Sit gladnom ne vjeruje. Tako piše, ako se ne varam. Baš tako - sit gladnom ne vjeruje. Ne sjećam se da je ova poznata narodna izreka mijenjana skorije.
Dakle, akcenat je na vjerovanju a ne nikako na sjećanju, jer u slučaju Andrije Mandića ova izreka ima drugačije elemente, pa glasi ovako Siti Mandić iz 2023. ne sjeća se gladnog Mandića iz 2008. godine.
Dakle, Andrija Mandić, naš Rajo, prije par dana je, novembra ovog ljeta Gospodnjeg rame uz rame, i bukvalno i simbolički, prisustvovao konferenciji parlamenata Jugoistočne Evrope, sa predsjednikom parlamenta Kosova Glaukom Konjufcijom.
Isti onaj Rajo što je htio onomad, 2008, kada je Crna Gora priznala nezavisnost srpske južne pokrajine da se samouništi gladovanjem. Zbog toga je izgleda shvatio da se neke stvari lakše „vare“ na pun stomak.
8Jer, znate, hoće gladan čovjek da ishalucinira ili, što bi rekli mladi, istripuje. Pa je tako, tada još mlad i neizbrušen (neki bi rekli iskren) Mandić poručivao, pardon tripovao, kako će se Crne Gora okrenuti protiv „izdajnika“ koji su priznali Kosovo i da će, ako neće građanski rat, morati da povuku priznanje.
On je, u saradnji sa još nekoliko partija, organizovao i miting, na kojem je povrijeđeno tridesetak ljudi, a sve pod nazivom „Obraz preči“.
Pokušavao je da izazove nemire, stanje haosa i rata. Uključio je sve za koje je mislio da će dići ljude na noge, pa su se pred demonstrantima smjenjivali zapaljivi govori kako će braniti i odbraniti obraz time što će natjerati, ne birajući sredstva, crnogorsko rukovodstvo da poništi priznanje Kosova.
Ono što tada niko nije mogao pretpostaviti i povjerovati jeste da će taj i takav Mandić iz 2008. postati ovaj novi „umiveni“ iz 2023. Mi naivni nismo znali da iako je Obraz preči, isto tako obraz može i da se „kreči“.
Odakle sada ovo novo lice? Kako je preko noći uspio/pokušao da rebendira sebe i svoju prošlost?
Štrajk glađu koji je tada započeo bio je nekako očekivan čin žrtve i krajnjeg asketizma u istrajanju da dođe do svog cilja. Ono što nikako nije išlo jedno sa drugim jeste štrajk glađu kao simbol nenasilne borbe i javno pozivanje na anarhizam i građansku neposlušnost. To prosto ne ide. Siguran sam da ne možete ni zamisliti Gandija sa molotovljevim koktelom u lijevoj i fiziloškim u desnoj ruci.
A, nije izgleda ni štrajk glađu vojvodi Mandiću išao baš najbolje. Zli i dobro upućeni jezici su tih dana govorili kako se kod askete naglo povećao holesterol i nivo triglicerida u krvi. Hoće to, kažu, ukoliko se jako hranite i slabo krećete (a vojvoda se nije dizao iz kreveta u koji je naglo zanemoćao).
E, sada da li zbog straha po zdravlje ili prosto od sramote da će biti jedini štrajker glađu koji se udebljao, Mandić je odlučio da naglo prestane sa istim, što bi kazale seoske mlade da se što prije uda dok se stomak ne počne nazirati.
I odakle sada ovo novo lice? Kako je preko noći uspio/pokušao da rebendira sebe i svoju prošlost? Kažu daj čovjeku malo vlasti pa ćeš onda vidjeti kakav je, ili ono šta je rekao lord Acton - Moć korumpira, a apsolutna moć korumpira apsolutno.
Ako je Dragan Koprivica sebe ubijedio da umije da pjeva arije, šta je to sebi objasniti da si postao vojvoda Evropejac
Ono što čini crnogorska vlast kada se nađete u njoj je nešto drugačije. Naša „kapsula vlasti“ radi na principu obrnutih euro i NATO principa i vrijednosti. Sjećate se šta se desilo Pokretu za promjene kada je dobio malo vlasti od Mandića i Kneževića i kako je na dotadašnja dva liberalna prsta dodao i onaj srednji i postao dio koalicije DF-a.
Slično se desilo i URI koja je od bespoštednog borca za EU i NATO standarde postala pro-rusko-srpska ekspozitura i biro za regrutaciju antievropskih pojedinaca i grupa.
Ne zaboravimo ni pokojnog profesora Novaka Kilibardu koji je tek nakon hiljaditog isčitavanja Njegoša, koje se slučajno poklopilo sa njegovom participacijom u vlasti, shvatio da je Njegoš naš, crnogorski pjesnik.
Tako da nemojte se čuditi potezima Andrije Mandića, ni ovom sada a ni onima koji će sigurno doći. A, doći će i NATO samiti i razni događaji na kojima će stajati dok se bude intonirala himna, potpisivaće dokumenta na memorandumu na kojem je zvanični crnogorski grb, salutiraće dok se bude podizala zastava...
I sve dok to bude trajalo Milan Knežević i dalje će biti „mali od vojvode“, nikšićki dum-dum će opet neđe pokušati da „inteligentno“ namjesti sat, Vušurovići, Bojovići i razni Jovani Markuši će i dalje po naučenom i naplaćenom pjevati iste pjesme… Jedino ne znam kako će to objasniti svojim biračima. Kako će Dara sa Smokovca razumjeti te političke igrarije i gimnastike velikog četničkog vojvode Andije Mandića.
Mada, možda sve ovo i nije obična gluma i maska. Možda je čovjek od tolikog ubjeđivanja stranih diplomata da ga puste u vlast i da se popravio i uvidio đe je griješio i prihvatio drugarsku kritiku i... na kraju sam sebe ubijedio u to.
Pazite, nije to toliko nemoguće. Ako je Dragan Koprivica sebe ubijedio da umije da pjeva arije, šta je to sebi objasniti da si postao evropejac, vojvoda Evropejac.
Ali, na kraju dana kada se desi, a desiće se sigurno, doći će neka slava i biće veselo kada pokuša barskoj srbadiji da objasni da umjesto pečenog praseta i koljenica uzmu malo rižota od sipe i čija bobica u tempuri od lavandinog ulja.
Srećna slava, domaćine. Samo pazi da ti ne udari u glavu.
