Taj, agresivni i destruktivni Projekat Zla namjenski angažuje „stručnjake“ sa namjerom da, lažnim vijestima i informacijama koje se eklektički „čupaju“ iz istorije Crne Gore, ostvare bliži cilj; da se kontaminira socijalno politički ambijent u Crnoj Gori i izazove sukob među građanima, i konačnim cilj, da se Crna Gora vrati u podanički položaj Srbije.
VELIKOSRPSKA HEGEMONIJA
Dešavanja oko tzv. Vjerskog Zakona, su samo ogledni primjer simbioze političkog i vjerskog nacionalizma koji se uklapa u dugorične ciljeve Velikosrpske hegemonije i u globalna geopolitička „podešavanja“ interesa velikih sila na ovom prostoru.
Nakon, neuspjelog pokušaja nasilne smjene ustavnog poretka u Crnoj Gori, protivnici savremene i slobodne Crne Gore, smislili su novi pokušaj. Da ožive maligno duhovno jezgro, koje u kolektivnoj svijesti, dijela građana, još uvijek postoji kao duhovni mit i fikcija one političke matrice koja je 1918. godine istorijski „ubila“ crnogorsku državu.
To maligno jezgro čini nepostojeća „srpska vjera“ i mit o Sv. Savi koji prestavlja osnov pravoslavlja „srpske vjere“. Spajanjem ta dva mita nastalo je „vašarsko licedersko pravoslavlje“ odvojeno od prave Hristove vjere i žive crkve božije. Umjesto primjene Božijeg Dekaloga narodu u Crnoj Gori su nametane bajke o sv. Savi. Te, kako je štapom određivao đe će se pojaviti izvor,do savjeta seljacima da ne oru samo u jednu stranu, do mitova kako je ubio svog psa koji nije mogao da prekorači sa brda na brdo kao on,do pretvaranja čobana u psa, zato što je ležeći jeo…Takva „instant“ kombinacija pravoslavlja postala je „primitivna politička doktrina i ideološka osnova za mnoge profašističke pokrete u Srbiji.“Oslanjajući se na tu doktrinu Nikolaj Velimirović je pisao, da je njemački nacizam „spasilac tradicionalnih vrijednosti“.
Svetosavska “srpska vjera“ nametana je i prihvaćana u Crne Gore kao jedini entitet individualnog i kolektivnog identiteta u CG. Božić je postao srpski Nova godina je postala srpska.
PAGANIZACIJA HRIŠĆANSTVA
Dešava se „paganizacija“ hrišćanstava.
Ignorisani su svi ostali identitetski entiteti Crne Gore: državotvornost, tradicija, slobodarska svijest, kultura, duhovnost, antropološke posebnosti...
U popisnim listama je sve do 1948 g. postojala rubrika vjeroipovijest, građani su upisivali umjesto pravoslavna „srpska“vjera.Sa tim pogrešnim rezultatima, na osnovu lažnih sadržaja, i danas manipuliše ona politika koja je kreator takvih podvala.
Građani Crne Gore su osjećali da im je nametnuto nešto strano-tuđe.Negdje 70-tih godina prošlog vijeka pitao sam 80-godišnjeg, nepismenog, Crnogorca :Koje si ti nacije đede, odgovorio je pomalo zbunjeno, „srpske sam vjere, a ovako sam Crnogorac“!
Lažni entitet neposojeće „srpske vjere“ i velikosrpska politička doktrina u CG postaju vrhovna istina i jedina mjera lojalnosti velikosrpkom projektu Zla „nebeske Srbije“. A sveti Sva je od mita „unaprijeđen“ u „školskog revizora i nacionalnog, drušveno-političkog radnika“.Koristeći te relikte svetosavskog tribalizma Mitropolit Amfilohije kao “velikan etnofiletizma“, litijama i molebanima manipuliše velikim djelom građana CG koji još uvijek misle da služe istinskom Bogu i Hristoduliji a ne interesima velikosrpske politike koja negira opstanak slobodne Crne Gore i Crnogoraca.
