Radnik Kliničkog centra Crne Gore (zaposlen u Službi za ekonomsko finansijske poslove) Slobodan Brajović, koji je prijavama ukazao na malverzacije u toj zdravstvenoj ustanovi koje su se odvijale putem upisivanja mjesečnih prekovremenih sati protivno zakonu bio je suspendovan, protiv njega je pokrenut disciplinski postupak, a potom je i kažnjen...
I to uprkos činjenici što je Inspekcija rada, po njegovoj prijavi, u KCCG izvršila kontrolu 15. aprila i utvrdila brojne nepravilnosti od kojih je nelogičnosti oko nevjerovatnog broja prekovremenih ranije konstatovalo i Ministarstvo finansija i socijalnog staranja.
Uz novčanu sankciju u iznosu od 20 odsto od jedne plate, Brajoviću je juče izrečena i „jedinstvena disciplinska mjera-uslovni prestanak radnog odnosa”. To, prema Zakonu o radu, znači da mu u narednih pola godine može biti uručen otkaz ukoliko naopravi bilo kakvu težu povredu radne obaveze.
Prekovremeni sati kako kome
Brajović u razgovoru za Portal Analitika kaže da je nejasno, ako je već postojala zabrana rada prekovremeno, zašto su od toga, ispostavilo se, bili izuzeti pojedinci bliski menadžmentu uključujući i rukovoditeljku službe za ekonomsko-finansijske poslove Ljiljanu Peruničić. Ona, kako je utvrdila inspekcija, nije ispunjavala uslove za poziciju koju obavlja, a pritom su prekovremeni sati upisivani suprotno članu 64. Zakona o radu.
Naš sagovornik navodi da Peruničić nije ispunjavala uslove za rukovodeću poziciju, jer je bilo potrebno da ima tri godine staža sa sedmim stepenom školske spreme.
„Od kada je došla na to mjesto ona piše sama sebi po 60 prekovremenih sati i 15 odsto stimulacije, svaki mjesec. Pitajte boga u koliko je komisija samu sebe ubacila. Uz to i jednoj grupici ljudi, njih 6-7 pisala je prekovremene sate, koji su, uzgred, nama zabranjeni internom, usmenom odlukom. Direktorica je zabranila rad poslije 15 časova, čak je i higijeničarka bila zadužena da obilazi prostorije, i u slučaju da nađe nekoga poslije 15 časova da radi, da odmah obavijesti da je neko ostao”, kaže Brajović.
Prema toj odluci, kako napominje, uprkos nezavršenom poslu, nije se smjelo ostati van radnog vremena.
„Pa kako onda deset mjeseci zaredom imamo ljude koji primaju prekovremene sate, ako je to zabranjeno? Ako je u međuvremenu uvedeno mora postojati Odluka sa spiskom ljudi koji će da rade prekovremeno, a o tome se mora obavijesti Inspekcija rada”, ističe Brajović.
Kršenje zakona potvrdio i nalaz Ministarstva
Da se u KCCG, na čijem je čelu Ljiljana Radulović, ne radi sve u skladu sa zakonom konstatovao je i resor bivšeg ministra finansija, Milojka Spajića.
Iz tog resora, u februaru su utvrdili su da su pojedini zaposleni u najvećoj zdravstvenoj ustanovi radili više sati nego što ih jedan mjesec uopšte i ima.
„Uočeno je da kod određenog broja zaposlenih, ukupan broj sati koji se dobija sabiranjem broja sati regovnog rada, broja sati noćnog rada, broja sati prazničnog rada, broja noćno prazničnih sati, broja sati prekovremenog rada, broj prekovremeno noćnih sati, broj prekovremenih rati na dan državnih ili vrjeskih praznika, broj sati prekovremenog noćnog prazničnog rada, ukupan broj sati držurstava od 24 i 16 časova, broj sati prazničnog rada za vrijeme dežurstava, broj sati pripravnosti, kao i broj sati bolovanja, je izjednačen ( 744 sata) ili čak i veći (775 časova) od ukupnog broja sati u okviru januara mjeseca (31 dan x 24 sata = 744 sata)“, navelo je Ministarstvo finansija.
Brajović ističe kako ispada da su pojedini radili 744 sata, odnosno nijesu išli kući, ni spavali ni jeli već samo radili.
„Sad je jasno kakva je to pljačka budžeta”, kaže on.
Pritisak menadžmenta
Prije nego se obratio inspekciji, Brajović kaže da je na sve nepravilnosti ukazivao upravi Kliničkog centra, kojima je dostavio dvije prijave.
Sljedeća adresa bilo je Ministarstvo zdravlja, na čijem čelu je tada bila ministarka Jelena Borovinić-Bojović, pa Upravni odbor.
„Odgovor sam dobio samo od Upravnog odbora KCCG. Oni navode da nijesu smjeli da stave na dnevni red moju prijavu. Predsjednik Upravnog odbora, Predrag Bajić htio je da stavi na dnevni red moju prijavu, menadžment je vršio pritisak da se to ne radi. Bajić je insistirao, a potom su iz menadžmenta zvali članove Odbora da glasaju protiv. Sa dva glasa protiv i dva uzdržana, nije moglo doći na dnevni red. Ako je sve zakonito, što nije stavljeno na dnevni red da se raspravlja o tome?“, pita se Brajović.
Kaže da je videći da nema reakcije u KCCG pošao u Osnovno državno tužilaštvo i podnio prijavu protiv rukovoditeljke službe za ekonomsko-pravne poslove Ljiljane Peruničić i još šestoro zaposlenih, zbog, kako navodi, zloupotrebe službenog položaja u produženom trajanju i falsifikovanja isprava.
