Prethodne sedmice sam na jednoj društvenoj mreži pročitala mim, da se izrazim rječnikom Z generacije, koji kaže „Mi nikome nećemo biti slavni preci“. Zvuči suviše grubo i veoma tužno, međutim, istinito.
Zakazali smo gotovo u svim sferama, jureći za tehnološkim i drugim nametnutim dostignućima, za prestižom koji nije svojstven domaćem tlu i koji ne baštini vrijednosti koje su nam ostavili vrijedni, hrabri i sposobni ljudi, na čiju se ponosnu žrtvu pozivamo isključivo sa ciljem izdizanja sopstvenog lika i djela.
Zaboravili smo na sve što su ti slavni preci uradili kako bi ovu crnogorsku ljepoticu učinili biserom Mediterana, a čije plodove rada i dan danas ubiramo.
Stihijska depopulacija ruralnih područja i interesovanje za grane privrede koji imaju brži obrt kapitala i sigurniju zaradu od „seljačke poljoprivrede“, doveli su do totalne nebrige, nemara i neznanja o suvomeđama ili kamenoj čipki, kako se prozaično naziva u krugovima onih koji ipak baštine vrijednosti nematerijalne kulturne baštine crnogorskih ruralnih krajolika.
Suvomeđe su značajna obilježja mediteranskih pejzaža, koji imaju značajnu ulogu u sprečavanju klizišta, poplava i odrona, erozije zemljišta i odnošenja gornjeg sloja tla. Suvomeđe su ipak, mnogo više od navedenog. Veoma su efikasna zaštita od vjetra, ali su ujedno i važna staništa za brojnu floru i faunu. Vještina gradnje na suvo zvanično je upisana u UNESCO-vu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva prije skoro šest godina.
Pokretači ove inicijative bili su Hrvatska, Kipar, Francuska, Španija i Švajcarska.
U Republici Hrvatskoj, resorno ministarstvo izdvaja značajna sredstva za očuvanje ovog simbola mediteranskog, karstnog poljoprivrednog područja. Da bi neko mogao ostvariti pravo na podršku, neophodno je da minimalna dužina suvomeđe iznosi 30 metara, da je minimalne širine 0,5 metara, maksimalne širine dva metra unutar parcela, tj. četiri metra na granici parcele.
Osim toga, suvomeđa koja se kandiduje za finansijsku podršku mora biti najmanje visine 0,2 metra, a maksimalne visine tri metra. Naši susjedi su veoma napredovali u procesu očuvanja ove tehnike, te imaju razdvojenu finansijsku šemu za podršku održavanja već postojećih suvomeđa karakterističnog izgleda, od one za nadomještanje djelova suvomeđa koji su oštećene, te izrade novih.
Umjetnost zidanja od suvog kamena odnosi se na vještine pravljenja kamenih konstrukcija slaganjem kamena jedan na drugi, bez upotrebe drugih vezivnih materijala, osim povremeno suve zemlje. Konstrukcije od suvog kamena rasprostranjene su u većini ruralnih područja, uglavnom na strmim terenima – kako unutar, tako i izvan naseljenih prostora, iako nisu nepoznate ni u urbanim cjelinama.
Stabilnost konstrukcija je obezbijeđena pažljivim odabirom i postavljanjem kamena, a konstrukcije suvomeđa su oblikovale brojne, raznolike predjele, formirajući različite oblike bavljenja poljoprivredom i stočarstvom. Ovakve strukture nijemi su svjedok metoda i praksi ljudi, od praistorije do danas, da organizuju svoj životni i radni prostor optimizujući lokalne prirodne i ljudske resurse.
Suvomeđe igraju vitalnu ulogu u sprečavanju klizišta, poplava i lavina, kao i u borbi protiv erozije i dezertifikacije zemljišta, ali su i veoma efikasne u unapređenju biodiverziteta i stvaranju adekvatnih mikroklimatskih uslova za poljoprivrednu proizvodnju. Konstrukcije od suvog kamena su uvijek napravljene u savršenoj harmoniji sa okruženjem i ova tehnika predstavlja primjer harmonične veze između čovjeka i prirode. Tehnika se isključivo može prenijeti kroz praktičnu primjenu prilagođenu posebnim uslovima svakog lokaliteta.
