Došla je sa roditeljima pred Vilu. U ruke su joj, dati majka ili otac, dali svijeću koju će uskoro, prvi put u životu, zapaliti za smiraj duša svojih drugara iz škole. Prerano je za tako nešto. Prerano i preteško. Majka je ispratila prema spomeniku đe su mnogi drugi palili svijeće. Bilo je puno i njenih drugarica i drugova. Svi zatečeni i prekinuti u igri sada stoje tu i prate svoja dva draga dječaka.
Svijeću je jedva zapalila jer su joj promrzli prsti tresli i nije lako bilo savladati strah od tog strašnog mjesta za koje je ona suviše mlada da bude na njemu. Ali, uspjela je, hrabra i prkosna poput svog grada, uspjela je. Onda je ustala i zatrčala se prema majci, zaronila je glavu u njen zagrljaj pokušavajući da sakrije suze kojih se iz nekog razloga stiđela. „Za junacima se ne plače“, odzvanjala joj je neđe davno naučena lekcija. Ali, oni nisu ti junaci, oni su samo mali, zaigrani i nevini dječaci. Čvrsto je držala taj zagrljaj iz kojeg se, u onoj dubokoj tišini, čulo jedno tiho i teško – Ah.
Pretežak je to uzdah za jednu djevojčicu, jednu desetogodišnju Cetinjanku koja je tog 5. janura došla da posljednji put pozdravi svoje drugare. Preteško je to sve bilo za nju pa iako je ona, a rekoše da jeste besramni i zli, tu po nalogu Kavčana, Đukanovića, Lazovića, Bemaxa...
Da vas kojim slučajem može sresti cetinjskim ulicama, da može a neće jer niste smjeli ni na komemoraciju doći, sigurno bi vam postavila par pitanja.
Zašto vi, sramotni potpisnici one gadosti, kada ste mogli staviti svoje ime iza toga da smo svi onu noć pred Cetinjskom vilom i podgoričkim MUP-om bili poslati i organizovani od strane mafije, ili da citiram: „Poziv na proteste nije glas naroda, već glas Bemaxa, Aca Mijajlovića, kavačkog, škaljarskog i drugih klanova“, niste došli da nas vidite, pogledate u oči i kažete uplakanoj cetinskoj đeci, rođacima, porodici i komšijama poginulih da su mafijaši. Sram vas bilo!
55Je li vas stid, Bečiću, što ste onu noć dok su se još brojala tijela ubijenih i dok su se cetinjskom dolinom prolamali jecaji majki, sestara, braće i očeva, odlučili da narodu podmetnete svoju staru fotografiju na kojoj palite svijeću, ne biste li bili prvi koji će to objaviti i time pokupiti veći broj lajkova i pregleda na društvenim mrežama?
Znate li, Bečiću, da ste time pljunuli i na one za koje ste prvi put palili svijeću, žrtve NATO bombardovanja i na ove cetinjske mučenike? Je li Vam teško da se pogledate u ogledalo kada znate da u vezi sa ovim sramnim činom niste ni pokušali da izvinite žrtvama i njihovim porodicama i da ovo što se uradili nije imanentno čovjeku kao biću, koje bi morao imati makar trunku empatije i samilosti u duši, već lešinaru ili hijeni?
Da li imate, kao skupina ljudi koja sebe naziva partijom, bilo kakav etički regulator u svojim činjenjima, koji bi vas opomenuo i zaustavio u nevaspitanim i lažavim postupcima? Već danima vaši puleni u bezbjednosnom sektoru, nas lažu o detaljima masakra i prikrivaju već javno dostupne činjenice. Skraćujete video zapise, podmećete informacije, štelujete vrijeme... Da ste se ovoliko trudili da nas sačuvate od ubice koliko danas od istine, ne bismo imali ovu tragediju iza nas.
Odgovorite, đe ono trči ministar prije prvog obraćanja javnosti od strane MUP-a? Da slučajno ne bježi od Mila Đukanovića, jer kako kasnije izjavi ispade da je on za sve kriv, pa na kraju i za njegov osjećaj moralne odogovornosti? Kakav je ono šprint gospodo? Zašto ne objasniti da je jedini razlog trke taj da se stige prvi do mikrofona. Jer i ođe, poput one Bečićeve fotomontaže, ništa nije bitnije od broja pregleda ne društvenim mrežama i medijima.
Stidite li se makar malo, zbog toga što ste podmetnuli fotografiju nepoznate osobe kao ćerke jednog od vlasnika kompanije Bemax, čime ste pokušali da napravite vezu između studentskog protesta i predstavite Bemax i gore pomenute kao organizatore? Kada je otkriveno da djevojka sa vaše podmetnute fotografije nije ona za koju ste pisali da jeste, vi ste kukavički, bez imalo stida, fotografiju obrisali. To što ste dvije osobe lažno optužili, javno ocrnili, denuncirali i uznemirli, lagali javnost... ma koga briga za to, nova laž se već kuva.
Da li je moguće da niste osjetili nikakvu moralnu ili funkcionalnu obavezu da se pojavite na komemorativnoj sjednici povodom pogibije 12 Cetinjanki i Cetinjana i da kao svoju odbranu zašto se niste pojavili napišete da niste znali za komemoraciju, odnosno da niste bili obaviješteni?
Kako to da je partija koja veoma pomno i studiozno vodi računa o svim svojim protivnicima, kroz razne arhive i dosijee, partija koja ima foto galeriju svih potencijalnih meta koje će se u jednom trenutku pokazati kao korisne za podmetačinu i uvlačenje u blato, partija koja vodi „štazijevsko“ praćenje svih profila na društvenim mrežama osoba koje ne misle poput vas, bila neobavještena o komemoraciji na Cetinju?
Nije moguće, naravno. Znali ste, samo što niste imali hrabrosti da se pojavite jer znate da vam pred porodicama nastradalih neće proći priča o tome kako niste vi ni za šta krivi.
Kažete da Lazović iz zatvora upravlja dešavanjima u Crnoj Gori, policijom, službama..., pa zar to ne znači da ste nesposobni da se bavite bezbjednosnim poslovima, ukoliko ne možete da se suprostavite osobi koja je iza rešetaka?
I, sve ovo i još puno toga bi vas pitao svaki Cetinjanin ili Cetinjanka da vas đe mogu sresti i da vi imate petlje da se sa njima suočite jer njima ne biste mogli bezočno lagati i podmetati. Oni znaju odlično šta je moral i poštenje jer su odrasli u Gradu heroju u kojem su se, svakodnevno susrijetali na ulici sa jednim Lesom Ivanovićem, Pavlom Đonovićem, Filom Filipovićem, Danilom Kišom, Dadom Đurićem... koji su im prenosili univerzalna znanja o časti, pravdi i slobodi.