Promjena sistematizacije
Kako je objavljeno u medijima, a nijednom riječju nije demantovano iz Kliničkog centra, nakon obavljenog inspekcijskog nadzora, sazvan je Odbor direktora koji je donio odluku o izmjenama Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji.
Te promjene su imale za cilj da, između ostalog, promijene uslove za radno mjesto koje pokriva Peruničić. Cilj je bio da se ukloni uslov od tri godine staža sa sedmim stepenom, koje Peruničić nema.
Odbor se potom obratio Ministarstvu zdravlja, koje je najprije dalo saglasnost na promjene, da bi nakon pet dana, vidjevši o čemu se radi, iz resora tadašnje ministarke Borovinić-Bojović, saglasnost poništili.
„Htjeli su da ono što Peruničić ne ispunjava bukvalno uklone. Dobiju saglasnost 21. aprila, jer Ministarstvo nije obratio pažnju šta oni njima traže, jer nijesu bili u toku šta se dešava… Kada sam objasnio o čemu se radi, Ministarstvo je 26. aprila poništilo saglasnost. Pa sve i da ima sad saglasnost, šta ćemo sa onih devet mjeseci nezakonitog rada njenog i zloupotrebom položaja“, izričit jeBrajović.
Igra saopštenjima
Sa druge strane, menadžment KCCG je istupima u javnosti pokušao da, najblaže rečeno, prikrije nepravilnosti koje je utvrdila inspekcija svojim nalazom od 15. aprila.
Tako su objavili saopštenje u kojem je menadžment naveo da je „prilikom vršenja inspekcijskog nadzora utvrđeno da prilikom isplate zarada nije bilo kršenja zakona. To znači da je svim zaposlenima uredno uvećana i isplaćena zarada za ostvarene prekovremene sate, što se i navodi u mišljenju UIP“.
Navedeno je i da je uočena „administrativna nepravilnost“ kada je u pitanju procedura uvođenja prekovremenog rada, ali nije saopšteno da je Peruničić na rukovodećoj poziciji suprotno Zakonu o radu. A nju je trebalo da kontroliše Ljiljana Radulović.
Brajović tvrdi da dodatni razlog za prikrivanje malverzacija leži u tome što je Peruničić u kumovskoj relaciji sa Liljanom Radulović, ali i još nekim od čelnika KCCG.
„Do sada to nije bio slučaj, ali sada ispada da ako hoćete posao u KCCG treba da kumujete“, komentariše Brajović.
Fizički limiti i korupcija
Naš sagovornik pojašnjava da je Sindikat slobodnih radnika KCCG u cijeloj priči tražio da se poštuje zakon, koji je propisao da na godišnjem nivou ne može biti više od 250 sati prekovremenog rada.
„Neko je procijenio da preko toga ne možeš da funkcionišeš. Ne mogu ljudi koji rade s pacijentima i imaju preko 200 sati prekovremenog da budu odmorni. Kakav je kvalitet usluge ljudi koji rade po 300 sati prekovremeno”, kaže Brajović.
Ističe da se oni zalažu za dopunski, umjesto prekovremenog. Jer je, pojašnjava, dopunski rad dobrovoljan, dok je prekovremeni obavezan.
“U ugovoru se navodi i koliko će neko raditi, te koliko se plaća za to. Neka sve to bude transparentno. Da se ne dešava da ljekar po ugovoru radi dopunski rad u KCCG i po ugovoru u privatnoj klinici, u isto vrijeme. Ispada da nigdje ne radi. Zbog svega ovoga, mi smo mnogima “uboli prstom u oko”, kaže Brajović.
Naš sagovornik upozorava da se upisivanje “prekovremenih sati” može koristitiu svrhu podmićivanja, odnosno da se određenim ljudima preko prekovremenih sati daju novčana sredstva, a kasnije od njih traži poslušnost.
„Tu su se radile strašne malverzacije. Prekovremeni sati su u velikoj mjeri koruptivni mehanizam, uz izuzetak velikog broja zaposlenih koji „krvavo“ zarade taj prekovremeni i dopunski, ali se na njih naslanja još toliko onih koji to upisuju a ne rade. Je li to pošteno prema onima koji rade?“, pita Brajović.
Disciplinski postupak i pravda na sudu
On ističe da je nakon ukazivanja na brojne nepravilnosti zaradio suspenziju, tretiran kao kriminalac, a prema njegovim riječima na sve to izostala je podrška drugih sindikalnih organizacija.
„Rade na tome da mi se uruči otkaz. Izmislili su neko neupisivanje, težu povredu radne dužnosti, pa onda lakšu prema kojoj izlazim ranije sa posla… Ovih petoro kolega, bliskih Peruničić, „sjetili“ su se da sam ih malteretirao i omalovažavao. A sve to poslije moje krivične prijave koja je javno objavljena“, kaže Brajović.
U okviru disciplinskog postupka završena su četiri ročišta.
Juče mu je uručena Odluka u kojoj je navedeno da je odgovoran “zato što se nije svakodnevno upisivao u evidenciju prisustva na poslu“.
Oslobođen je optužbe da je samoinicijativno svakodnevno napuštao radno mjesto.
Pravdu će, kako kaže, potražiti na sudu.
„Tužiću Klinički za sve što su uradili, jer su dozvolili da me na ružan način izvedu sa radnog mjesta. Zvali su obezbjeđenje, jer se rukovoditeljka službe Peruničić, iako nije podnijela prijavu protiv mene, osjetila ugroženom. Izvelo me obezbjeđenje kao da sam najveći kriminlac, nakon 24 godine rada u toj ustanovi“, poručuje Brajović.
