Donekle mi je jasno zašto neko glasa za bivši Demokratski front i Evropu sad. Za ove prve glasaju oni koji su pali na velikosrpsku priču, bezumlje i sujevjernost izazvanu manipulacijom vjerskim osjećanjima ljudi.
Za druge su se opredijelili oni koji su pali na priče o tobožnjem napretku, platama, penzijama, ali i oni koji su tražili najbolju zamjenu za njihov dotadašnji angažman u DPS-u. Srećom po sve nas, premijerove bajke svakim danom sve više i više gube na povjerenju građana, pa će tako njegov pokret na prvim idućim parlamentarnim izborima platiti cijenu neiskustva i izdaje zbog klanjanja Andriji Mandiću. To je ta pravda kad radiš protiv Crne Gore.
Međutim, dugo vremena mi nije bilo jasno kako neko može da glasa za Demokrate. Vazda sam smatrao da to nije politička opredijeljenost, nego dijagnoza. To su oni koji u anketama o etičkim problemima biraju da ''Nemaju stav''. Nit voda nit vino. Jednostavno, ljudi bez moralnih vrijedosti, čvrstih stavova i svega onog što treba da krasi svakog čovjeka, a pogotovo političara. Ili ja previše živim u iluzijama da su ljudsko pregnuće, karakter i integritet i dalje poželjne vrijednosti. Dostini očigledno nisu.
I tako, dugo sam razmišljao kako neko sebe može da svjesno stavi u koš sa osobama koje sebe nazivaju Demokratska Crna Gora. Nisam kapirao, ali na plastičnom primjeru viđeh u čemu je stvar. Zapošljavanje! Zaposlio se svako, i kuso i repato. Sinovi, šćeri, žene, braća, sestre, đeveri, zetovi, svastike, rođaci, kumovi, prijatelji, bivše, sadašnje i potencijalne ljubavnice... Apsolutno svako ko je sebi zađenuo crvenu kravatu!
Vjerujem da je u modernim državama i za čobana potreban sertifikat, a u Crnoj Gori za ministra odbrane ili policije samo partijska knjižica Demokrata
Ako pitate njih, to će predstaviti kao tekovine 30. avgusta. I svaki put kada pozovu na odbranu tih tekovina, znajte da ne brane ni srpsku crkvu, ni pokojnoga Rista ni bilo što drugo osim svojih fotelja i donjih dijelova leđa u njima. To je ta oslobođena i osvježena Crna Gora za koju ste glasali!
Jedan prijatelj i ja nedavno dođosmo do zaključka da nikad Crnogorci nisu Crnu Goru izdavali radi ideologije, nego samo radi para! Kad ste još čuli nekoga da je zaljubljen u velikosrpstvo i sve vezano za to? Nikad u životu. Čak i kad vam se na prvu učini da je stvarno tako, kad se malo zagrebe, ispod toga se vazda krije neka materijalna korist.
Lako bih ja da njihovi jadi koje prave mogu kako zaobić' nas koji ih nismo glasali. Nažalost, osuđeni smo da dijelimo sudbinu sa ostatkom Crne Gore koji je s pjenom na ustima proslavljala dolazak na vlast Alekse Bečića i njegove ekipe. Iako su se mnogi pravili ludi i kao nisu znali što to znači, mi smo neki i upozoravali na katastrofalne posljedice po Crnu Goru koje će se desiti.
I desile su se. Sada o bezbjednosti crnogorskih građana, o nama, našoj đeci i familijama, brinu ljudi koji blage veze nemaju o tim stvarima i kojima u normalnim državama ne bi bilo dozvoljeno da paze ni stado ovaca a ne što drugo. Vjerujem da je u modernim državama i za čobana potreban sertifikat, a u Crnoj Gori za ministra odbrane ili policije ne treba ništa, samo partijska knjižica Demokrata i lojalnost dvojcu koji ih vodi.
Nemoguće je ne vidjeti kakva se katastrofa čini od ove države
Produkt toga je ubica koji skoro mjesec dana tumara državom i izlazi i ulazi u nju kako mu se ćefne. I još bi, da se zadržao na teritoriji Crne Gore.
No, neki unutrašnji nemir mi ne da da krivim bilo koga drugog osim građane. Nisu krivi ni Aleksa ni Bogdanović, ni Šaranović. Krivi su ljudi koji su ih glasali. Ovi prvi su samo iskoristili situaciju i takvu svijest među narodom. Valjda jer ih glasači ne znaju lično, jer smo viđeli da za pojedine od njih ni oni doma ne glasaju. Ali, takva nam je sudbina.
Volim onu Danteovu da su najdublje jame pakla rezervisane za one koju su se u teškim moralnim momentima držali sa strane. Ima nešto duboko u toj konstataciji. Pogotovo u ovoj crnogorskoj realnosti, u kojoj nikad lakše nije bilo izabrati pravu stranu, ali ipak mnogima je milije sluganstvo i pogrbljenost od ispravljene kičme.
Nemoguće je ne vidjeti kakva se katastrofa čini od ove države. Isto tako, nema više pravdanja time da neko nešto ''nije znao''. Sad nam je jedina podjela na one koji su viđeli što se radi ili na one koji su se pravili da ne vide.
