Ako i ima sedmica koje su slobodne od značajnijih političkih zbivanja, ova protekla je, iako u jeku ljeta, vrvjela i na svjetskom i na regionalnim planu zbivanjima i diplomatskim skandalima.
Američki snovi
Najprije, eh, ta Amerika. Konačno je uži krug oko Bajdena uspio nagovoriti ovog starca da u ime dobrobiti države i Demokratske stranke, odustane od kandidature za reizbor predsjednika SAD. Njegovo mentalno i fizičko zdravlje ne samo što je postalo razvidno loše, nego bi izravno utjecalo na djelotvornostkampanje koju demokrate trebaju poduzeti u utrci protiv republikanca Trampa.
Potpredsjednica Kamala Haris ima zavidnu karijeru harvardske studentice: politologa, ekonomiste, pravnice i građanske aktivistkinje, sve do glavne državne tužiteljice i senatorke Kalifornije.
1Hoće li ova ambiciozna žena, kći imigranata s Jamajke i Indije, koju je odgojila samohrana hinduistička majka, biti nova prilika Amerikancima da biraju prvo ženu, drugo ženu koja nije pripadnica bjelačkog stanovništva nego Amerikanka azijskog porijekla, treće intelektualku, četvrto liberalnu političarku i peto demokratkinju koja je iskusila na vlastitoj koži identitetske teškoće. Hoće li jedna multietnička Amerika konačno doći do svojih multikulturnih perspektiva?
Jer, obojica dosadašnjih kandidata, i Bajden i Tramp, prava su ilustracija starocrnogorske izreke za dvojicu čudnovatih kljunaša: Neka đe ih Bog dade no đe ih sastavi! Njihove figure, stajališta, posebno rustikalni, čitaj vrlo primitivni, Trampov način komuniciranja vlastitih ideja i navodne ideologije, blaziranost izgleda i ponašanja, dovode u pitanje vjerodostojnost barem polovine američkih glasača.
Pa zar bi mogli iznova nasjesti na folove ovog manipulatora i dovesti ga do pobjede? Ili mu je baš nedavni atentat u kojem ga je javnosti nepoznati mladac promašio, dodao političke poene i uvećao njegove šanse za pobjedu? Ne znam, no nije li apsurdno da zemlja koja dirigira cijelim svijetom ne zna urediti odnose u vlastitoj kući niti se postaviti kao relevantni autoritet.
Sva njihova nazovi snaga je u mogućnosti upravljanja famoznim dugmetom kojim mogu aktivirati sablasne, nuklearne scenarije. A to je u ostatku svijeta utemeljeno na strahu, a ne na iskrenoj afirmaciji američkih vrijednosti. Nećemo reći da ih nema, no u usporedbi s politikama koje Amerika vodi u svem svijetu pa i na Starom kontinentu, vrline američkog načina života ostaju u sjeni.
Olimpijski vodvilj
Evropa je zaokupljena Olimpijadom. Ovakva ljetna verzija nakon stotinu godina ponovo se odvija u Parizu. Unatoč silnim obećanjima o sigurnosti desilo se upravo na dan otvaranja Igara da je dobar dio brze željezničke mreže - takozvanih TGV vlakova - u cijeloj zemlji bio na meti požara.
Francuski premijer Gabriel Atal ocijenio je to kao koordiniranu masovnu vandalsku sabotažu. Požari su namjerno podmetnuti da bi oštetili željezničke instalacije. Na sreću, nema posljedica za parišku prometnu mrežu.
Nije mi jasno kako u zemlji koja se diči najboljom svjetskom sigurnošću i najdjelotvornijom policijom, snagama reda izmiče kontrola vlastitih prostora. Piromani-ekstremisti i teroristi palili su željezničke instalacije koje Pariz povezuju sa zapadnim, sjevernim i istočnim dijelom Francuske, pa je promet prekinut tokom vikenda. Koordinirana sabotaža kojoj tek treba razotkriti pojedinosti, za njene izvršioce postigla je cilj: paralizirala je pariški okolišni promet i izazvala nemir par sati uoči otvaranja OI.
Koliko je stvar ozbiljna pokazuju vrtoglave brojke od 57.000 onih koji su čuvali sigurnost duž Sene, njenih obala i obližnjih spomenika. 155 sumnjivih osoba stavljeno je pod nadzor ili izolirano u vrijeme trajanja Igara. Zračni prostor nad Parizom je zatvoren, a poznati Miraži 2000 u pripravnosti su za presretanjeaviona koji uđu u pariško nebo.
Sama ceremonija obilovala je bizarnim rješenjima. Neki su portali obnovili priču o sotonističkom spektaklu, a odrubljena glava kraljice Marije Antoanete u brojnim je žarko obojenim replikama istodobno „krasila“ prozore Bastilje.
Je li autor scenarija htio pokazati da je francuski narod nad svime pa i nad monarhijom ili je to domislio vrli redatelj kazujući nam da francuskoj ironiji nije ništa sveto. Zanimljivo je da se tu našao i sam Isus Hrist koji je ni kriv ni dužan dospio na scenu kao protagonist - kako neki mlađi političari već zaključuju - opskurnih poruka.
Ujedno, valja reći da nisu došli na satiričku pozornicu ni Buda, ni Muhamed, ni hinduistički bogovi. S njima se Francuzi ne smiju poigravati. Ali kršćanstvo, koje unatoč rapidnom padu na samo četvrtinu stanovništva u Francuskoj i dalje predstavlja značajnu religiju. Najveći je broj ateista i agnostika, njih 53%.
