Veliki Albert Ajnštajn svojevremeno je odbio da bude predsjednik države Izrael jer je, po svom tvrđenju, smatrao da nije dovoljno sposoban za tako visoku funkciju. Ajnštajn, jedan od nekoliko najpametnijih ljudi na svijetu i jedan od najučinkovitijih naučnika koje je ova planeta ikada imala, smatrao je da nije dovoljno sposoban da se bavi politikom.
Ovi naši „osvježeni“ sa druge strane smatraju da su sposobni za sve, a po „lijepom“ kućnom vaspitanju ne odbijaju ništa. Pa su tako raznorazne veoma opskurne ličnosti, došle do nekih funkcija koje bi im u normalnom društvu bile nedostupne čak i za ekskurzijsku posjetu u pratnji starije osobe (nastavnika) ili vaspitača.
Imao je slavni fizičar još jednu fantastičnu sentencu u kojoj kaže da su svemir i ljudska glupost beskonačni, s tim što nije bio siguran za svemir. Ođe bih dodao, osim gluposti, i ljudski bezobrazluk, jer za par dešavanja od prije dan-dva glupost nikako ne smije biti jedino opravdanje.
Poslanica Milojkovog PES-a i članica nekoliko odbora u Skupštini Crne Gore, između ostalog i Ustavnog odbora, Nađa Laković, posjetila je osnivača moderne Turske države Mustafu Kemala Ataturka. I, ne bi ođe bilo ništa čudno da je posjetila njegovu vječnu kuću, spomen-dom ili neki od spomenika podignutih njemu u čast.
Ali ne, Nađa je po ličnom priznanju, bila u posjeti kod njega lično i sa njim vodila važne bilateralne razgovore, jer ona je, osim gore pometnutog Ustavnog odbora, članica i Odbora za međunarodne odnose i iseljenike.
50Šta je on, Ataturk, ne sve to kazao ostaće vječna tajna, ili šta bi se ono kazalo - odnijeće tu tajnu sa sobom u grob.
U, svoj ovoj suludosti i prazniku gluposti, dvije stvari su se izdvojile kao bitne i u krajnjem slučaju veoma opasne. Prva je ta da jedna poslanica ne posjeduje bazno obrazovanje, šta je opšta informisanost o jednom od najpoznatijih političkih ličnosti Evrope, simbolu islamske renesanse i modernosti, osnova i obavezno znanje. Ili, prosto rečeno, osoba koja svojim glasom i radom, u najvišem političkom i zakonodavnom domu u zemlji, uređuje crnogorsku zbilju i kreira budućnost, ne zna ono šta zna svaki osnovac u Crnoj Gori.
I ona, ovako akademski potkovana, sa svojom partijskom drugaricom koja ne zna šta je demokratija i miješa je sa autokratijom, čine ozbiljan dio Ustavnog odbora, koji je procijenio da ima više moći i znanja od Ustavnog suda, i tim svojim „znanjem“ prouzrokovale su ozbiljnu parlamentarnu krizu. Mada, nikada se ne zna, moguće da su se prije odluke savjetovale sa Valtazarom Bogišićem, i da im je on lično dao neke pravne smjernice, ili su obje po komandi, bez uključivanja racija, glasale kako im je naredio Andrija Mandić, djuk od Ravne Gore i Brda.
Čaršija već priča kako će Nađa, sve za ljubav vojvodi, posjetiti i obaviti razgovor sa, idejnim ocem njihovih politika, Dražom Mihailovićem, naravno pod uslovoma da im čika Jovo prije toga pošalje google maps koordinate.
Drugi bitni momenat i devijacija u cijeloj ovoj situaciji je taj što političari/ke u Crnoj Gori mogu bez ikakvog ustezanja, osjećaja sramote, sankcija, suda javnosti... da siju neistine narodu u lice. I, to one brutalne, lako provjerljive neistine koje vrijeđaju svaki zdravi ljudski um.
Laković je pričala sa Ataturkom, Spajić je prošle nedjelje bio u isto vrijeme i u na pijaci u Gintašu i u Holandiji, gospođa Zdenka je potrošila 3.000€ benzina u autu koje nije vozila, Čarapić posjeduje račun za gorivo od desetak centi kojim je nadoknadio trošak privatnog tranfera dušeka službenim vozilom, poslanici PES-a sa premijerom bojkotuju tržište malopodaje koje oni sami kreiraju i vode... pa me vi sada ubijedite da ođe nisu uključene neke više sile, jer da je normalno nije, pa onda neka bar ode pod paranormalno, lakše je za podnijeti.
Ovo je, dragi glasači, gospodo i građani, slika i prilika svega onoga na šta smo pristali i, još gore, navikli, proteklih 4-5 godina
I, za kraj ove sedmice koja nam je donijela toliko „radosti“ i „sreće“, jer se ponovo potvrdilo da nam državu vodi koalicija ludaka sa jedne i stranih plaćenika sa druge strane, pojavio se jedan koji je iz svog tog galimatijasa za sebe prisvojio pola miliona kvadrata morske obale.
Bato Carević, uzurpator, bivši budvanski predsjednik opštine, farmer i štetočina širokih razmjera, ili kako to narod fino zna da kaže - najgori za drugoga, gostovao je u emisiji na TV Vijesti kod hard&soft novinara Petra Komnenića.
Ako izuzmemo sijaset nekulturnih i prostačkih komantara koji su se mogli čuti u emisiji, a kojima niko nije iznenađen, a čini se ni uvr(ij)eđen, čuli smo i jedno fantastično pitanje koje je, u trenucima nepažnje, Carević upitio Komneniću. Pita Carević, citiram, „Što se ti buniš ako se država ne buni.“
I ovo je, dragi glasači, gospodo i građani, slika i prilika svega onoga na šta smo pristali i, još gore, navikli, proteklih 4-5 godina. Za Carevića je ovo veoma logična i prosta situacija. On, Carević, dogovorio se sa državom da ga procesno ne uznemiravaju zato što je ukrao državnu zemlju, a on će zauzvrat državi (čitaj, lično političarima) oposliti par „sitnica“ kada bude trebalo. A, trebalo je, pa je čak onomad, bagerima pogazio privatne automobile na Adžića krivini, ne bi li time dao doprinos sramnom ustoličenju nedoličnog Mićovića.
U njegovoj glavi je tu sve jasno, samo mu nije jasno šta tu ima da se miješa jedan novinar Komnenić i jedan grantonosac Milovac, kada se država pravi blesava.
Podsjeća ovo ne jednu od afera Vučićevog čovjeka za sve i svašta Bratislava Gašića, koji nakon što su novinari otkrili da je kao ministar odbrane ugovor za tri velike javne nabavke sklopio sa članovima najuže porodice, prokomentarisao riječima – Pa, kome ću, bre, ako ne njima.
Bato nije imao kome njima, bre, pa je dao sebi. Države nema pa se i ne miješa, a ove koji se sporadično i umiješaju nazove glupanima, i to direktno u lice, šta ga briga kada mu se može.
Ko je na kraju svega ovoga glup a ko pametan prosudite sami, da li mi koji uviđamo i kritikujemo ove pojave ili on koji ozbiljno prihoduje od bespravno prisvojenog zemljišta.
Ako ne znate, zamolite Nađu Laković da pita Njegoša, jer ipak je on najmudrija naša glava.
