Akademski slikar, Dalibor Dado Ćetković, rođen je u Baru 22. novembra 1982. godine. Još od djetinjstva pokazuje izrazito interesovanje za umjetnost i prve korake u crtanju uči od svog oca.
U osnovnoj školi “Anto Đedović” redovno je izlagao svoje radove i izrađivao sve potrebne crteže za mnoge nastavne kabinete, a kao izviđač-slikar imao je prvu kolektivnu izložbu 1995. godine u Kovačici (Vojvodina), i od te godine se aktivno bavi slikarstvom i prodajom svojih djela u galerijama.
Četvorogodišnju srednju likovnu školu „Petar Lubarda“ na Cetinju upisao je 1997. i diplomirao kao likovni tehničar 2001. god. na odsjeku za slikarstvo. Iste godine je upisao Akademiju likovnih umjetnosti u Trebinju i bio prvi na listi primljenih studenata, a za redovno položene ispite postao je i stipendista opštine Bar. Apsolvirao je 2005. godine, a tokom studija, pored godišnjih izlaganja na akademiji, imao je nekoliko grupnih i samostalnih izložbi, pa je 2005. godine bio jedan od predstavnika svoje akademije na kolektivnoj izložbi Umjetničke galerije BiH. Diplomirao je 2007. godine u klasi profesora Marka Musovića na slikarskom smjeru i stekao zvanje diplomirani akademski slikar.
Iste godine u rodnom gradu otvara svoju galeriju “Umjetnički atelje - galerija Dalibor” u kojoj je radio i priređivao izložbe do 2010. godine kada se preselio u kućni atelje. Od 2008. godine je član Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore - ULUCG i redovno izlaže na tradicionalnim izložbama.
Pored slika i crteža u raznim tehnikama, uradio je brojne skulpture, fotografije, ikone, video radove, nakit, kao i mnoga dizajnerska idejna rješenja za - knjige (omoti i ilustracije), plakate, logotipe, vizit karte, koloristička uređenja enterijera itd. Takođe je realizovao i mnoge restauracije starih i oštećenih slika.
Od 2014. godine počinje da radi kao likovni pedagog sa svim uzrastima u svom ateljeu, gdje obučava i priprema učenike za upis u srednju likovnu školu i na fakultete likovnih umjetnosti. Pored navedenog, Dalibor se predstavljao i u muzici, pa je tako kao gitarista bio član nekoliko rok, bluz, džez bendova od kojih su bili najzapaženiji “VIS Profesori” i “Makondo” sa kojima je klupski nastupao i na nekoliko koncerta. Snimio je mnoge solističke, gitarske instrumentale, koje koristi kao muzičke pozadine za svoje video radove. Bio je i akter u nekoliko muzičkih spotova.
Kao ljubitelj dvotočkaša, jedan je od osnivača moto kluba “MK Bar” 2014. godine za koji je uradio idejna rješenja grba i zastave. Osim raznih društvenih aktivnosti iz mladosti, kada je bio izviđač i volonter, Dalibor je humanista i donator socijalnim ustanovama kao i kulturnim, sportskim i drugim nevladinim udruženjima. U novembru 2019. godine odlazi u Sjedinjene Američke Države, (Phoenix-Arizona-USA) gdje ostvaruje brojne saradnje i predstavlja svoje stvaralaštvo na festivalu umjetnosti First Friday u Finiksu.
Učestvovao je na likovnim radionicama kao i likovnim kolonijama, a dobitnik je brojnih priznanja i nagrada. 2020. godine je učestvovao na međunarodnom trilateralnom Interreg IPA-CBC kulturnom projektu Complicities. Do sada je imao 15 samostalnih i više od 50 kolektivnih izložbi u zemlji i inostranstvu. Njegovi radovi se nalaze širom svijeta u privatnim kolekcijama.
Živi i radi u Baru.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Baš puno toga, bilo da su u pitanju neki momenti ili neke stvarčice koje su bile dio mog djetinjstva. Nedostaje mi druženje koje smo imali kada nije bilo kompjutera, interneta, mobilnih telefona, brojne društvene igre, klikeri, odlazak na plažu sa kasetofonom na ramenu i usput premotavanje druge kasete olovkom za crtanje, vožnje biciklom i onog starog limenog auta na pedale, beskonačno vrijeme za čitanje i igranje u brdu pijeska u dvorištu gdje sam pravio gradove, auto puteve sa stotinama malih autića, željeznički saobraćaj sa vozom i šinama, aerodrome sa maketama aviona i vozio ih po cijelom dvorištu. Zimi sam maštao o tepihu sa iscrtanim gradom jer sam vozio auta i motore po onim linijama karakterističnim za stari dizajn... A, tek kada se sjetim igre sa čamcima i brodovima koje sam, osim u kadi, isprobavao da plove i u drugim vodama, a sve sam ih sam pravio, prvo od stiropora pa poslije od drveta, potom sam im ugrađivao elektro motore sa propelerom... Nedostaje mi ljuljaška na murvi pored koje je đed spremao roštilj...
