Nedavno sam vodio TV razgovor sa istoričarem Šerbom Rastoderom. U jednom trenutku shvatio sam - način na koji on zastupa, promoviše i afirmiše vrijednosti, osobenosti, heroje i simbole svoje nacionalnosti - bošnjačke, ja danas u Crnoj Gori mogu samo da sanjam. Ostalo mi je samo da se divim strasti kojom istoričar-ideolog, govori o slobodi ili katkad neslobodi svog naroda, zanosu argumentacije bez limita, kada patriotski nastupa u odnosu na svoj narod u živom TV nastupu.
Njegov je narod, kaže, stigmatizovan. Ne mogu se više složiti! Međutim, elemente te stigmatizacije on nije apostrofirao kroz alkoholisane bradonje koje unose strah među Bošnjake na sjeveru, pišu im po avlijama uvrede, negiraju zločine i genocide, slave ratne zločince, ne! Takvi će u koalicije, a stigmatizaciju je prepoznao među Crnogorcima, tačnije partijama bivše vlasti.
Ućutkali su nas. Toliko da bi svaka naša slobodna misao bila odraz navodnog nacionalizma!
„Pogrešno postavljen koncept građanskog“, jer se nije smjelo dozvoliti postojanje nacionalne kategorije (i nacionalnog savjeta) pod nazivom Muslimani. Naveo je svoje razloge. Samouvjereno, bez bojazni od bilo kakve oštrice cancel kulture ili makar etikete koja te zbog „pogrešnog“ stava kao ličnost zgužva i za tren baci u kantu za đubre. Takvo je vrijeme. Vrijeme Pontija Pilata, rulje žedne krvi, baraba na slobodi, a spasitelja na egzekuciji.
Divio sam se Šerbovoj opuštenosti da o delikatnim, iner nacionalnim temama govori bez hipoteka, napućkanih narativa, vrijednosnih osuda... Meni ga kao Crnogorcu, danas, ne može bit ni 10 odsto toga da kažem, a da ne platim skupu cijenu. Koju plaćam. Nije problem, naravno, u tome što Šerbo slobodno plasira svoje stavove, već što u selektivnom sistemu kvazi vrijednosti ja nemam istu šansu i pravo na to.
U jednom momentu sholističkog žara, moj sagovornik je, vjerujem u nedostatku argumentacije, a ne iz loše namjere, u naznaci, iz drugog plana, meni diskretno upisao antibošnjaštvo. Priznajem, sledio sam se. To su opasne stvari! Ako kritiku bošnjačkih političkih elita, ili sprskih, ili albanskih, po difoltu ovo društvo bude definisalo u ksenofobičnom ključu, a ne držati je za ono što jeste - kritika na ravni kulture i etike, e to je truli kvazi građanski koncept! To je licemjerna, lažna, politikanska ideja „suživota“, u kojoj Crnogorac nema pravo na komentar, jer je ekstremista!
Dok se u crkvama nalaze na stotine komada kalašnjikova - ekstremizam se i dalje traži na drugim stranama.
Kako je pažljivo dizajniran taj tihi društveni fašizam, da ostane u zoni apsolutne legalnosti, čak i krunskog konceptualnog duha ove države. Devedesetih su Miloševićeve elite i njegovi krvoločni bataljoni krenuli prvo na Bošnjake! Vrlo brzo, naknadno su razumjeli da treba srušiti crnogorsku ideju, kao centralnu polugu multikonfesionalne ideje, građanske, multinacionalne oaze na Balkanu. Nema Velike Srbije, Srpskog sveta ili Otvorenog Balkana sa takvom Crnom Gorom. Onom u kojoj tri vjere iznose krst na Rumiju.
Zato su Crnogorci ućutkani! Zato može proći paradoks da se ode u Potočare, na to hodočašće smrti i horora, a onda se vratiti u dizajn koalicije sa dželatima tog istog horora! Može 1.000 Birnova usmjeriti svoje novinarske topove prema meni, ali ću izgovoriti ono što se danas ne smije! Ako Bošnjaci i Albanci pristanu na koaliciju sa onima koji drže kandila ispred slike Ratka Mladića, onda je to sramna izdaja svih palih srebreničkih žrtava! Kraj!
