Svake godine na Spasovdan, koji uvijek “pada” četvrtkom, narod Grahova i okoline okuplja se na poljani ispod crkve na Grahovcu, koju je podigao 1864. godine crnogorski gospodar Nikola Petrović u čast jedne od najvećih pobjeda crnogorske vojske.
Na ulazu u crkvu nalazi se spomen ploča na kojoj piše: “Spomenik je vašeg junaštva, Crna Gora i njena sloboda”.
I tako taj običaj obilježavanja bitke na Grahovcu na Spasovdan traje od tada pa do današnjeg dana, sa jedinim prekidom za vrijeme Drugog svjetskog rata.
Nije ta proslava nikad bila proslava protiv Turaka ili islama, već slavlje zbog događaja koji je presudno Crnoj Gori donio međunarodno priznanje, a Grahovljanima poslije dva velika stradanja u ratovima koje su vodili protiv Mostarskog paše nagradu da i zvanično budu unutar granica Crne Gore.
Kako je tako lijep događaj, evokacija jedne epopeje i hiljada palih junaka sa obje strane, postao protivan svemu onome što je bitka na Grahovcu značila toj i takvoj Crnoj Gori koja ju je izvojevala?
Štaviše, proslava za koju sam rekao da je bila sve samo ne protivna bilo čemu, postala je protivna samoj sebi.
Marko Kovačević, predsjednik Opštine Nikṣ̌ić, kaže da su se na Grahovcu sukobili Srbi i Turci, preciznije rečeno, srpska vojska Crnogorca i srpska vojska Hercegovaca sa valjda, iako nije teko rekao, očekivano turskom vojskom Turaka. Crnogoraca običnijeh, dakle crnogorskijeh, tu nije bilo ni za lijek.
152Popovi SPC sada kao ideološki pokrovitelji proslave presudnim smatraju to što se bitka odigrala na Spasovdan, ṣ̌to je valjda u konačnici dovelo do toga da Bog bude na srpskoj strani. Skoro pa da je Isusprvi isukao jatagani otvorio bitku kličući ka’ soko - ha, ko je sprski Crnogorac i srpski Hercegovac, juriš za mnom na turske Turke. Crnogoraca tu opet, očekivano, nije bilo ili ih je Isus greškom zaboravio.
Sve ostalo je istorija koju tako dobro pripovijeda Marko Kovačević, najveći talenat u istoriji NSD u svemu, a pogotovo u pripovijedanju.
Sve je uredno prenijela RTCG uz igonorisanje “drugog” skupa na toj istoj poljani koji je, od prethodno pomenutog, razdvajao kordon policije i na kojem su se okupili “neznaveni poṣ̌tovaoci Grahovca” koji joṣ̌ vjeruju da je Mirko Petrović sa crnogorskom vojskom tu odnio možda i najveću pobjedu u istoriji Crne Gore.
Nego, RTCG “zna znanje”, skoro pa kao Marko koji je tom prigodom obavijesto crnogorske Crnogorce da ih čeka ista sudbina kao turske Turke 1858. ukoliko se ne okanu ćorava posla da budu samo crnogorski Crnogorci - ali ovo naravno nijesu prenijeli.
Međutim, sama priča je mnogo dublja od kukavičke politike Marka Kovačevića koji nema hrabrosti da stane iza svojih stavova, nego kada dođe stani pani ili ga nešto žulja ili nešto namjeṣ̌ta ili mu je misao istrgnuta iz konteksta.
Ali, nije Marko izmislio mržnju prema Crnogorcima, on je tu više kao ideološki proizvod jedne svijesti koja ima ozbiljan problem sa nasljeđem Grahovca i tu jeste kvaka.
Nasljeđe Grahovca posebno je problematično u onoj mjeri koja ga razlikuje od ostalih velikih pobjeda crnogorske vojske iz samo jednog razloga i to zahvaljući kralju Nikoli koji je na mjestu šatora Husein paše (komandanta turske vojske) podigao malu crkvicu.
Dakle, Kralj Nikola je svojstveno vremenu u kojem je živio napravio jedinu logičnu stvar koju je ondašnji narod razumio, a to je da u čast bitke sagradi crkvu za onoliko dana koliko je bitka i trajala - od utorka do četvrtka, pa je bitka završena na Spasovdan 1858. godine, a crkva na Spasovdan 1864. godine.
Tako se na crnogorskoj crkvi, koja je danas u vlasništvu Beogradske patrijašije, ove godine na Spasovdan zavijorila trobojka koja je u trenutku bitke na Grahovcu bila stara tačnih 28 godina i koju je ustanovio Mahmud Prvi - turski tultan, hatišerifom 1830. godine.
Dakle, crnogorski junaci, pa bili oni crnogorska vojska ili crnogorska vojska Srba, kako bi rekao najveći talenat NSD svih vremena, vjerujem nijesu zaslužili da se na spomen crkvi njihovome junaštvu nađe barjak onoga koji ga je ustanovio, a protiv koga su tu ratovali.
I tu se dolazi do srži problema - kako na pravoslavnoj crkvi i to na Grahovcu podići crnogorsku zastavu?To bi bilo priznanje i suočavanje sa sopstvenom laži ekipe oko SPC i iz NSD o nepostojećem narodu, jeziku, crkvi, vojsci itd.
Bitka na Grahovcu bila je antiislamska u onoj mjeri u kojoj je ona 1915. na Mojkovcu bila antiprotestanska, ona 1918. na Božić na Cetinju antipravoslavna ili pak ona jula 1941. na tom istom Grahovu antikatolička, dakle nije bila - ali proslava danas jeste i te kako anticrnogorska i antiislamska!
I prosto je sramotno jednu takvu podvalu raditi baš na Spasovdan - hrišćanski manir to definitivno nije…
Da razlozi za peglanje istorije nijesu dublji ova ironija bi moždabila i tragikomična, ovako je veoma opasna. Opasna je u onoj mjeri da kada jedan barjak na crkvi na Grahovcu, koji nije onaj sa Grahovca 1858, ne može da promijeni karakter jedne crkve koja je svjedočanstvo postojanja jednoga naroda i kad taj isti narod ne želi da prihvati pokušaj mijenjanja identiteta onda se prvi čovjek opštine Nikšić sjeti jedinog mogućeg rješenja – a to je ono iz 1858 godine.
I tu ne treba da sumnjate u njegove i njhove riječi - svi su oni Marko Kovačević. Svi koji traže riječi opravdanja za njegove riječi i svi koji sramno ćute na iste.
Zapitajte se, čija je bitka na Grahovcu, vaša ili Markova ?
Ona je bitka svakog slobodnog čovjeka kako se god on zvao ili nacionalno izjašnjavao, jer je svaka slobodarska bitka - bitka svakog čovjeka koji istinski ljubi slobodu.
Tako je i Njegoš slavio pobjedu Zmaja od Bosne, Kapetena Huseina Gardaščevića koji je nanio težak poraz turskoj vojsci na Kosovu – jedini kojega su Turci na Kosovu ikada pretrpjeli.
A to jeste li Crnogorac ili Srbin ili nešto treće, to je bitno samo ovima koji su postali dijelom nesrećne svijesti koja je donijela najveće zlo bivšoj Jugoslaviji, a to je pa skoro idiopatski nacionalizam koji počiva na lažima.
Zato je istina jedini put koji miri Crnu Goru. Zato je istina o Grahovačkoj bici jedino bitna jer samo tako će ona biti pobjeda svih nas, kako tada tako i danas!