KLERONACIONALIZAM
U svakodnevnim metanijama koje organizuje SPC u CG došlo je tragične „simfonije“ dva Zla, velikosrpskog nacionalizama i kleronacionalizma.
„U dodiru sa crkvom, nacionalizam je postao neka vrsta religije, a crkva je zapala u etnofiletizam i klerikalizam, da bi se na kraju pretvorila u najvažniju instituciju srpskog naroda“(Basara).
Paganizacijom hrišćanstva“ i „svlačenjem neba na srpske zemlje“ Srbija ponovo postaje glavni remetilački faktor na jugozapadnom Blakanu.
Da je „simfonija“ ta dva Zla veoma agilna i u aktuelnom političko-vjerskom establišmentu RS govori i upozorenje Predsjednika Srbije Patrijahu SPC da slučajno ne prepusti razgovore o Vjerskom zakonu, crnogorskoj državi sa Mitropolijom SPC u CG ,nego sa Beogradom jer imovina SPC u CG nije svojina Mitropolije crnogorsko-primorske,nego beogradske Patrijaršije.
To je samo još jedan argument koliko je aktuelni Zakon važan za CG,njen identitet,integritet i autoritet.I od kakvog je značaja postojanje i afirmacija CPCkoja po pravoslavnim kanonima može biti jedina u svakoj suverenoj državi.
Garađani CG će, polako ali sigurno, shvatiti tu prevaru, da služe lažnoj vjeri i lažnom Bogu u funkciji velikosrpskog Projekta Zla. Protiv slobodne CG i Crnogorske nacije.
MANIPULACIJA
Naravno, njima su potrebne prave i stalne informacije. Potrebno je razotkrivanje podvale i opasnost od manipulacija.
U glavama aktera velikosrpske politike ponovo se rađa „geneza političkog Zla, koja počiva na lažima ,mitovima i fikciji i prijeti miru u regionu i u Crne Gore.
Te procese je već davno uočio i Ćosić, tvrdeći da je Laž postala suština nacionalne politike Srba, a da jeHibris (Bog oholosti) uticao da „Srbi precenjuju sebe a potcenjuju druge“.
U aktuelnom medijskom prostoru Srbije dnevno se smjenjuju ekipe plaćenih anti crnogorskih„stručnjaka“ koji šire laž, o Crnogorcima kao Srbima. O istoriji CG kao istoriji srpskog naroda? U takvim timovima obavezno se nalaze i crnogorski konvertiti koji su za sitna namještenja i titule, prodali dušu Đavolu.
Oni,tobože,naučno, određuju krvna zrnaca onog koji nije Srbin. Kada je u pitanju pravoslavlje u CG, ne postoji Crnogorac postoji samo Srbin. ON je JA, jer JA tako kažem.Te tvrdnje nijesu daleko od teorije „krvi i tla“a ta teorija nije daleko od krvavih fašističkih pohoda.
Aktuelni diskurs nekih predstavnika RS i dijela njene akademske i intelektualne javnosti je, par ekselans, okupatorsko- fašistički diskurs.
GOVOR MRŽNJE
Govor mržnje koji predstavlja civilizacijski incident 21. vijeka.
Svima njima najbolji odgovor je dao, već citirani, 80-godišnji nepismeni Crnogorac. Koga će, nadajmo se posthumno, potomci rasteretiti balasta nepostojeće „srpske vjere“ i postaće slobodan Crnogorac bar u carstvu Nebeskom.
A za oslobođenje ovozemaljskih građana CG i za brigu da njihov identitet ne izgubi integritet zadužen je ustavni predak CG i njegova dosledna primjena.Potrebno je da subsistemi države i njeni imuni sistemi angažuju stručnu i intelektualnu javnost CG, da idu u susret događajima i da stručnom prevencijom očuvaju crnogorsko društvo zdravim.
Da izvrše mentalnu i duhovnu dekontaminaciju kolektivnog crnogorskog identitetskog jezgra od zloćudnih tuđih ćelija. (Autor je publicista iz Beograda)
