U sred jeseni kada joj vrijeme nije u Crnoj Gori je počela da se budi priroda. Stiže nam proljeće. Objužilo je sa zapada.
Čak i onaj uspavani, uljuljkani i fino zadojeni independistički korpus je počeo da se budi. Izlaze i oni iz one melanholije i depresije u koju su upali nakon izbora 2020. Shvatili su da postoji svijet i bez njih i da ipak neće baš sve i uvijek šef sam srediti. Ovoga puta će ipak nešto morati i oni sami.
Bojkot je sada izvjestan i to ne zbog toga što je kao takav najbolje rješenje, već zbog toga što je to jedino moguće rješenje.
Godinama unazad od političkog vrha susjedne Srbije stižu nam javno izgovorene poruke kako je popis u Crnoj Gori najbitniji spoljno-politički projekat Republike Srbije. Projekat je toliko jasan i glasan da ga je bilo nemoguće sakriti. Štaviše, nisu se posebno ni trudili.
Konstantno nam stižu glasovi od susjedne države i njenog šovinstičkog predsjednika da je to pitanje svih pitanja i da će se napokon budno odsanjati neki vjekovni snovi.
45Projekt je toliko javan da ga je čak i Vučićev džepni istoričar Raković do detalja opisao govoreći o tome ko se sve nalazi u timu i sa kakvim zadacima. Njegov je konkretno zadatak bio da ono što istorijski ne ide na ruku projektu prosto izmisli (sjećate se šta je o laži rekao otac srpskog revizinizma Ćosić). I, odradio je Raković svoj dio najbolje što je umio. Čak je u nekim djelovima i pretjerao pa su neke laži dotakle i nivo „dritanizama“.
Jedna on njih je i otkriće da knez Lazar nije ono što se vjekovima mislilio i da je, pazite taj nivo poremećaja, turska vojska poražena na Kosovu polju 1389.
Nego, da bi se ovaj projekat mogao sprovesti bilo je neophodno stvoriti potrebne preduslove. Na čelo crnogorskih institucija su morali doći bespogovorni poslušnici i služinčad beogradskog autokrate. Manje je bitno kako se do njih došlo, da li novcem, ucjenama ili prosto nasljednom opijenošću sluganstvu, bitno je bilo da „đetići slušaju“.
Vučić je čak da bi provjerio koliki je nivo poniženja koji mogu podnijeti, kao probni balon, u Crnu Goru poslao ličnog i vaskolikog serbskog partrijarha Portfirija da pokuša besjedom što više uvrijediti i potrijeti i ime i prezime domaćina koji ga je dočekao, a sve gledajući da li će „dični domaćini“ reagovati. Reagovali nisu. Junački su istrpjali svakojaka pljuvanja, čak i ona koja su nedugo zatim došla od, pazite titule, oca tenisera.
Portfirije Perić je zadovoljno raportirao Vučiću: Niko se živ čuo nije. Operacija je uspešno završena, Crna Gora je mrtva.
Međutim, ima nešto u prirodi što ne dozvoljava da nas nema.
Nije naša zasluga, više sile su u pitanju.
U prirodi je sve u skladu. Svaka negativnost ima pozitivni pandan. Svijet je složen poput velikog puzzla, čim poremetite jedan element osjeti se na cijelu strukturu, samo u savršenom skladu može funkcionisati. Filozofi sa istoka su taj sklad nazvali jing-jang, zapadnjaci su ga proučavali kroz holistički pristup a naš najveći Vito mu je pjevao:
„Na gradove udariće trava
i zavesti svoju strahovladu,
svi cvjetovi ostaće bez glava
da bi bili sa travom u skladu.“
E, upravo ovaj sklad je ono što je održalo našu Crnu Goru kroz vjekove, juče i naročito kroz ovo što nam se dešava danas. Svaka naša reakcija kao društvene zajednice bila je uzrokovana akcijom drugih prema nama. Savršeni sklad i jedinstvo pokazivali smo samo u trenucima kada nam je bila ugrožena egzistencija. U ratu smo bez razmišljanja ginuli jedni za druge dok smo u miru jedni drugima jade radili.
Čak i u onim istorijskim trenucima kada se naša poslovična inertnost iskazala naši su se protivnici pokazali nekako nedorasli, smotani i glupavi. Mora to tako ako hoćemo da sve bude u skladu.
I ovoga puta će nas spasiti neznanje i nedoraslost zadatku ovih drugih. Pored ogromnih finansijskih posticaja, stručne pomoći od strane informatičkih inženjera, tajnih službi i svega što im je bilo potrebno oni opet nisu uspjeli da sve pripreme na vrijeme. U svim opštinama nedostaju popisivači i edukatori, nivo „pakovanja“ cijelog projekta je veoma nizak i amaterski. Decidno odbijanjanje da se bilo ko iz opozicije nađe u bilo kojem popisnom organu ili fazi popisa, pa do javnog isticanja kako su perjanice popisnih organa supruge i snahe lidera bivšeg DF-a.
Sve ovo je čak i uspavanoj staroj dami bilo toliko simptomatično da je i ona stresla stare kosti pune političke reume i direktno kroz Parlament Evrope tražila da se crnogorski popis odloži dok se ne steknu odgovarajući politički uslovi.
Ovo „dok se ne steknu odgovarajući politički uslovi“ je diplomatski rječnik, u prevodu na prost i direktan jezik ovo znači da nam je država u ozbiljnoj krizi, da su nam institucije u raspadu i da nam treba staratelj.
Dakle, polu-sposobni i potpuno-lošenamjerni Vučićevi vojnici u Crnoj Gori su toliko, a nije ima prvi put, loše odradili pripreme za „istorijski popis“ da su uspjeli i „one gore“ pospane Facebook Crnogorce da uzdrmaju i probude iz konformističkog sna.
Hvala vam, gospodo, na tome iako niste to namjerno uradili.
Možda vi i jeste dio nekog nebeskog naroda ali neke više sile ipak čuvaju Crnu Goru od vas, a nerijetko i od nas.
Neka nebeska bitka počne i SREĆAN NAM BOJKOT CRNOGORCI!
