Politički brifing nezainteresovanog crnogorskog premijera u Briselu protekao je u znaku poentiranja briljantnom izjavom da su poruke četničkog vojvode Andrije Mandića sjajne i miroljubivije čak i od Dalaj Laminih.
Ovakvo besmisleno poređenje neuporedivog zasigurno nije posljedica Spajićeve neznavenosti, niti nepoznavanja lika i djela nobelovca Dalaj Lame, a još manje političke biografije Andrije Mandića, već predstavlja izrugivanje sa zdravim razumom kako crnogorskih građana, tako i predstavnika međunarodne zajednice.
54Istaći ćemo samo nekoliko najmiroljubivijih poruka, iz skorijeg perioda Mandićeve političke karijere kojima poziva na “očuvanje” mira, tolerancije i zaštitu ljudskih prava:
- Pozivanje ratnih drugova iz devedesetih na otkopavanje ratnih sjekira, naoružavanje - saopšteno prostijim jezikom - poziv na krvoproliće, javno i transparentno ispred parlamentarne govornice.
- Stav da je izglasavanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici koja je usvojena u crnogorskom Parlamentu sramota za Crnu Goru.
- Gaženje Ustava i pozivanje članstva i birača na vaninstitucionalno djelovanje, nebirajući sredstva. Iste poruke Mandić je članstvu i biračima slao u vrijeme protesta protiv priznanja nezavisnosti Kosova i članstva Crne Gore u NATO alijansi, da bi nakon govora ispunjenih ratnohuškačkim pokličima, iz sigurnog skrovišta posmatrao nerede.
Dok Zapad isključivo diplomatskim jezikom insistira na reformskim iskoracima, agenda kreirana u kuhinji regionalnog koordinatora temeljno se sprovodi
Ne smijemo zaboraviti ni to da je miroljubivi Andrija, zajedno sa saborcem Milanom Kneževićem, pripremao teroristički akt poznat kao državni udar, s ciljem rušenja ustavnog poretka i nasilne promjene vlasti, u noći parlamentarnih izbora 16. oktobra 2016. godine.
Hvalio se crnogorski Dalaj Lama pripadništvom sedmom bataljonu, ponoseći se titulom četničkog vojvode, herojski veličajući Radovana Karadžića i Ratka Mladića i nazivajući Vladimira Putina svojim predsjednikom.
Ustav i druge propise države Crne Gore nazivao je beznačajnim dokumentima, jer za njega pravnu snagu imaju isključivo propisi njegove matice, republike Srbije.
Sve navedeno jasno ukazuje zašto su baš njegovi mlađani sljedbenici koji su najžustriji promoteri srpstva, branitelji Kosova, Putinofili i negatori genocida najviše napredovali, te pukom slučajnošću došli na čelne pozicije lokalnih samouprava.
I dok za tužilaštvo u potezu Darija Vraneša i organizaciji proslave Dana državnosti Srbije u Pljevljima nema ničeg spornog, uprkos kršenju Ustava i članova KZ kojima su eksplicitno propisane sankcije koje će se primijeniti u slučaju utvrđene povrede ugleda države i izlaganja poruzi državnih simbola, hajka na medije koji kritikuju kler paravjerske organizacije crkve Srbije, ne prestaje.
No, čak i da je tužilaštvo formiralo predmet protiv Vraneša ishod bi, izvjesno, bio identičan kao u slučaju srednjeg prsta Marka Kovačevića tokom intoniranja državne himne - nema elemenata krivičnog djela niti prekršajne odgovornosti.
Suštinski, nijesu stvarni problem Vraneš, Kovačević i slični, za koje istorija počinje Prvim srpskim ustankom ili smatraju da je mit o Milošu Obiliću presudno značajan za izgradnju crnogorskog kulturno-istorijskog bića. Od njih kojima su časovi istorije očito služili za skupljanje i razmjenu sličica, veći su problem oni koji ih usljed sopstvene uljuljkanosti u udobnim foteljama drže na funkcijama iako, doduše, ni njima, čast rijetkim izuzecima, poznavanje istorije, makar ove crnogorske, nije jača strana.
