Nisam mogao ni da sanjam da će doći dan kada ću, umjesto genijalnih tekstova Veljka Radovića, kultne kolumne BB, intervjua sa najvećim ličnostima umjetnosti tog vremena, izvoda iz romana koje ću kasnije progutati, u Vijestima čitati najprostije uvrede o sebi.
Nekada je njihov kulturni dodatak bio moj prozor u razum, moj tajni prolaz u drugu dimenziju civilizacije, moje sklonište od lokalne banalnosti. Uz izdanja su se dijelila najveća djela svjetske književnosti, narod se opismenjavao.
Danas, kao da je Lucifer, vreli meteorološki talas, sa sobom donio i apokaliptičnu piruetu neke sile, koja će sve izokrenuti naopačke, na način da te savlada strah ako imaš makar zeru intuicije i sklonosti ka dedukciji. Nešto, ozbiljno, ne sluti na dobro.
Zašto sada politička elita ćuti? Zašto njihovi mediji ćute? Zašto njihovi novoafirmisani intelektualci… Ah, da, oni uvijek ćute…
Vijesti su postale Informer današnjeg režima, a umjesto da urednici, kao što su nekada činili, u ime suverene i građanske, moderne države, raspišu tekstove i podignu uzbunu na „obećanja“ Joanikija Mićovića da ćemo se vidjeti dogodine na Lovćenu, oni i dalje proganjaju intelektualce koji nisu na liniji njihovih političkih interesa. Od islamofobnih „mula“ prefiksa, preko etiketa nacionalista i kulturšovinista, stiglo se i do negiranja ličnih profesionalnih vrijednosti.
Sjećam se highlight-a kritike, u nekadašnjim Vijestima, za moj prvi važan film „Lud za tobom“: „Već prvim kadrovima Marunović pokazuje zašto je jedan od najtalentovanijih balkanskih režisera mlađe generacije”. Danas, po uredniku Vijesti, “Marunović pripada autentičnoj tresh estetici”, što god on mislio da to znači.
Da sve bude još luđe, svi oni intelektualci koji su se našli kao meta nekada uglednog i ključnog medija, ideološki ostaju dosljedni onoj viziji progresivne, moderne Crne Gore za koju su se zalagali i borili i prvaci i vlasnici te medijske imperije. I upravo je razlog naše dosljednosti toj viziji, koja je ujedno i naš najveći društveni civilizacijski doseg - građanska, antiratna, multikulturalna i evropska Crna Gora po sred ratnog Balkana, rezultat tog njihovog neizdrživog nemira. Spaliti svaki pomen na tu ideju, svako sjećanje, svaku vrijednost! Zašto?
Pa zato što je upravo ona mjerilo moralne korupcije, provincijske makijavelističke doktrine, u kojoj će biti moguće praviti novu Crnu Goru, sa Joanikijem i crkvom čije propovijedi proizvode masovne grobnice. Umjesto što mizogino targetirate civilne prvakinje, istom retorikom kao i vaš vladika - “ustaše” na primjer, nemate namjeru pisati o fenomenu crkve koja u 21. vijeku oživljava kvinslinške političke ambicije, propagira rušenje nacionalnog simbola, boreći se sa nekim zamišljenim komunizmom, i pomenutim “ustaštvom”.
Pa zar niste vi od istih njih nazivani tim imenom? Dok je nas, “novokomponovanih nacionalista”, podsjećaćemo vas da ste se prodali onima na kojima ste, pišući protiv njih, karijere izgradili, nudeći sebe kao alternativu.
Što se Lovćena tiče, dođite slobodno. Kad god hoćete… Prođe život dok čekate, godinu za godinom.
Ako Vam do sada nije bilo jasno, uvažene diplomate i visoki EU i SAD zvaničnici, da li vam je sada jasnija slika interesne koalicije koja u centru moći ima vjersku zajednicu čiji prvi čovjek direktno poziva na nasilje. Koji podiže temperaturu krvi svog stada, reciklirajući slogane velikodržavnih ideja, od “pićemo kafu na Stradunu”, “dogodine u Prizrenu” i, kako mitropolit reče, svenarodni poklič - Dogodine na Lovćenu”? Kakvo odvratno folklorno onanisanje ratnog zadaha, koje širi instant pesimizam da ovdje ikada može biti išta bolje.
Da li me reakcija na tu groznu, ratnohuškačku, dijaboličnu retoriku čini asimptomatskim ili odbrambenim nacionalistom, ili jednostavno - građaninom? Ako Srbi imaju svoj emotivni odnos prema Lovćenu, pa sjajno, to je valjda i poenta društva kojeg želimo!?
Moramo raditi na tome da sjutra zavole tu epsku planinu i Bošnjaci i Albanci, koji će opet iz svojih, drugačijih emocija Lovćen razumjeti kao svoj prostor.
Ali, zašto crkva želi da ruši, pokori, osvoji vrh te planine? Zato što je za nas Crnogorce to “oltar sveti”, a mi Crnogorci, po Mićoviću, ne postojimo. Taj frustrirani, mržnjom zadojeni starac, u ime vjere, u 21. vijeku nudi destrukciju i etnički inžinjering kao stub duhovne propovjedi! Cijele generacije sluđuje nekim amanetima za koje se mora ginuti, umjesto da nudi rješenja, ljubav i mir. Umjesto da pruži doprinos u ideji da Lovćen učinimo svjetionikom zajedničke Crne Gore!
Takve ambicije će Vam, sasvim prirodno Vaše preosveštenstvo, sve češće nuditi jedino helikopter kao prevozno sredstvo, u zemlji u kojoj ste božji pastir.
Zašto sada politička elita ćuti? Zašto njihovi mediji ćute? Zašto njihovi instalirani, novoafirmisani intelektualci… Ah, da, oni uvijek ćute…
Valjda je Vaša mantra da se ide dalje, da se prošlost ostavi tamo gdje treba da pripada, zar ne? Ćutite jer morate. Jer vas jedna jedina riječ dignuta protiv crkve vraća na mjesto odakle se iz pozicije vlasti teško vraća. Ako već morate da ćutite - ćutite dostojanstveno. Ostavite makar nas na miru.
A što se Lovćena tiče, dođite slobodno. Kad god hoćete… Prođe život dok čekate, godinu za godinom.
