Umjesto savjesnog obavljanja funkcije premijera, na koju se zakleo and Ustavom iste one večeri kada je taj isti Ustav flagrantno prekršio odbivši da pročita sopstveni ekspoze, naš premijer, koji je sebe od milošte nazvao Cvrčkom, odlučio se za ulogu zabavljača širokih narodnih masa.
No, ova Twitter haranga očito je zabavna samo njemu. Kritična masa koja oduševljeno aplaudira kralju propalih fora, čak se ni ne nazire. Izgleda da je ovaj nivo Cvrčkovog dna previše prizeman čak i za partijske pristalice (ono malo što ih je ostalo), pa čak i za pojedine članove partije.
Ali, Cvrčak je baš uporan. Da mu ne bih kvarila zabavu, koristiću njegov kreativno osmišljeni, obožavani nadimak.
53Pitam se, da li je Cvrčak zapravo samo zarobljen u tijelu premijera ili predmetnu Ezopovu basnu nije pročitao onda kad je za to bio vakat, u dječačkim danima. Da jeste, danas bi znao da je više nego politički infantilno izigravati cvrčka u aktuelnom društveno-političkom momentu i uživati u dosjetki koja djeluje genijalno, ali samo posmatrano isključivo iz njegove vizure. Iz perspektive prosječnog građanina i građanke koji/a proživljava golgotu koja nas je snašla, Cvrčkovi nakaradni performansi obično su zastiđe, a čak je i to preblaga riječ.
Čak ni nakon što je zajedno sa dvofunkcionalnom ličnošću, ministrom i gradonačelnikom zvižducima dočekan u Morači, Cvrčak nije shvatio da je veoma nepametno biti lijen, ne samo u politici, već u životu uopšte. Naročito nijesu pametni pokušaji prevarantskog gušenja studentskih protesta. Pomislio je Cvrčak da su studenti, poput onih mrava iz basne, naivna i lakovjerna grupacija koja će mu na jednom sastanku sve oprostiti, opijena gomilom slatkorječivih opaski cvrčka i njegovog savjetnika Krvavca. Vrlo loša procjena.
Iako se Cvrčak pravi kako se ovih dana dobro zabavlja, i da mu sve ide kao po loju, ne bi se baš reklo da mirno spava. Najprije, nakon što je poslanica Jelena Nedović stala u odbranu Demokrata, poslanik Miodrag Laković koji, uzgred rečeno, nije glasao ni za Rezoluciju o Jasenovcu, stao je u odbranu studenata i studentkinja. Logično je postaviti pitanje – naziru li se eventualno naznake još osipanja unutar PES-a i to, reklo bi se, unutar partijske vrhuške.
Propagandna mašinerija Demokrata preplavljena odlikama crne propagande, već nakon drugog protesta, čini se, znatno je utihnula. Kreativci u pokušaju, valjda su shvatili da ih njihovi montažerski uradci, propraćeni grčevitom odbranom vazda nekako nebitnog političara Gorana Danilovića koji bi, (taman poput Saše Mujovića, trebao da se sakrije u mišju rupu, umjesto nesuvislog trabunjanja i bacanja soli na preduboke cetinjske rane) guraju u sve dublje političko blato što vodi gubljenju i ovih minimalnih ostataka biračkog tijela naklonjenog partiji koja zarad fotelja može i hoće da pregovara sa svakim.
Vratimo se Cvrčku, koji je u pat poziciji. Umjesto Demokrata, pronalaskom studentskih savjetnika, po Cvrčkovom nalogu, bavi se ANB. Jer, očito da je Cvrčak shvatio da je, osim Bečićeve i Šaranovićeve, upitna i njegova pozicija, zapravo opstanak čitave Vlade. Nakon bivšeg režima, kriminalnih klanova, Lazovića koji diriguje direktno iz Spuža, valjda potpomognut čuvarima reda, traži se veza sa protestima u Srbiji i savjetničkim strukturama koje, navodno, savjetuju tamošnje studente.
Znači li ovo da Cvrčak, umjesto čestitke Trampu, zapravo smiruje i simulira nedostatak panike u sopstvenim redovima, iako je panika dobrano zavladala. Uzdrmao se Cvrčak, a družina oko njega dobro se zatalasala.
I nije slučajno što je Mandić, sastankom sa opozicijom dovitljivo pokušao da riješi makar jednu od dvije goruće krize nadajući se, valjda, da će kraj blokade Parlamenta označiti i kraj građanskih protesta. No, politička i društvena kriza posve su različite.
Za razliku od Cvrčka, njegovog vođe i elementarno neodgovornih politikanata kojima su okruženi, studenti i studentkinje, građani i građanke, nemaju gazde, nemaju nalogodavce, ne primaju uputstva iz susjedstva. Na opravdani bunt reagovali su targetiranjem, prijetnjama, lažima i podvalama.