Mandićev dobro osmišljeni performans izveden pred evropskim parlamentarcima i Spajićev pokušaj njegovog aboliranja tezom kako je stav o prevaziđenoj politici podjela razlog neprisustva proslavi neustavnog dana RS, iako je kontrolor saopštio da neće otići ne zato što ne želi, već zato što mu je tog dana slava, dio su dobro osmišljenog plana i uigranog scenarija.
Valja uvjeriti zapadnjake da će novoosviješćeni DF, čim se domogne ministarskih mjesta u izvršnoj vlasti, nastaviti sa širenjem pomiriteljskih poruka prepunih tolerancije, baš kako to čini Andrija Mandić na zvaničnim sastancima jer ne smije reći ono što zaista misli - da su ambasade SAD i zemalja Kvinte obični kolonizatori.
Možda će im se, katkad, kao i našem Dalaj Lami omaći prisustvo proslavi izborne pobjede koordinatora i velikog vođe, čestitka zločinačkog praznika Miloradu Dodiku, svetosavski zanos uz šovinističke pjesme o ubijanju Turaka, zagovaranje ustavne redefinicije i negiranje crnogorskog porijekla i identiteta, kroz obavezu isticanja narodne zastave Srbije u svim institucijama...
Sve je to, u krajnjem, dio privikavanja na nekakav paradoksalni suživot na koji se čini se polako navikavamo.
Zato neka nas ne čudi izostanak depeše povodom skandaloznog nediplomatskog nastupa novoizabranog ambasadora Srbije. Njegov prethodnik proglašen je personom non grata, a hoće li to biti slučaj i sa Rodićem nije sigurno, imajući u vidu nezainteresovanost vlastodržaca za identitetska pitanja i blagonaklon odnos prema malignim srpsko-ruskim uticajima.
Prisjetimo se da su sva istorijska razdoblja koja su vodila ukidanju crnogorske državnosti počela na identičan način - porukama o nedjeljivosti naroda i nepostojanju sile koja ga može podijeliti, podaništvom i ćutnjom onih koji nijesu smjeli ćutati. A ne tako davno jednoidentitetske poruke slao je i “predsjednik svih građana” govoreći o jednom narodu, jednom jeziku, jednoj kulturi.
Predsjednik, popovi srpske crkve, novoizabrani ambasador, ruskosrpski agenti i ista jednoidentitetska retorika - zapitajmo se šta nam to govori o ne tako dalekoj budućnosti.
A od ministra koji je od stava "nikad u NATO" naprasno stigao do tvrdnje da je Crna Gora ulaskom u alijansu sačuvala stabilnost, nema svrhe čak ni očekivati upućivanje protestne note prema Srbiji. Jedan narod, jedan jezik, jedna kultura, jedan Spajićev Dalaj Lama kao predvodnik takve nacifašističke ideologije, uz predsjednika, premijera i ostatak ministarsko-funkcionerskih pijuna u službi velikog vođe.
Da je otvaranjem vrata Evropskog parlamenta proruskom agentu, čiji su ulazak u vlast američke i evropske diplomate godinama označavale bezbjednosnim rizikom, dato zeleno svijetlo crnogorskom Dalaj Lami i njegovim sljedbenicima za nastavak sve radikalnijeg posrbljavanja Crne Gore, shvatiće međunarodna zajednica ali, nadajmo se, ne suviše kasno. Lakovjernost ili ispipavanje pulsa i suštinske orijentacije aktuelne većine, sasvim je svejedno.
Dok Zapad isključivo diplomatskim jezikom insistira na reformskim iskoracima, agenda kreirana u kuhinji regionalnog koordinatora temeljno se sprovodi.
Do istih ciljeva nekad se može doći i različitim putevima, kultna je poruka koju je crnogorski Dalaj Lama poslao svojim biračima, a danas, sa pozicije predsjednika parlamenta, po potrebi glumatajući evropejca, korak po korak, ispunjava obećano.