Vratimo se francuskoj olimpijskoj opereti. Možda je bolja riječ vodvilj. Jer ono što je prikazano na otvaranju u višesatnoj predstavi vrhunska je orkestracija tehnološkog kiča. Nitko ozbiljan to ne može zanijekati.
Osim plagijata Bočonijevih jahača i konjanika-skulptura izvedenih u metalu - znamenitog talijanskog futuriste, slikara i kipara, te nekoliko laserskih oblikovanja oko Ajfelovog tornja, ništa tu nije bilo primjereno ni ukusno.
Na vizualnom, ali ni na simboličkom ili estetskom planu. Jesu li to znakovi reinstalirane kulture desnih totalitarizama koji se pomaljajuna evropskoj sceni? Ili samo zasićenja kulture ili kulturom, bacanja rukavice lijepom i uzvišenom, koji su s pop - kulturom sišli sa scene?
Govori li to o Francuskoj znatno više od deklariranih varijacija revolucionarnog trojstva: liberte', egalite', fraternite' uz noveispisane preko ekrana: se're'nite', obscurite'. Valja reći: ovo je je prvo otvorenje OI na ulici, izvan stadiona. Svi sportisti su plovili Senom umjesto defilirali arenom. Gdje je tu sportski duh?
Ono što smatram istinskom vrijednošću Igara je koncepcija nošenja vatre. U finišu su sudjelovali ne samo zdravi vrhunski sportaši sa svih kontinenata i svih boja kože nego i oni koje smatramo invalidima. Javna podrška njima, njihovoj hrabrosti, upornosti, dostojanstvu iznimno je odjeknula u svim iskrenim srcima.
Regionalni rulet
Na regionalnoj razini otvaraju se stalno nove karte u pokeru koji balkanski kartaši igraju među sobom. Prvo, jedna Crna Gora s nešto više od 600 hiljada stanovnika dopustila je sebi da dobije, zahvaljujući Spajiću, 24 ministarstva i 7 potpredsjednika. To je pet ministarstava više: neka su podijelili da bi oslobodili fotelje. To je više nego skandalozno. Koliko je to desetina hiljada eura mjesečno manje u državnoj kasi?
Ništa manje nije zapanjujuća činjenica da je šest pripadnika Bošnjačke stranke pristalo na suradnju snovom crnogorskom, deklarativno europskom, a stvarnoprosrpskom vladom. Kako će oni štititi interese svog naroda u Crnoj Gori? Braneći vlastite stražnjice od gubitka vlasti? Ili će sukladno staroj poslovici, Ako ne možeš stati vlasti za vrat, stavi joj se na čelo, odlučili obezvrijediti svako stremljenje koje su pripadnici njihova naroda stoljećima ugrađivali u živu crnogorsku sadašnjost i povijest?
Ne znam, no mislim da su izgubili svaku stimu u svojem narodu ali i čitavoj crnogorskoj javnosti. I tu mogu primijeniti onu naslovnu, Neka što ve Bog dade, no što ve sastavi! Andrija Mandić i Milan Knežević, zajedno s Ervinom Ibrahimovićem i Admirom Šahmanovićem ili Damjanom Ćulafićem? Dijaspora koja financira crnogorske Bošnjake već je otkazala potporu.
Olivera Injac, gradonačelnica Podgorice, suprotstavila se jednom od najznačajnijih pera u crnogorskom novinarstvu, doajenu regionalnog novinarstva, sjajnom Drašku Đuranoviću.
Svojim pravnim monadama pokušala je dezavuirati rad ovog novinara time da ga optuži za pisanje koje je ad hominem i koje je navodno politički proces protiv nje. Zamislite, ona koja je, to je više nego bjelodano, osigurala vojni helikopter da s neba na Cetinjski manastir padne patrijarh srpski Porfirije da bi Joanikija proglasio mitropolitom, u septembru 2022. Zar nije ona bila tada ministarka obrane i odobrila vojni helikopter?
Ovaj zrakomlat, kako zagriženi Hrvati zovu helikopter, pravi je pandan njenog jezikomlata. Ova žena pati od amnezije ili nas sve smatra budalama. Šalu na stranu, kako je ona dospjela nego političkim presingom na čelo Glavnoga grada? Uz to, nije objasnila obavezujuće uputstvo SDT kojim je izuzeta od krivičnog procesuiranja.
Za Hrvatsku su persone non grate trojica visokih dužnosnika: Mandić, Knežević i Bečić. Ništa začudno, zna li se koliko su zaslužni za croatofobiju. Mislim da im se pridaje veći značaj nego što ga zaslužuju. Za koju godinu nećemo im se sjećati imena.
Anto Nobilo, vrhunskihrvatski advokat, bit će ključni činilac u Katnićevoj obrani. Nobilo se ne prihvaća obrane u kojoj ne može dobiti parnicu. Sve ovo ukazuje na političku montažu koja stoji u pozadini Katnićeve optužnice.
I na kraju, hrvatski euromlat: recentno su povećane plaće najvišim hrvatskim političkim dužnosnicima. Premijeru, predsjedniku Sabora, predsjedniku države, za više od 67 %. Tako neki odsad imaju 5 i po ili više od 6 hiljada euramjesečnu plaću.
Povišice će ići i za ministre, te za lokalne i županijske čelnike. Em ti državu, mnogima je prava krava muzara. Neka je, bolje i ne zaslužujemo. Penzići se kupaju u znoju, ne idu na more ni u brda. Nemaju ni vikendice, jer su njima djecu spasili od podstanarenja.
Mladi i obrazovani bježe iz Lijepe naše i iz ekološkog raja, Crne Gore. I neka idu, bar su se privremeno spasili domaćeg zla. Jer ono se množi, oni se množe na kub: Neka đe ih Bog dade, no đe ih sastavi!
