropolija." (Gligor Stanojević, Crna Gora u doba vladike Danila, Cetinje 1955, str 183)
Kad govorimo o poznavaocima istorije Crne Gore, porediti u tome Gligora Stanojevića i Aleksandra Rakovića, to bi bilo isto kao da kažemo da se Gligor Stanojević može mjeriti u poznavanju rokenrola sa dr Rakovićem.
Nema srpstva u Crnoj Gori prije Sarajlije: Prije dolaska Sime Sarajlije na Cetinje (1827), srpska nacionalna ideja u Crnoj Gori bila je beznačajna, ima samo nekoliko pomena Srba u dokumentima, za 1300 godina, od kad su Sloveni došli na ove prostore - do 19. vijeka. Srbi su u srednjem vijeku postojali u Zeti, kao jedna od etnija, uz Vlahe, Arbanase, a izvori navode i Latine. Među Crnogorcima postoje i ljudi koji su slovenskog-srpskog porijekla, ali ta srpska komponenta u crnogorskom biću je vrlo mala, i to su dokazale sve nauke koje se bave etnogenezom: etnologija, fizička antropologija, genetika, pa i istorija - pod uslovom da imamo na umu da crnogorska istorija ne počinje od Sime Sarajlije.
Samu riječ srpstvo, koja zapravo označava srpsku nacionalnu ideologiju, izmislio je Sima Sarajlija, a pošto je Raković ipak ristoričar za rokenrol, može se raspitati kod brojnih istoričara u Srbiji koji su specijalizovali 19. vijek, da mu kažu da li postoji riječ srpstvo prije nego je zapisao Sima Sarajlija? Ja mislim da je prvi Sarajlija skovao tu riječ, prema onome što sam ja spoznao, a ako nije tako, neka Raković pokaže dokumenta i neka me demantuje, slobodno, neću se ljutiti.
U septembru prošle godine sam u tekstu "Dio Crnogoraca se smatra Srbima samo zbog Njegoša i Petrovića" pokazao da se Srbi iz Crne Gore suštinski slažu sa mnom, da je srpstvo kod nas ideološka novotarija Sime Sarajlije, koju je prenio na svog učenika Rada Petrovića Njegoša.
Što se Rakovića tiče, još jednom se pokazalo da su mnogi ljudi željni društvene promocije, željni da svoje političke stavove javno promovišu, zaključili da se to divno može raditi ako se završi fakultet istorije, jer je onda put do TV studija i novinskih stubaca, znatno olakšan. Kad dobiješ ovjeru od države da si dipl. istoričar, ništa ti više ne može stati na putu da kazuješ što ti gođ padne na um!
Kao istinski stručnjak za rokenrol, koju li je pjesmu pjevušio Raković dok je gostovao u "Živoj istini"? Meni djeluje kao da su mu kroz glavu prolazili stihovi grupe Bijelo dugme -šta bi dao da si na mom mjestu, da te mrze, a da ti se dive... (Autor je publicista, navodi iznijeti u tekstu nužno ne predstavljaju stavove redakcije Portala Analitika)