Suvomeđe su jedan od najljepših otisaka identita naših predaka, koje pričaju priču o znanju, marljivosti i mukotrpnom radu naših predaka, vrhunskih graditelja. Neizbrisiv su simbol kulturnog pejzaža naše zemlje, od jugoistoka do jugozapada. Toliko značajne, danas su na meti vandala – takozvanih preduzetnika koji žele ruralnom području da udahnu novi život, gradeći moderne, luksuzne vikendice i apartmane upravo od ovog kamena, kojeg je ljudska ruka pažljivo slagala generacijama.
Neki od drevnih maslinjaka Crne Gore još uvjek pokazuju istorijsko pamćenje starih tehnika kultivacije, korišćenih u mediteranskom području, kao što su akumulacija kamenja u podnožju stabala, radi bolje termoregulacije korijenskog sistema, kao i zidovi od suvog kamena, koji imaju istu namjenu, a ojačani doprinose optimalnoj drenaži zemljišta.
Upravljanje zemljištem u nagnutim maslinjacima obezbjeđuju međe, napravljene od suvog kamenja ili zemljanih nasipa na donjoj strani padine, kako bi se stvorile male terase koje doprinose uravnoteženju hidroloških, termičkih i mikroklimatskih faktora tla, poboljšavaju predio, obezbjeđuju sklonište za mnoštvo korisnih insekata, koji pomažu očuvanju biodiverziteta i održavanju prirodne ravnoteže ekosistema.
Najčešće greške laika, u želji da poprave stanje svojih podzida, su korištenje krečnog maltera ili čak cementa, kao vezivnog sredstva. Ovo predstavlja direktno kršenje osnovnih principa, tradicionalnih tehnika, pa i samog naziva tehnike suve gradnje. U Republici Hrvatskoj, osim granja i zemlje, dozvoljeno je korištenje žice. Ipak, za vrhunske majstore, trajnost i konstruktivna sigurnost suvomeđe leži u poznavanju principa zidanja, tvrdeći da je riječ o tehnici koja nema mane.
Da bi zid bio otporan i dugovječan, predlaže se korištenje izduženog kamena, koji se poprečno postavlja po mogućnosti cijelom širinom zida. Na samom vrhu, stavljaju se veći kameni blokovi, kako bi bio spriječen prodor vode u središte suvomeđe. Ukoliko ste primijetili da je suvomeđa blago nagnuta prema unutra, ovom tehnikom se pridonosi rasterećenju njenih gornjih redova.
Svijetli primjer podizanja svijesti o značaju očuvanja suvomeđa i prenošenju kako teorijskog, tako i praktičnog znanja o suvoj gradnji je realizacija projekta „Tivatski brevijar“ i modula „Kamena čipka – graditeljska baština koju smo zapostavili“.
Već šest godina se organizuje i „Otvoreno prvenstvo Crne Gore u gradnji suvomeđe“, isključivo zahvaljujući renomiranom crnogorskom arheologu, poznatom prirodnjaku i zaštitniku Orjena, gdinu Željku Starčeviću, koji godinama radi na podizanju svijesti i znanja o važnosti i praktičnoj primjeni tehnika u cilju obnove segmenata suvomeđa u voćnjacima, njivama i pašnjacima, pješačkim putevima i nekadašnjim vojnim položajima. Barani, Zijo Madžurić i Anto Baković, dali su doprinos da se kroz više od 5.000 fotografija, te kroz edukativna predavanja, sačuva suvo zlato krajinske kulturne baštine.
Međutim, đe se izgubio sluh za spoznaju značaja za stratešku podršku očuvanja suvomeđa u Crnoj Gori od strane lokalnih uprava i resornih ministarstva – onih koji se bave razvojem poljoprivrede, ekologije i ruralnog turizma?
Plodovi crnogorske sofre najukusniji su svježe ubrani i položeni na kamene čipke crnogorskih sela. No, malo je plodova, a još manje podzida…
