Jedan poznati kolumnista prošle je sedmice građanskoj-antinacionalističkoj javnosti poručio da je došlo vrijeme da se spale sve naše iluzije i da to treba da bude novi početak neke nove budućnosti. Za moj ukus s prevelike visine, premalo angažmana, a time i premalo lojalnosti ovoj borbi čiji je i sam trademark postao.
Izrečeno je inspirisano malim brojem prisutnih ispred Parlamenta prilikom glasanja o izmjenama Zakona o predsjedniku i osjećanjem opšte bespomoćnosti čiji je kao eho taj događaj lansirao u naša osjećanja i raspoloženja.
“Spalite iluzije!” Da su to crnogorski pjesnici/vladari govorili svom stadu nakon svake izgubljene bitke, niti bi bilo Crne Gore, niti bi se danas opet borili da je sačuvamo. Makar u formi moderne države u kojoj svako može biti ono što hoće i o čijoj sudbini ćemo odlučivati sami, niko mimo nje. Iako u pesimizmu kolumniste ima puno istine, istina je i da se full podrška “zapadnih partnera” neće dogoditi ako oni sami ne povjeruju da smo u dovoljnoj mjeri i mi posvećeni idejama za koje tražimo da ih podrže.
Na sljedećem skupu očekujte pojačanje!
Umjesto pesimističnih mudrovanja koja ubijaju u mozak, ionako 100 puta “ubijenog” običnog čovjeka, dajmo mu malo nadahnuća, inspiracije i vjetra u leđa! I to ne za neprospavane ratne noći po šumama, gerilska ruralna iskustva, za revolucionarnu žrtvu kada će “pasti za slobodu”, ne! Već za malo zimske demokratske šetnje uz pištaljke u znak podrške toj Crnoj Gori, opet ostavljenoj od svih… Tom parčetu magije na planeti, koje je ostalo sa lošim kartama i nama - građanima, kao jedinoj nadi za spas. Ovog puta, mi vodimo igru. Građani i građanke.
Jer, u zavisnosti od toga ima li nas 3.000, 20.000 ili 50.000 na ulici, zavisi i koliko pažnje će briselski i vašingtonski namjesnici podići obrve i kako će u svom kvartalnom raportu šefovima pisati o nama. A kasnije i formirati politiku velesile, koja će na kraju biti ili spasonosna ili "zabluda koju treba spaliti".
Ja bih umjesto toga rekao: "Ajmo drugari i drugarice, blizu smo! Nema posustajanja!"
Preksinoć se to tako jasno vidjelo u vazduhu. Pristojan i lijep svijet, glave gore, pogleda zagledanih u daljine, puni nade umjesto bogobojažljive fanatizovane autocenzure, destrukcije, duhovno-političkog egzibicionizma koji rezultura autoizdajom! Sebe, svoje zemlje, svega što jesi.
68
Obrazovanom čovjeku ne moraš objašnjavati da biti necrnogorac, nužno ne znači biti i izdajnik države Crne Gore. Ajde, skenirajte riječi Birnovci, jer se neću izvinjavati za definiciju toga šta znači čin VELEIZDAJE.
Ustanak protiv okupatora, velesile koja pod čizmom već ima pola planete, u Crnoj Gori u Drugom svjetskom ratu počelo je 14 ljudi. Ustanak je svojom harizmom, sa narodom u kom nije bilo toliko kalkulacija koliko danas, za svega nekoliko dana animirao hiljade i hiljade ljudi, koji su upisali svoju zemlju u Hall of fame svjetske all star liste naroda.
Da je tada bilo “a neću ga sa ovim i onim branit državu” ne bi bilo ni države, podsjećam. Isto se odnosi na partije. Da one svoju infrastrukturu i logistiku nisu podredili pokretu Ima nas - ne bi ga ni bilo. Da su intelektualci koji se ne slažu sa politikama tih partija odbijali da govore na ulici ne bi bilo ni pokreta, makar ne u relevantnom formatu koji gledamo ovih dana i nedjelja.
Matematika je neumoljiva. Zato, ko nije, neka se pomiri s idejom apsolutnog jedinstva. Neka odluči između kapricioznog istorijskog poraza ili prizora kada crvene rijeke desetina hiljada građana demonstriraju u slavu normalnosti. Civilizacije! EU i prekookeanskih vrijednosti! A to da li nas preko okeana dobro čuju zavisiće koliko glasno demonstriramo!
Spalite iluzije, ali zapalite i plamen svojih predaka! Onaj koji se vazda palio kada se neprijatelj vidio na vidiku! Zakopajte sjekire, pa ih u trijumfu opet vadite, ako vam se uopšte budu vadile. Jer, trijumfalan čovjek razmišlja drugačijim mind setom.
Na sljedećem skupu očekujte pojačanje! Možda nekome ne basta da napravi 300 koraka do mjesta protesta, ali će neko sjesti u avion i doći preko okeana i pustinja znajući da je biti na tom mjestu, sa tim ljudima, istorijska privilegija! Jer, nas ima i u dijaspori!
Naravno, sjutra kad sve prođe, svi će biti oni koji su “od početka” na skupovima. Ali, to je dio našeg mentalitetskog šarma. Lako ćemo sa tim bezopasnim mentalitetskim licemjerjem, bitno je da na sljedećem skupu impresivnom brojkom zaokružimo ideju civilizovane, kulturne, Evropi i samo Evropi odane ideje. U kojoj ništa manje od toga ne prihvatamo! Jer, tamo smo oduvijek i pripadali dok nas “spasioci” nisu i ovog puta od nje vjekovima odaljili. Tužno, ali tačno - od istih se politika branimo i danas, kao i 1918/19. godine. Vakat je da se to prokletstvo zaustavi!
A što se tiče pokreta Ima nas, ostaje mi samo da im čestitam! Niko se nikad u toj mjeri nije branio od toliko zle propagande, spinovanja, farbanja nametnutim kontekstima u kojima smo svi “ovce koji brane tuđe milijarde” koliko oni. Mogu reći MI. Pokret je već ispunio osnovnu misiju – pozicionirao je borbu za crnogorsku suverenost i slobodu njenih naroda u kontekst civilizacijskih vrijednosti!
Sada, kada su stvari mnogo jasnije ostaje nam da se zapitamo: šta ovdje, zapravo, ko i šta brani? Mi branimo svoju zemlju, a šta vi branite?
