Nevjerovatno je koliko nikoga nije briga hoće li se formirati 44. Vlada Crne Gore ili neće.
Predśednik Crne Gore koji je nakon izbora svoju ulogu protokolarnog domaćina svih parlamentarnih partija shvatio toliko ozbiljno da je, zanemarujući ustavne nadležnosti, sebe postavio kao vrhovnog autoriteta. I ubrzo shvatio da mu je i u rođenoj partiji podrška više nego protokolarna pa je i on utihnuo sa angažovanjem oko formiranja Vlade.
Šteta što i svoje državničke obaveze nije utišao, ili ih makar kanalisao u jednom pravcu, koliko god mu bio pogrešan diplomatski put ali bar da znamo koju spoljnopolitičku ulogu nam zastupa predśednik države.
Od servilnog u Beogradu, preko blamantnog u Zagrebu i zatečenog u Briselu… Dijapazon je toliko širok da je zbunio čak i čuvenog „Barbu“ koji je za manje od 48 sati uspio da prođe put od zaštitnika lika i djela Jakova Milatovića pred Twitter napadima iz Hrvatske do oštrog kritičara istog lika i djela zbog načina čestitanja srpskim i njemačkim košarkašima.
12
Srećom pa se predśednik svih građana koji nijesu Crnogorci, Jakov Milatović nije puno uključivao u komentarisanje fudbalske utakmice reprezentacija Crne Gore i Bugarske jer bi tu gnijev Vlada Georgijeva sigurno dostigao vrhunac, naravno zbog poraza njegovih u 98. minutu.
A da ne bi previše „trunio u razgovorima“ Milatović je odlučio da se malo izgubi i na par dana ode na godišnje zasjedanje Skupštine Ujedinjenih nacija u Njujorku. Tu čuvenu stolicu u UN je Crna Gora izborila 21. maja 2006. godine. Neće Jakovu Milatoviću ništa smetati da se udobno smjesti u nju ni činjenica da je i danas zagovornik politike koja se grčevito borila da Crna Gora nikada ne dobije tu stolicu u UN.
Mada, sve su prilike da mu u toj fotelji neće baš biti udobno jer se istoj „priguzičio“ i neuništivi bivši premijer Dritan Abazović, i to u nekoliko pojavnih oblika i uloga.
Srećom nismo velja država pa za našu svakodnevicu i politička čudesa ne zna puno članica UN-a, ali sreća će kratko trajati ukoliko budemo prisustvovali sceni kako se poput ovana na brvnu bore premijer i predśednik ko će śeđeti „u čelo“. Biće to zabava za široke mase, možda se zaboravi i ono Filipovo (F. Vujanović) „čekićanje“ pri ovome.
I sve će se to dešavati dok se SAD budu opraštale od Ijana Vilmuta, genetičara koji je uspio klonirati čuvenu „Doli“, pa se više nemamo kome obratiti da nam klonira premijera kako bi mogao, ovo malo što mu je ostalo, stići svuda i potrošiti što više novca. Što bi rekli, od Manile do gerile.
Sa druge strane, imamo bivši DF koji bi nekako da uđe u Vladu ali da ipak ne bude tamo. Ili da bude ali ne nikako sa mrskim DPS-om, SDP-om, manjinama i Goranom Danilovićem. Čak su organizovali i izuzetno nepovozne i neprimjetne auto-litije (čitaj: vika iz auta sa besplatnim gorivom), na kojima su tražili da uđu u vladu, da se kao ustavna kategorija proglase rezultati izbora iz avgusta 2020, da se vrne Kosovo, jedan gren slem Novaku Đokoviću i „Hasanaginicu“ Njegošu.
