On je Marokanac koji je prije šest godina odlučio da dođe da živi u Crnu Goru. S druge strane, Sonja je rođena u Maroku, još kao dijete preselila u Crnu Goru, zemlju svog porijekla, ali i dalje u srcu čuva ovu čudesnu arapsku državu. Jahja Agdor nam otkriva kako je odlučio da se iz zemlje zalazećeg sunca i egzotike preseli u Crnu Goru. S druge strane, iako je davno otišla iz Maroka, Sonja Radulović mu se uvijek vraća.
Kako je sve počelo: Jahja Agdor je rođen u marokanskom gradu, Agadiru, jednom od poznatijih turističkih centara sa savršenim plažama i klimom. Kada je prije sedam godina spakovao kofere i otišao više od 3.000 kilometara daleko od domovine, nije ni slutio koliko će mu se dopasti „ova mala i brdovita zemlja“.
„Jako mi se sviđa ovdje. Država je mala, ali srdačna. Oduševljen sam ljudima, prirodom, čistim vazduhom. Nakon što sam došao turistički, počeo sam da razmišljam o tome da bih mogao i da ostanem. Sada radim kao električar i vodoinstalater, jako puno, ali se ne žalim. Radim pošteno i onda nema problema, dobro se i zarađuje“, počinje Jahja priču za Portal Analitika.Priznaje da mu je najteže bilo učenje jezika, ali je bio uporan i uz stalan rad je uspio da savlada tu prepreku.
“To mi je bilo baš teško. Već sedam godina sam u Crnoj Gori, još mi fale neke riječi i ne mogu da se sjetim kada nešto želim da objasnim. Bilo mi je čudno to što naprimjer pet riječi imaju isto značenje, toga kod nas nema”, objašnjava on.
U nekim trenucima mu je bilo teško zbog odvojenosti od porodice, prijatelja i kuće. Ipak, sve to je nadomjestila ljubav prema jednoj Crnogorki sa kojom danas ima i dijete. Uz nju je sve lakše, pa i učenje jezika, običaja i kulture naroda.
“Supruga mi je porijeklom iz Berana, bio sam na njenom selu, jako mi se dopada kako se ovdje živi, kako funkcionišu domaćinstva, ali i priroda. Sada, uz nju i sina znam da ću ostati ovdje, a Maroko ću naravno posjećivati s vremena na vrijeme. Prije par mjeseci, moj brat je dolazio u posjetu i rekao je da shvata zbog čega mi je ova zemlja posebna”, govori on.
Sličnost Crne Gore i Maroka velika: Priča Sonje Radulović nešto je drugačija. Rođena u glavnom gradu Maroka, Rabatu, još kao dijete preselila se u Crnu Goru, zemlju njenog porijekla.
“Ovdje sam od 1993. godine, mama mi je Marokanka, a tata Crnogorac iz Komana. Tata je kao inženjer agranomije dobio posao u Maroku, dugo je bio tamo, gdje je upoznao moju mamu. Vjenčali su se i kasnije došli ovdje”, priča Sonja za naš portal.
Ona govori šest jezika, a voli i muziku, te slobodno vrijeme koristi za taj talenat.
“Govorim arapski, crnogorski, francuski, engleski, italijanski i slovenački. Završila sam muzičku školu, pa sam i slobodan umjetnik. Ništa ne snimam, to radim više za sebe i svoje prijatelje”, objašnjava.
Država u kojoj živi preko 35 miliona ljudi i koja se nalazi na sjeverozapadu Afrike na prvi pogled sa malenom Crnom Gorom nema dodirnih tačaka. Ipak, Sonja tvrdi da to nije tako. U obje zemlje je moguće u istome danu se kupati u moru i skijati na planini, ali ipak najveća sličnost je među ljudima.
“Ljudi su i u jednoj i u drugoj zemlji srdačni, komunikativni, vole da se druže, da izlaze zajedno, da razmjenjuju neka iskustva. Kada dođete u jednu marokansku porodicu primiće vas sa puno srdačnosti, topline i pokazati sve što imaju. Dočekaće vas sa hranom, pićem, a tako slično je i ovdje. I tamo dosta mladih sjedi po kafanama, žene više vole da dane provode jedna kod druge, u krugu familije, idu u šoping. Ja takođe uživam u spremanju hrane”, govori Sonja.
U Maroku se umjesto alkohola pije čaj: Cijela istorija Maroka se oslikava u njihovoj hrani, a kuhinja spada u najpopularnije i najraznovrsnije svijeta.
“Najpoznatije jelo je kuskus.To je jedna vrsta zrnevlja, kuva se na pari iznad posude u kojoj se priprema meso i povrće kako bi upio ukuse. Takođe, u hrani se dosta koriste začini”, objašnjava nam Sonja.
S obzirom da u Maroku kafa nije popularno piće, nakon, ali i između obroka se uživa u ispijanju čaja.
“Većina ljudi ga pije par puta dnevno. Svi sjedimo i pijemo čajeve uz neke kolače. Takođe, važno je napomenuti da je zabranjeno ispijanje alkohola na ulici, koji i nije mnogo popularan. On se prodaje se u marketima i može da se pije u kući. Može se dobiti i do dva mjeseca zatvora ako ste pijani na ulici”, objašnjava Jahja.
Takođe, u Maroku je zakon drugačiji, te nije dozvoljeno javno držanje za ruku niti prisnost partnera koji nisu u braku.
“Kada ideš negdje sa suprugom, moraš da poneseš i dokaze da ste u braku. To je zbog moralnih principa i smanjivanja prevare. Naravno, turisti su drugo, zakon važi samo za nas”, priča on.
Kosmopolitski gradovi, bogata tradicija, dugačke pustinje, toplo more i činjenica da je zemlja u kojoj je nastala knjiga “Mali Princ” su samo neki od razloga za posjetu ovog raja.
“Svakako, sve treba posjetiti i vidjeti. Tradicija, kultura, sve me to veže za zemlju rođenja . I u Crnoj Gori mi se sve sviđa, najviše ljudi, crnogorsko držanje, starinski običaji, naša kultura. Kada sam ovdje, nedostaje mi Maroko, kada sam tamo, želim da se vratim i tako će sigurno biti uvijek“, zaključuje Sonja priču za Portal Analitika.
Ivona DROBNJAK
