Krst, tri raširena podignuta prsta, trubači i rješenje za stalno u prebukiranoj državnoj firmi. Kad bi neko neupućen u snimak jedne pljevaljske svadbe čuo za ovaj skup, pomislio bi da se radi o crnogorskoj zbilji za vrijeme vladavine Zdravka Krivokapića. I ne bi pogriješio.
Skoro dvije godine, sveto trojstvo krsta, tri prsta i rješenja (na određeno i neodređeno) činilo je neraskidivu vezu i tri bedema te i takve vlasti. Vrijeme će pokazati, najgore u crnogorskoj istoriji.
Jednostavno, pokazalo se kako bi vladali oni, koji su decenijama onima prije njih spočitavali nepotizam, krađe, partijska zapošljavanja, malverzacije i sve ostalo čega su im bila puna usta. Pokazalo se da bi radili isto to, i radili su, na još gori način, plus izdavali državu. I to nekontrolisano zapošljavanje je bilo dio projekta izdaje, jer je ciljano rađeno u najvažnijim firmama. Onim koje su vazda poslovale sa uspjehom i imale kakav takav monopol u svojoj branši. Te je firme trebalo uništiti, dovesti u dugove, da bi ih država za čije su interese direktori tih preduzeća radili (a i dalje rade) kupila za sitniš i tako crnogorski suverenitet dovela u pitanje.
Ako se ugovori za stalno dijele kao svadbeni pokloni direktora kao specijalnog gosta, možemo samo pomisliti kako se dijelilo rođacima, kumovima, prijateljima, glasačima... Počevši od elektro-sistema sve do vojske i opština.
U tome su se najviše istakli crvenokravataši magistra plagijatora, ti neumorni borci za svoje lične interese, primamljivi širokim masama, što zbog mogućnosti da im pruže materijalnu korist, što zbog opojne priče pomiritelja i okretanja kako vjetar duva. Ili, bolje reći - kako slušalac želi da čuje.
Zato ih je najviše i zabolio pad Krivokapićeve vlade, jer su izgubili mogućnost da svoje kadrove postavljaju po širini i dubini, urnišu sistem i zakopavaju državu, ali i da njihov lider drži vješto unaprijed pripremljene monologe sa spikerske pozicije crnogorskog parlamenta, usađen u fotelju koje se ni Napoleon ne bi postidio.
Nas je izgleda opet pogodila ona stara crnogorska nesreća - "imamo kad"
Problematična je i činjenica da već mjesec i više od konstituisanja nove parlamentarne većine i formiranja manjinske vlade, još nisu smijenjeni rukovodioci koje je postavio bivši crkveni režim.
Śetimo se samo kako su to uradili bivši litijaši u prvim danima nakon rukopoloženja Zdravka Krivokapića za premijera kad je sa svitom obilazio državne institucije da provjerava ima li direktora na poslu. Nas je izgleda opet pogodila ona stara crnogorska nesreća - ''imamo kad''.
Zbog toga imamo kad iza naših leđa se polako priprema teren za izbore u Pljevljima, Podgorici i drugim opštinama, iako ti koji ga pripremaju ni na lokalnom ni na državnom nivou nisu vlast.
Dok crnogorske stranke, koje čine vlast ili joj pak daju prijeko potrebnu podršku, dozvoljavaju da im Dritan Abazović skreće pažnju i zamajava ih svojim izjavama oko ugovora, Otvorenog Balkana i raznih drugih gluposti koje mu padnu na pamet, a koje priča da bi se nekako dopao svima i predstavio kao tobožnji mirotvnorac, pomiritelj, golub sa maslinovom granom s Valdanosa, zaboravljamo na ono što smo obećali. Detaljnu reviziju svih ugovora, pregovora, rješenja, odluka, postavljenja, unaprjeđenja, naknada, donacija, nabavki i svega onoga đe se za i jedan jedini cent ili ugled mogla oštetit država Crna Gora.
To ne smijemo zaboraviti, a izgleda smo baš to počeli.
Jer da nismo, umjesto dijeljenja svadbenih poklona u vidu rješenja za stalni radni odnos, novi direktor bi raskidao stotine onih nepotrebnih i zaključenih na sumnjiv način.
I tako i u svim ostalim preduzećima, ministarstvima, direkcijama... Jer ako se skoro ne počne, jedini zaključak koji možemo izvesti je onaj da se i ovima sadašnjim sviđa kad zatrubi truba ''iz toga sela Drenova..''