A, koliko je, nosiocu liste „Za budućnost Crne Gore“, Milanu Kneževiću važan i ozbiljan posao formiranje vlade govori njegovo ponašanje „nemirnog školarca, koji osim što očigledno minira dogovor isti koristi i kao podlogu za ličnu dozu svakodnevnog humora na Twitteru. Humor čija se matrica decenijama oblikovana kroz pijane doskočice na seoskim vašarima. A i domet te politike je isti kao i humora, par metara od šatre. Sačuvaj me Bože vedra Božića i twitova Milana Kneževića.
Knežević tvrdi da su sa njim svi pregovarali, da su ga molili, čak i u kasnim večernjim satima. Čak mu je, kaže, i majka opet streknula, i sve ukupno nije bilo ništa. Nije baš ni lako ispratiti taj tok misli i događaja o kojima govori i koji su doveli do toga da vlade još nema. Sa druge strane, funkcioneri PES govore da to nije bilo baš tako.
I kome sada vjerovati? Da li novim, neuprljanim, licima PES-a ili Kneževiću kojeg viralno uhvatismo kako bezočno laže na Aerodromu u Podgorici? Iz iskustva – najbolje nikome.
Jedina konstanta i siguran partner u potencijalnoj Vladi Milojka Spajića je Aleksa Bečić. Njemu je Milojko obećao onu veliku, najveću fotelju u Skupštini Crne Gore i on je s tim zadovoljan. Toliko zadovoljan da se samo smješka i čeka svoj momenat.
Onaj kome nije do smješkanja je mandatar Spajić koji skoro da je „izlizao prste“ sve iznova brojeći ko bi ga sve podržao u Skupštini.
I zaista mu nije lako. Treba zadovoljiti strane partnere koji mu ne finansiraju partiju ali se moraju slušati. Treba zadovoljiti strane partnere koji su sipali šakom i kapom a koje bi rado slušao da smije. Treba zadovoljiti crkvu Srbije koja njegov uspjeh na izborima smatra svojim. Treba zadovoljiti svoje poslanike koji su toliko različiti kao da ih je Beneton sastavljao.
I na kraju, jedino koga ne mora zadovoljiti je svog druga, saborca, gerilaca, jednog od Zdravkovih apostola i suosnivča stranke - Jakova. Krajnji rok se neumitno bliži.
Za to vrijeme hoće Pljevlja (čitaj DF-ov dr Mengele) da se odvoje od Crne Gore, Vlada je novac za rekonstrukciju bolnica u Pljevljima, Bijelom Polju, Meljinama... preusmjerila nađe drugo, vjerovatno za putne troškove.
Neko nam je iskopao tunel do Višeg suda i nije, kažu, odnio ništa osim što je pronašao rupu u zakonu. Mada, možda je poput Daltona htio da prokopa do banke ali je greškom završio u sudu.
Ministar poljoprivrede nas savjetuje da uzmemo motorne šege u svoje ruke i time značajno smanjimo trošak nabavke ogrjeva za zimu. Ministarka za planiranje prostora je zaboravila, i sada već i zakasnila, da ga isplanira pa ćemo nastaviti kao jedina zemlja u Evropi bez planske dokumentacije.
Prepisivačke škole su počela sa radom početkom septembra i to štrajkom upozorenja, mada ne znam koga to žele da upozore jer da imaju koga davno bi nam ovakvo školstvo bilo suspendovano.
Podgorica se davi u smeću dok gradske vlastiigraju „Uhvati lopova“. Maloljetnik osuđen za teško kriminalno djelo izlazi iz popravnog doma kada poželi i svi se čude kako je to moguće. Svi osim ministra pravde koji se čudi kako je još uvijek ministar u vladi koja je pala prije godinu i to ispred partije u kojoj više nije.
Sve u svemu 44. Vlade nema ni na vidiku, a i šta će nam?
Izgleda da su svi otputovali na Skupštinu UN u Njujork, neko fizički a većina mentalno se projektujući. U sali za pregovore polu-pusto, samo Spajić, Bečić, par sokova i slika fotelje. One velike.
Kako god. Crna Gora trenutno ne radi.
Zovite poslije prvog.
