Da se represija nad jednim narodom u bilo kojoj evropskoj demokratiji događa kao što je to slučaj u Crnoj Gori sa Crnogorcima, prijestonice tih država gorjele bi u plamenu. Demonstranti sa majcama preko lica bi u ikoničnom Benksijevom "startu za lansiranje molotovljevog koktela" u destrukciji zahtijevali pravdu, a uhapšeni bi sjutra iz zatvora ulazili direktno u parlamente i državne palate, kao lideri.
Ne morate odlaziti po takve primjere do Pariza. Dovoljno je sjetiti se harizmatičnog Beograda s početka milenijuma ili kosovske ekipe oko hrabrog patriote Albina Kurtija.
Otpor otvorenoj i nakon progona Liberala nezapamćenoj represiji, takav kakav je, u Crnoj Gori je jedinstven. Ne po konzistentnosti i upornosti svakako. Protesti postaju sve malobrojniji, iako povodi za njih postaju snažniji.
Ulcinj je nedavno osvanuo kao drugačiji grad. Osvanuće i Crna Gora. Brže nego što se iko od nas i nadao
Četnički vojvoda u parlamentu najavljuje promjenu Ustava, jedan evropski genocid se negira ne samo bez posljedica, već kao srce jedne vitalne političke ideje. Strane ambasade to u našoj zemlji tolerišu, dok u svojima kažnjavaju zatvorskim kaznama i brutalnom društvenom marginalizacijom.
Otpor crnogorske progresivne ideje, u kojoj je vjera stvar lične intime, a ne estradni politički okvir, toliko je blaziran da nije ni čudo što građani ne reaguju na njega. Lideri koji bi trebali da zapale luču pobune, umjesto učitavanja harizme, smisla i jasnih ciljeva, čekaju na 10 zelenih svjetala.
Čekaju Godoa.
Čekaju da postanu "poželjni" partneri. Čekaju da vide ishod konflikta u aktuelnoj većini.
Čekaju izbore.
Čekaju kvintu da im kaže lijepe riječi.
Čekaju dok prođu "senzacionalna hapšenja".
Čekaju "vruće političko proljeće, jesen, zimu..."
Dok naši blazirani lideri u odijelima čekaju, Crna Gora je postala neprepoznatljiva. Omladina mamurna od turbo folka i alkohola nedjeljom ujutru hrli u crkve. Drugi u džamije.
Uticaj politike na institucije nikad nije bio snažniji. Organizacije za ljudska prava sramno ćute na kršenja istih. Ratne turbo folk zvijezde u Podgorici vaskrsavaju svoje karijere.
Svjetska gibanja su uvijek za malu Crnu Goru značila i spas. Istorija se ponavlja
Crna Gora je generalno postala selendra u kojoj amorfna masa nemislećih zombija razmaženih socijalizmom, po inerciji propagande sa okupiranog Javnog servisa, pristaje da mijenja svoje običaje, svoj folklor i osnovne vrijednosti koje čine ovu naciju.
Građani Crne Gore su u samo jednoj deceniji uspjeli da stvore, za balkanske i bilo koje druge prilike, super moderno društvo u kome više nikome nije bilo bitno koje si vjere i nacije. U još kraćem vremenu, od svega nekoliko godina, stvorili su vjersku državu u kojoj je crkva superiorni politički arbitar.
No, najbitnije od svega je da je sjećanje na drugačiju zemlju "svježe", a da su građani ukapirali zamku. Obećanu "pravdu" su nam donijeli u formi hapšenja u transu svih kojim im stoje na putu posrbljavanja Crne Gore, a miris Mediterana je zamijenio miris tamjana.
Građani su postali svjesni i posramljeni.
Ipak, ideja Crne Gore dovoljno široke za sve, koja je počela sa dignuta dva i tri prsta nekadašnje Narodne sloge, a kasnije artikulisane kao građanske države, ostaje vitalna sa barem 45 procenata podrške.
Uz harizmatične lidere, akciju umjesto kalkulacije i mudrost političke strategije u kojoj "malo rukah" kreira "što biti ne može", u našem kolektivnom zanosu koji traje jedan tren, a rješava istorijske etape u našu korist. Jer, zaboravile su udbaške sluge, dok se po medijima slade kako je sve manje i manje građana na protestima, da se Crnogorci nijesu pred bitke brojali, jer bi svaku 'na brojanje' izgubili!
Dok naši blazirani lideri u odijelima čekaju, Crna Gora je postala neprepoznatljiva
Nikad ne zaboravite da je od beznađa onog dana kada nas je bilo 6,3 posto do prepunog Trga nezavisnosti na kom su nas i ikonični srpski glumci bodrili ka referendumskom vikendu, prošlo svega nekoliko godina.
Svi regionalni krvožedni nacoši nemoćno su zavidjeli Crnoj Gori što samobitnost ne gradi na antisrpstvu, nego na zanosu stvaranja države uz pjesme umjesto u krvi.
Ulcinj je nedavno osvanuo kao drugačiji grad. Osvanuće i Crna Gora. Brže nego što se iko od nas i nadao.
Kad dođe ta iskra u vremenu, a mi zaigramo svoju magiju u jednom potezu, u jednom jurišu ka slobodi kao građani Evropske unije, umjesto sprskih i ko zna kakvih svjetova.
Takvi smo potrebni zapadnom svijetu u frontu protiv ruske mobilizacije. A svjetska gibanja su uvijek za malu Crnu Goru značila i spas. Istorija se ponavlja… Ovog puta brže nego što iko očekuje.
