Ako nas je zbilja iznenadilo to što je Dritan Abazović onako nonšalantno i uz osmijeh dželata izgurao na Vladi saglasnost za veleizdajnički akt, tzv. Temeljni ugovor, ako nas je iznenadilo što je to učinio uprkos tome što nema kvalifikovanu većinu, onda smo zaista beskrajno naivni i glupi. Jer šibicarski karakter Dritana Abazovića dosad nijesu mogli prepoznati samo oni koje uporno proziva da im je IQ ispod 86, poput onog cetinjskog direka, diplomiranog turizmologa u privremenoj ulozi prvog policajca Crne Gore.
Crna Gora je definitivno ubilježila najveće zastiđe na premijerskome mjestu u svojoj dugoj i dinamičnoj istoriji. Zastiđe koje se ne libi ne samo da prijeti polovini građana svoje države nesanicom i svojom rukom pravde, zastiđe koje svoju servilnost Aleksandru Vučiću i Porfiriju Periću kompenzira vrijeđanjem i etiketiranjem intelektualaca i građanskih aktivista, kao i kriminalizacijom Crnogoraca, na koncu zastiđe koje prijeti vlastitim ministrima da će ukoliko ne bude po njegovom objaviti navodne inkriminišuće dokaze protiv njih, priznajući tako da osim što javno ucjenjuje možda i prikriva nečije kriminalne aktivnosti, što bi u jednoj uređenoj državi bio dovoljan osnov da protiv toga reaguje tužilaštvo.
Ali Crna Gora je danas, nažalost, samo razvalina od države, što naše autohtono zastiđe i te kako koristi. Autohtono jer je samoniklo i neponovljivo. Ne zato što pripada nekoj konkretnoj naciji, vjeri, etnosu, već upravo zato što takav kakvim ga je Savaot načinio sa svojim specifičnostima ne pripada nikome, do feli smutljivaca, lažova i izdajnika. Budući da je tzv. Temeljni ugovor bio ključna tačka njegova autovanja, neću se ovđe osvrtati na debeli dosije Dritanovih prevara, no samo na onih nekoliko „argumenata“ kojima je mazao oči javnosti oko tzv. Temeljnoga ugovora.
Dritan je bezočno lagao da je preambula tzv. Temeljnog ugovora nebitna. Kao što je bezočno lagao da je nebitan naziv dokumenta, jer „temeljni ugovor“ može biti samo međudržavni sporazum, pa je i na terminološkome nivou Beogradskoj patrijaršiji omogućio status države u državi.
Lagao je Dritan i da je ovo ugovor nalik „ugovorima s drugim vjerskim zajednicama“, jer dok u drugim ugovorima Država priznaje „pravni subjektivitet“, u ovom priznaje – „kontinuitet pravnog subjekta“. Morala je, dakle, Država da se obaveže na istorijski falsifikat o kontinuitetu kako bi time legitimisala najveću pljačku crnogorske imovine u njenoj istoriji.
Bezočno je Dritan lagao i kako Hrišćanska crkva koja se u preambuli pominje nema veze sa Srpskom pravoslavnom crkvom iz normativnoga dijela ugovora (a što će onda ona tu!?), pokušavajući da sakrije ključnu prevaru kojom se tzv. Temeljni ugovor koristi da bi Beogradska patrijaršija pod svoju šapu, i materijalno i duhovno, stavila kompletno hrišćansko nasljeđe crnogorsko od 1. vijeka do danas.
Ako u preambuli krenete od hrišćanskoga „kontinuiteta-misije“ od „apostolskih vremena“ (odnosno od 1. vijeka), pa preko Žičke arhiepiskopije, da biste u članu 2 državu obavezali da prizna „kontinuitet pravnoga subjekta“, jasno je da Beogradskoj patrijaršiji, koja je dogovorna strana, Država priznaje kontinuitet iz vremena kad ona nije ni postojala, jer to je ovđe zapravo prijevarni smisao preambule.
Preambula u slučaju sporova treba da posluži kao osnova za ciljno tumačenje, pa je izvjesno da će kontinuitet pravnoga subjekta iz člana 2 biti utemeljen na pojmu kontinuiteta iz preambule. A na osnovu toga što će Država garantovati ovakav „kontinuitet“ Beogradske patrijaršije i obavezati se na uknjižbu neupisane imovine, Beogradska patrijaršija će dobiti priliku ne samo da uknjiži pravoslavno nasljeđe, već i ono koje pripada ranohrišćanskom periodu, periodu prije šizme, kao i ono koje nije upisano kao svojina Katoličke crkve.
