Bilo je potrebno svega posljednjih mjesec dana da od ideološkog fosila, milogorskog nostalgičara, patriJote i graDŽaniste (ovo gradžanista je uzgred potpuno neduhovito), izbornog gubitnika kome se to bez milosti natrljavalo na nos, onaj građanin koji nije htio da mijenja Crnu Goru sa kvislinzima iz Kristala, velikih drobova i kafanskim fajtom kao artikulisanim političkim djelovanjem, povrati dostojanstvo u ovim prljavim vremenima i dođe u poziciju da kaže: „Aj' polako! Ispade da ipak ovo nije Crna Gora na koju ću morati da se navikavam“. Ko hoće, može dodati – „bogu hvala“.
Ne zbog toga što je pritisak građanske Crne Gore bio presudan, jer je zdrava društvena misao preovladala, na žalost ne, nije se probudio onaj dio Crnogoraca koji je dao šansu etno zombijima sa Gazimestana, nije ova priča tako nadahnuta i veličanstvena. Više je na nivou stereotipa da drugovi ne treba da zajedno drže kafanu, jer će se sigurno posvađati.
Već danas je KRISTALno jasno, da se koalicioni drugari ne mogu viđeti na oči, ne zato što jedni brane Crnu Goru, a drugi žele da je na tacni predaju svojim donatorima, ma ne. Sudbinu naše male zemlje drmaju apetiti. Izgladnjeli apetiti koji su decenijama uporno i stabilno rasli. A apetiti ne rastu gladnima, razumije se, već onima što svoju toleranciju na njega uporno izazivaju. Dok su stomaci rasli u „diktatorskim“ decenijama, jedna vlada je postalo premalo za toliko gladnih političkih hijena.
Makar treba skinuti kapu za iskrenost što se ekipa ne folira da to radi zbog brige o državi, nego za čisti interes, podižući sebi cijenu u ulozi ucjenjivača.
I dok se entuzijazam polako, ali sigurno raspada, i onima što su pod parolom promjena slavili SRPSTVO, ali i onima koji su pod parolom promjena kamuflirali INTERES, označeni građani koji su tako grubo, informbiroovski skrajnuti na margine, uz javne prijetnje zavrnutim slavinama, smjenama po kratkom postupku, otkazima i progonu, danas možda malo mogu da odahnu. Zato što se priroda ove vlade predstavila na svim relevantnim adresama u svom realističnom, grotesknom karakteru, u kom se više ni najmanje ne krije, da su kožne fotelje po bordovima, miris majbahovskog mahagonija ili mišići oko tebe koji ti lansiraju ego dok se šetkaš po provincijama, snažniji motiv od bilo koje ideološke principjelnosti.
Siguran sam da ne postoji vlada na svijetu u kojoj koalicioni partneri optužuju premijera i ministre za krađu miliona, za organizovani kriminal, šverc i trgovinu droge, a da i dalje daju podršku tom premijeru i ministrima. Makar treba skinuti kapu za iskrenost što se ekipa ne folira da to radi zbog brige o državi, nego za čisti interes, podižući sebi cijenu u ulozi ucjenjivača.
I dok sve diplomatske, EU i američke, kao i oči domaće javnosti, gledaju tu interesnu rapsodiju sukoba apetita, taj neviđeni blam za ovu zemlju, oni cinični pametnjakovići što su prepjevavali Džeja u žaru pobjede u slavu potpredsjednika vlade, oni što im je „tako dobro“ bilo dok gledaju kako „kristalni“ uriniraju po svemu dobrom što smo uspjeli da izgradimo, sada ćute kao... Neki ćute jer su se izblamirali, neki ćute jer i dalje kalkulišu kako da sprovedu pakleni plan do prvog miliona, a neki ćute jer nemaju ništa više da kažu.
Neki ćute jer su se izblamirali, neki ćute jer i dalje kalkulišu kako da sprovedu pakleni plan do prvog miliona, a neki ćute jer nemaju ništa više da kažu
Možda se desilo da je revolucija preko noći pojela svoju djecu, možda je taj interesno-nacionalistički ples završio kafanskom tučom, bilo kako bilo, onaj koji je odbijao da vjeruje da se promjena može dogoditi sa balvan-pečeno prase-guča gerilom, i koji je istrajao u svojoj građanskoj tvrdoglavosti, danas može da stoji podignute glave.
Ovih dana, na bojnom polju koalicionih drugova, čiji su se apetiti žestoko pofajtali oko vlasti, mogu konačno izaći baš oni kojima su „zavrnuli slavine“, oni koji nijesu bili dio bolesnog transa cjelivanja leševa u jeku pandemije i oni kojima je nezamislivo trgovati Crnom Gorom u bilo kojoj koalicionoj kombinatorici... Izaći, ipak kao civilizacijski pobjednici, kojima logika vremena, inercija vrijednosti koje dijele sa Evropom, rezultat političkih i društvenih dešavanja u proteklih godinu, nudi šansu da preuzmu inicijativu i povedu zemlju u suštinske promjene...
