U prethodnom tekstu, naslovljenom „Once Upon a Time in America“, pisao sam o putešestvijima crnogorskog potpredśednika Vlade i njegove svite po Sjedinjenim Američkim Državama i njihovim dogodovštinama na tom višednevnom izletu.
Inspiracija za naslov došla je od čuvenog filmskog ostvarenja italijanskog režisera Serđa Leonea. Tu se javila ideja i za nastavak priče, kroz još jedan naslov preuzet iz bogatog Leoneovog kinematografskog opusa - ''Dobar, loš, zao''.
Kad čovjek bolje razmisli i sagleda stvari, nazivi Leoneovih filmova vjerodostojno opisuju crnogorsku zbilju u potonjih godinu i kusur: ''Sodoma i Gomora'', ''Za šaku dolara'' (neko zlonamjeran bi rekao dinara), ''Za dolar (dinar) više'', ''Bilo jednom na Divljem zapadu'', ''Bilo jednom u Americi''...
Nadajmo se da će sve što sada živimo biti krunisano naslovom ''Bila jednom jedna revolucija'', onda kada od ove tužne zbilje ostane samo ružna uspomena i dobar materijal za komične filmove i predstave. Zasigurno znam da bi ekipa Crnogorskog narodnog pozorišta mnogo dobro iznijela tu komediju.
U danima totalnog sistemskog rasula koje potresa Crnu Goru, najvećeg od početka tužne zbilje oličene u posljednjih mjesec dana, iz kompletne galerije grotesknih političkih likova najupečatljiviji su - Dobar, Loš i Zao. Zaobići ću imena ovom prilikom, pa neka čitaocima bude mašti na volju da zaključe o kome se radi.
***
Dobri je dobar svakome, ne zato što je stvarno dobar ili što ga vole, već jer bez njega ne mogu da formiraju vlast. Ovo previše liči na onog dječaka koji ne umije da igra fudbal, ali ima loptu, pa oni koji znaju kako se igra ne smiju ništa da mu spočitaju da se neuki ne bi naljutio i ponio loptu doma. Onda bi svi bili na gubitku, a to znači da postoji crvena linija do koje se može tolerisati.
E, tako i kod Dobroga. Dobri radi stvari koje Lošem i Zlom smetaju, ali oni mnogo ne haju za to, jer, sa druge strane, završavaju mnogo veći posao, dok Dobri - ćuti. Isto kao što mali psi uvijek laju na velike, dok ih veliki uporno ignorišu. Većina, dakle, Dobrog pušta da u skladu sa svojim skromnim kapacitetima radi to što radi, jer znaju da ne može mnogo ugroziti njihove interese.
Računica je takva, bez Dobrog se ne može, zato - daj što daš. Svakako da dok interesi Lošeg i Zlog (po crnogorsku stranu veoma štetni) napreduju uz amin Dobrog, većina raste i čeka da Dobrog izbace iz igre, pa da onda nesmetano uklone crvenu liniju. A onda, što bi naš narod rekao, nebo je granica!
S druge strane, Dobri misli da radi dobro, da se pita, da se bez njega ne može... Egoizam jeste prihvatljiv, ali ako ima pokriće, odnosno čvrste temelje. Problem je ako toga nema. Jer, kad neko povrijedi taj neutemeljeni ego, on puca kao balon i iza sebe ostavlja - ništa. Ego našeg Dobrog isuviše je sličan ovome, baš kao što je i njegov cenzus najsličniji ostatku balona iz prethodne konstatacije.
***
Loši je loš svakome. Prvo sebi, pa onda ostalima. Loš je zato što je nepouzdan, samovoljan, neodređen, karakterni plastelin ili, bolje reći, kameleon i profesionalni nemač stavova. Za razliku od Dobrog, sa Lošim ne bi baš niko, osim ako mora.
Ne bi ni Loši ni sa kim bez sam da zagospodari Crnom Gorom, tako što će jednima pričati jedno, drugima drugo, trećima treće… A kad se sastane partijski glavni odbor to više liči na ideološku leskovačku mućkalicu nego na vrh stranke, kojoj je bi valjda trebalo da je svrha ostvarenje i realizacija nekog političkog cilja ili ideologije.
Nadajmo se da će sve što sada živimo biti krunisano naslovom ''Bila jednom jedna revolucija'', onda kada od ove tužne zbilje ostane samo ružna uspomena
Iskreno, kao magistru političkih nauka, nejasno mi je kako je moguće da postoji partija bez ideologije i da pritom uzima solidan broj glasova na izborima. Ali, u nesrećnoj filmskoj crnogorskoj zbilji sve je moguće, pa i malo naučne fantastike.
Loš, eto, ne zna što će od sebe, ni na koju će stranu. Metod Vučićevog vaganja teško je primjenjiv na crnogorsku zbilju, pa se Loši i ne snalazi baš najbolje. Najnovija istraživanja javnog mnjenja šokirala su ga, pa pokušava na sve moguće načine da zadrži teško stečenu funkciju. Zato šalje svoje partijske drugare, samoproglašene šerife, da prijete svima koji priželjkuju transformacije Vlade ili nove izbore. Radi to jer bi izbori bili kraj filmske uloge u koju se Loši veoma uživio.
***
Zlog ne treba puno komentarisati. Ili, ako bismo to radili, trebalo bi nam mnogo više riječi nego što je prosječnom ljudskom „želucu“ kapacitet da to „svari“.
Prije neki dan proslavljeno je 100 i nešto godina crnogorskog parlamentarizma. U tom periodu bilo je i raznih Vlada i lidera, ali Zlog poput ovog teško da je Crnu Goru zapadalo. Sa Zlim neće niko, ako ne želi da bude samo marioneta. Na najave samovoljnosti, osnivanja partije, utvrđivanja nekih novih pravaca itd, Zli je izgubio i to malo podrške koju je imao. Ubrzo će svima biti jasno šta to znači.
Crnogorski vestern približava se kraju, na sreću mnogih, a prije svega građana Crne Gore. Godinu i nešto najgrđih trenutaka rasula i crnogorskog Divljeg zapada konačno će biti okončano. Do tada, ostaje nam još malo da izdržimo totalno rasulo sistema koje nam serviraju naši kauboji - Dobar, Loš i Zao.