Cvrčak čija je nezrela antiduhovitost odraz nevaspitanja i primitivizma, ne odustaje od ogavnih šala, kako reče, na račun sovjetske opozicije. Nastavi li svoju Twitter bitku, opravdano je pomisliti da je doživio neki oblik teže političke amnezije, vrativši se u period prije 2020. godine kada je opozicija zaista bila prosovjetska, upravo ova koja mu danas čuva leđa, na čelu s vojvodom koji je ipak u ovoj konstelaciji snaga, kralj i ima apsolutnu moć nad svojim pulenima.
Dok se Cvrčak raduje Trampovim najavama kripto raja i centra vještačke inteligencije, koristeći to kao nekakav kontraargument upućen opoziciji, građani mu poručuju: „Dolje Vlada, da narod ne strada“.
Nijesam sigurna da je Cvrčku, nakon najave građanske neposlušnosti, do novih muzičkih izleta. A baš na dan protesta pokazao je sklonost ka težim žanrovima, nazivajući opoziciju zalutalim vukovima samotnjacima. Singapurški učenik promašio je profesiju. Bolje biti muzičar ili muzički kritičar, nego neznaveni pajac sa formalnom titulom premijera.
Cvrčku upozorenja stižu sa svih strana. Smije li se oglušiti o Mandićeve zahtjeve i prihvatiti prijedlog sopstvenog ministra za zakazivanje nastavka sjednice SO Budva? Ima li petlju da se makar lajkom, jer je to moderan vid sjednica Vlade, suprotstavi Dalaj Lami? Bojim se da ne.
Cvrčak ima rok do 1. februara da ispuni zahtjeve studenata i studentkinja, te svih građanki i građana koji vode istu borbu. Ako i zakaže press, neka ga savjetnički tim (ako su i sami obučeni, a iz ranijih iskustava znamo da baš i nijesu) posavjetuje da je bahatost i osionost kontraproduktivna. Neka mu primjer Demokrata služi za nauk. Besprizorno etiketiranje omasovilo je proteste, prisustvom čak i građana suprotstavljenih političkih gledišta.
Ne zanima nas ni da li bi ostatak ministara iz redova Demokrata slijedio kolege, mada njihova (ne)principijelnost takvu mogućnost čini malo vjerovatnom. Ako Spajić ispuni studentske zahtjeve, slijede opasna trvenja i sukobi unutar vladajuće većine. A raspad sistema bio bi ljekovit.
Ako se pak Spajić ogluši o zahtjeve studenata, i još jednom dokaže da su fotelje prioritet svih prioriteta, otpor će biti još masovniji. Jer, ovo je samo početak.
Pred Cvrčkom je dilema – biti ili ne biti.
Implikacije Spajićevih odluka po dalje funkcionisanje Vlade nas ne zanimaju. Ili nedvosmisleni odgovori, ostavke i elementarna odgovornost ili je građanska neposlušnost sljedeći korak.
Za razliku od Cvrčka, mi koje očito smatra mravima, vrijedni smo, marljivi, istrajni, ne prodajemo obraz ni za šta. A Cvrčak i njegova ekipa svoje su odavno prodali - za sitan novac.
Poruka Cvrčku i čelnicima kukavičkog bezbjednosnog sektora – nećemo stati! Zbog 23 nevino izgubljena cetinjska života, zbog svih nas čije rane nikada neće prestati da krvare,usljed sinhronizovanog institucionalnog nemara.
Za pravdu i elementarnu odgovornost, jer je svaka vlast prolazna, jer su vaše fotelje običan trulež u odnosu na izgubljene ljudske živote i rane koje neće zarasti dok god živimo mi koji smo vašom nesposobnošću izgubili svoje najmilije.
Ova borba izvan je politike, a pravo na kritiku poteza čelnika vlasti spada u domen osnovnih ljudskih, ali i građanskih i političkih prava. Cvrčci i drugi likovi iz bajki i basni koji nijesu spremni da istrpe građanske kritike, da daju odgovore i snose odgovornost, nijesu dorasli niti jednoj funkciji.
Rješenje Cvrčkove dileme možda ćemo saznati za koji dana. U jedno budite uvjereni, nećete nas zaustaviti, jer je građanska neposlušnost naša građanska dužnost onda kad foteljaši ni na sekund neće da ustanu iz fotelja u kojima su se udobno učaurili.
Čuće se naš glas sa svih strana i neće ga nadjačati čak ni Cvrčkovo vrlo loše i nadasve licemjerno pjevačko umijeće.