To bi značilo da će prepisati na sebe ne samo imovinu nekadašnje Cetinjske arhiepiskopije, odnosno autokefalne Crnogorske mitropolije, već će pružiti pipke i prema starijem nasljeđu, poput Duklje, Doljana, Starog Bara, Ulcinja, Svača, Martinićke Gradine, Obluna, Đuteze i sl.
Umjesto odgovora na pitanje kakva to osoba može dozvoliti da se groblje njegovih predaka u Kosijerima prepiše u vlasništvo Beogradske patrijaršije – kao privilegovane vjerske ustanove Republike Srbije – Dritanova lijeva ruka Filip Adžić javnosti je objasnio da ima obavezu prema SNP-u da podrži tzv. Temeljni ugovor, jer je on SNP-u jako važan, a dao je i idiotsko dopunsko objašnjenje koje smo prethodno čuli i od Predśedništva Ure – to je pitanje koje predugo opterećuje javnost i treba ga odmah riješiti.
URA, dakle, nudi rješenje analogno onom da bi najbolji lijek protiv migrene bio – pucanj u sljepoočnicu. Slično je objašnjenje ponudio i Fatmir Đeka, no ako Adžića i Đeku ne obavezuju ni obraz, a ni Ustav Crne Gore, niti Krivični zakonik – koji članom 357 propisuje:
„Ko na protivustavan način pokuša da dovede Crnu Goru u položaj potčinjenosti ili zavisnosti prema nekoj drugoj državi, kazniće se zatvorom od tri do petnaest godina“ – postavlja se pitanje kako će Cetinjani prihvatiti to da je njihov sugrađanin, bez da trepne, njihovo kompletno duhovno i kulturno nasljeđe prepisao Srbiji, ili kako će reagovati Đekini sugrađani na to da se ovim ugovorom Crna Gora obavezala da, recimo, drevni Svač, upiše na Beogradsku patrijaršiju.
Ako Adžićevi i Đekini sugrađani računaju na neko interno Dritanovo obećanje o izuzeću, neka budu sigurni da će i njih preveslati, kao što je preveslao svakoga s kim je sklapao dilove, izuzev Aleksandra Vučića i Porfirija Perića.
Bezočno laže Dritan i kad veli da će oni koji obore njegovu kolaborantsku vladu ojačati ruski uticaj u Crnoj Gori, jer su ključni nosioci ruskoga uticaja njegovi stvarni koalicioni partneri u Beogradu, kao i Beogradska patrijaršija, kako je to ocijenila i jedna nedavna rezolucija Evropskog parlamenta.
Ustanovi koja na Zapadu ima imidž proruskoga „nosioca sukoba i podjela u zajednici“ čiji je cilj destabilizacija regiona Dritan Abazović je poklonio crnogorsku istoriju, kulturu i preko 50 km2 teritorije. Zato je pitanje oburdavanje vlade čiji je predśednik postao mjerna jedinica izdaje državnih interesa, prvenstveno pitanje ličnoga, ali i državnoga integriteta.
Oni koji su naivno prepuštili državu u ruke ovom neopjevanom prevarantu i konfidentu srpske bezbjednosno-informativne službe više nemaju prava da se igraju sudbinom Države Crne Gore. Pred njima je jedini mogući potez – uskraćivanje podrške veleizdajničkoj vladi i iniciranje novih izbora. Ukoliko im i to ustavno pravo ova mjerna jedinica za izdaju ne uskrati paktirajući ponovo sa svojim prirodnim koalicionim partnerima iz spektra velikosrpskih, antizapadnih političkih snaga u Crnoj Gori.
Antidržavnu i antizapadnu bulumentu koja već gotovo dvije godine temeljno urniše Crnu Goru na vlast je doveo organizovani ruski i velikosrpski ulični pokret u formi Klerikalne kontrarevolucije. Ako Dritan spriječi raspisivanje novih izbora novim parlamentarnim inženjeringom, građanskoj Crnoj Gori preostaće jedino da ovu organizovanu kriminalnu grupu koju predvodi Dritan Abazović sruši onako kako su i došli na vlast – na ulici! Dosta je više etiketiranja, ponižavanja i iživljavanja Dritanove klike! Instaliran s ciljem da Crnu Goru u interesu centara moći u Beogradu i Moskvi onemogući na putu ka EU, Dritan i njegova posluga moraju otići s vlasti da bi građanska Crna Gora opstala!