Ućutkali su nas. Toliko da bi svaka naša slobodna misao bila odraz navodnog nacionalizma! Da bi svaka naša čista emocija bila ekstremizam! Samo u takvoj atmosferi straha od javne odmazde može proći posjeta gradonačelnika Banjaluke, koji nam posred Podgorice reče da Crnogorci ne postoje kao nacija! Kompletan državni vrh je ćutao, njihovi mediji i intelektualci! Stanivuković je mjerilo njihove poželjne građanske koncepcije! Asimilacija Crnogoraca je mirno, bez problema nastavljena.
Takvo je vrijeme. Vrijeme Pontija Pilata, rulje žedne krvi, baraba na slobodi, a spasitelja na egzekuciji
Bošnjaci jesu stigmatizovani, jesu i Albanci, pa ipak će u koaliciju sa onima koji ih zovu šiptarima! Zarad „šake dolara“ namjeravju se odreći pravičnosti i svaku kritiku elita otpisati kao ksenofobiju!
Znate li, ili ste već zaboravili, šta je BIRN uradio od života ljudi koje je „mapirao“? Iako je ta „mapa“, nezvanično saznajem odbačena kao neargumentovana, o tome se i dalje ćuti, a životi „mapiranih“ izgledaju ovako:
- Ne mogu da putuju, jer kao „ekstremisti“ na granicama bivaju pretresani, ispitivani i maltretirani!
- Kod njih se u okviru „normalnih“, tekućih aktivnosti, redovno u pretresima traži oružje, a bivaju tretirani kao članovi terorističkih organizacija!
- Nalaze se na crnim listama za svako apliciranje za realizaciju projekata kod stranih i domaćih institucija, ambasada i međunarodnih organizacija.
- Ne mogu u redovnoj proceduri aplicirati za vize
- U eventualnim vanrednim stanjima, ANB biva slobodan da ih prisluškuje, prati, nadzire i privede ostalim mjerama tajnog nadzora.
Hoćemo li ostati ućutkana nacija?
Hrabra novinarka, Tanja Pavićević, bila je primorana da svoje dijete „povuče“ iz vrtića, zbog nepodnošljivog pritiska javnosti, koji je djetetu stvarao stres i konfuziju. Njen „grijeh“ je to što je jednom sa „Bogougodnicama“ mirno protestovala ispred Hrama i što je protestovala, kao i mnogi od nas, zbog potpisivanja Temeljog ugovora! Hej!?
„Mapirani Birnovci“ prošli su golgotu takve vrste da veliki dio njih posjećuje psihologe i nosi stravične traume, zbog strašnih i nepravednih etiketa koje su im nalijepljene!
Poznata i visoko afirmisana novinarka Kaćuša Krsmanović, etiketu je „zaradila zbog istraživačkih tekstova o ANB-u!
Ova grupi ljudi trpi svakodnevne uvrede. Žive u strahu, anksioznosti, frustraciji i neopisivoj ličnoj patnji! Nikada od njih niko nije riječ čuo o ovim problemima, već gordo, tipično crnogorski, glavom gore idu kroz život i nastavljaju svoju borbu, ne praveći fetiš od svoje žrtve!
U međuvremenu, dok se u crkvama nalaze na stotine komada kalašnjikova - ekstremizam se i dalje traži na drugim stranama. U drugoj BIRN mapi, njihovi argumenti za ekstremizam svode se na kritiku crkve i vladika! Ambasade? Neko će ove moralne prekršaje nositi na svojoj savjesti.
Crnogorcima je, međutim, demonstrirana sila. Javnost je ućutkana, jer niko ne želi takvu sudbinu za sebe! Mission completed. I? Hoće li ostati na tome? Hoćemo li ostati ućutkana nacija?
Danas je 13. jul. Dan kad su naši preci izborili status besmrtnosti, jer je neko pokušao da ih ućutka. A nije mogao! Vidimo se u Nikšiću, u 18 sati. Kod Ljuba. Ćutati (više) nećemo!