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Najviše volim to što sada mogu sve što nijesam mogao onda. Da ostvarujem želje i sve o čemu sam maštao kao dječak, a da sam pritom tog dječaka sačuvao i danas.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Ostali talenti su došli u nekoj mjeri do izražaja kao što je npr. sviranje gitare, tako da nema ničeg posebnog što mislim da bi mi upotpunjavalo život, a da to nijesam ostvario. Razne sposobnosti koje imam koristim gotovo svakodnevno u različitim oblastima.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Pomalo sam tvrdoglav i previše tolerantan prema onima koji ne zaslužuju moju pažnju.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Iskrenost. Istinu - kakva god ona bila.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Kada je opisivao dr Milun Lutovac moj novi ciklus slika, završio je sa “Dalibor ante portas” i to bi mogao da bude lijep naziv, a ja bih je možda nazvao “Neuhvatljivi svijet Dalibora” ili tome slično. Nije bitno koji bi glumac bio u mom liku, ali bi trebao biti umjeren i tih, ali i brz, ekscentrik najviše.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Moje misli prevazilaze sve univerzume.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Mediteranski tanjir, prepun lijepih aroma u svakom zalogaju i čaša kvalitetnog vina.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Jer, kad Dado pojede čokoladu, događa se nevjerovatna promjena! To mi je ostalo iz mladosti vezano za Bananamena. Supermen takođe.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa kosmonautom definitivno. Volio bih gledati planetu Zemlju i držati je na dlanu kao i ostala kosmička tijela.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Nedjeljom odmaram, šetam…
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Uvjek su mi džez muzičari na plejlisti slušanja kao što su John Scofield, Miles Davis, Chick Corea, George Benson i mnogi drugi, zatim Pink Floyd pa svi ostali, ali ću istaći jednu pop-rok grupu, najviše zbog spota koji je u mojoj mladosti posebno zaokupio pažnju, a u pitanju je A-ha i pjesma “Take on me”.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Sada čitam Borislava Pekića, krenuo sam od knjige “Vrijeme čuda” i jedva čekam da stignem do “Zlatnog runa” i “Bjesnila”. Nijesam imao prilike ranije, a uvjek je pravo vrijeme. Zbog ove epidemiološke situacije, izgubila se navika za pozorišnim predstavama, a kako konstantno slikam, ne odvajam slobodno vrijeme za filmove. Januar je mjesec za kućni bioskop.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Želja mi je odem na Novi Zeland.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Nemam problem sa prevoznim sredstvima, najviše volim kada sam ja svoj vozač.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Samo ljudima koje volim i koji su mi bliski, zatim kamenu sa plaže i nebu.
Čemu se uvijek obradujete?
- Cvrkutu ptica u ranim jutarnjim satima i kafi koju mi skuva supruga.
Da li za nečim žalite?
- Žao mi je što dan traje samo 24 sata.
Bez čega ne možete?
- Bez slikarstva, muzike, bez prirode i trenutaka u životu koji mi izmamljuju osmjeh.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Imam običaj da se izvinim kada pomislim da sam nekoga slučajno povrijedio. A posljednje je bilo za nepotrebno podizanje tona uslovljeno nekom iritacijom sa strane.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Malu staklenu kuću u planini, pun kamion slikarskih platna i boja, a treću ću joj tražiti kada budem bio tamo. Za ostalo, kao što su mir i sloga u svijetu, zdravlje itd, molim svevišnjega.
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Riješio sam problem organizacije.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Ne bih volio da takvo nešto saznam, ali ako bi bilo neizbježno, uživao bih maksimalno u ostatku života i naslikao jednu ili nekoliko slika koje bi bile moj pozdrav sa ovozemaljskog svijeta.
Kako biste voljeli da umrete?
- U nekom najljepšem snu.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- “Živio sam da bih slikao. Ostavljam ovoj zemlji materiju koju sam koristio. Moj duh će uvijek biti prisutan u svakom mom radu, a prenio sam nešto što ćete u budućnosti odgonetnuti i čime ćete se ponositi”.
Priredila: A. POPOVIĆ
