S prefiksom sveti, egoizam je u pojavi fašizma značio prirodno pravo na stare provincije, na nove kolonije.
On je i jedno od počela kapitalizma: onaj koji je prvi ogradio komad zemlje i rekao To je moje, rekli bi rani engleski socijalisti, taj je vlasništvo učinio svojim. Svojim i neupitnim. Posvojio ga, sve u ime prava na uzimanje od prirode, boga, povijesti, prvijenstva, rođenog brata kojemu će sjutra za jednu suhomeđu skinuti glavu, glavnicu, koga će dekapitirati, obezglaviti.
Građanska prava
U mojoj maloj i slavnoj gimnaziji vodile su se svojedobno po kružocima rasprave o pravu na građanska prava. Je li to samo pravo glasa ili i uzimanja toga prava drugome kroz rafinirane oblike nadziranja.
Poslije, kad ćemo odrasti, s onim neizbježnim master karticama, čekovima, tekućim i žiro računima, njihovim pražnjenjem i punjenjem, zamjenom čekova za keš u slovenskim bankama, odlascima u minus i život na kreditima, ni sanjali nismo da paranoja kojom su nas naizmjenično plašili amerikanofili i rusofili, ne da se međusobno isključivala, već je bila samo jedna ista, dvostrana maska na janusovskoj apokaliptičnoj fizionomiji stvarnosti.
Sad, kad na svakom računu dobijete podatak kada, gdje, koliko i zašto ste nešto kupili, uplatili, naplatili, ili kad vam titrajući ekran laptopa kazuje da doručkujete s maslacem i kroasanima i uz to i trenutnu, aktualnu situaciju na vašem računu kod preferirane banke, kroz preferiranu mrežu preferiranog satelita, vi ćete se zbilja osjećati kao hrčak koji u kavezu svoje slobode jede obožavane pahuljice i sluša usput pohvalu svijetu-ludosti na III radijskom programu.
Osveta koja košta
Ako je egoizam posljedica individualizma, a građanska se revolucija, ta prastara mrcina-od holandskih i engleskih tkalaca do pariških komunara vukla skoro dvjesto godina, i ne predaje se, ničim ometena, ni u uvjetima svjetskih poredaka XXI stoljeća, koji su samo izlika za dosizanje plaisira dvora, jer dvorjani ništa ne rade a rente su sigurne, tri staleža rintaju za heraldičku familijarnost, u kojoj se prozirni izdanak zadnje loze trudi razumjeti simboliku m..a ili krila labudova u grbu, ili svetačkoga palca na pleteru ili žigu - onda nam ne prestaje drugo nego zazivati neki novi socijalizam, koji će poravnati sve povijesne frustracije ugnjetenih staleža.
Poderane cipele, prazni džepovi, žljebovi koji cure i laktovi poderani na crnoj kecelji od glota već u drugome gimnazije... Takva osveta, zna se dobro, košta.
Sva uprezanja da se izdvojimo iz pučine, i fantaziramo, bijeg od krda i plemena, preciozne osame u umjetnosti i zanatima, vrline i poroci izabranih ili onih koji su to umislili, samo je naš slabašni i sebični pokušaj da kažemo drugima: ja sam taj koji želi biti usvojen od svijeta, zato posvajam kroz svakodnevno ono što mi nije bogomdano.
Egoizam ili strah od rulje
Kolekcionar sam slika, konja ili samo bibliofil, koji je započeo tako da je iz antikavarnice uzeo prašno izdanje Tinovih eseja i stavio ga pod pazuho, u prostrani očev grombi kaput. Uostalom, Tin redovito svraća u Kazališnu kavanu, pije sa nama studentima, i red je da ga upoznam i kroz stvaralačko mišljenje.
Ispijen je od probdjevenih noći i danas je buncao stihove engleskih metafizičkih pjesnika. Uostalom, tko će biti sjutra sretan od egoizma znanja. Samo naizgled, to je u kontradikciji. Nitko nikome ne prenosi ništa, pa ni znanje.
Kad nakon stotinjak godina visoke jablanove ispile, posuše za drva, i poslije u keramičkoj peći pucketa njihova strašna, gorda samoća, hoće li biti važno je li tonekad bio egoizam ili strah od rulje?
I sada, kad smo shvatili da je egoizam država veći od egocentrizma njihovih podanika, ne preostaje nam drugo nego promatrati stvarnost, tu pričinu proturječja, kao pozornicu taštine.
Kičerajska pozornica Evrovizije
Pogledajte tu kičerajsku pozornicu Eurovizije. Pa nadmašili su i samog Antona Martija, koji je prvi počeo na Zagrebačkoj televiziji uvoditi bizarno i zapanjujuće, kičasto, kao zadnju riječ tv režije.
Osim par izuzetaka, ne može se govoriti o glazbi. Jer lupanje i mumljanje nekoliko slogova nije muzika nego revanje. Kad samo pomislim da su te hrvatske nesuvisle predstavnike dočekali na glavnom zagrebačkom trgu pod punom policijskom pratnjom, kao nove pape dirigiranog kiča.
10
I sam je mandatar, A.P. stigao sa svitom i pomiješao se s narodom koji urla od zadovoljstva nad osvojenim drugim mjestom. A što je s dalmatinskim klapama a cappella, najčešće oktetima muških glasova, koje su hrvatska tradicija i neusporediv glazbeni dragulj?
Zašto nikad one ne idu na Eurosong? Nego su se nadmetali u hvalospjevima domaći zabavnjaci s estrade, kao da je riječ o pobjedi u napoleonskim ratovima.Fenomenologija krajnosti gdje se plamenici i magla koriste kao scenski okvirnaizgled rustikalnoj grupi.
Zaista mi je neugodno što se slavi ovaj novi primitivizam, jer znam koliko glazbenih kapaciteta ima Hrvatska. Uostalom, zašto je dopušteno Izraelu da sudjeluje, a Rusija je i dalje na ledu. Prozirno i politički primitivno!
I s kojim je pravom glasala Australija? Da citiram rusku M. Zaharovu, portparolku vanjskih poslova: „Eurovizija 2024. nadmašila je svaku orgiju, koven ili ritualno svetogrđe. Pogreb Zapadne Evrope odvija se uobičajeno. Bez iznenađenja.“ I zaista, čime je posljedovao egoizam zapadnog dijela čovječanstva?
Demontaža vrijednosti
Kulturološki gledano ovo će imati nesagledive posljedice jer riječ je o degradaciji i demontaži svih vrijednosti na kojima je Zapad počivao, od Platona i Aristotela: dobru, istini i ljepoti. Liberalizam se sveo na pohvalu transvestizmu i odsustvu svake logike. Pervertiranost, moralna i biološka, samo su dio repertoara antivrijednosti koji nam se svakodnevno plasiraju.
Moja Ljube-kćeri smo dviju sestara-pita me je li skupoća u Hrvatskoj. Jeste rekoh, najskuplja hrana u EU. Ona se čudi i kaže mi, na kojem bi mjestu bila Crna Gora.
Ne znam, uzvraćam, tek vidim da nemilosrdno rastu cijene hrane. A u svem svijetu su počele padati. Pa onda i nekretnine. Jedan mikro-stan od 18 kvadrata- u zagrebačkom Donjem Gradu prodaje se za 120 tisuća eura. Koje li drskosti, koje li neobzirnosti! Gdje je tu logika da je riba iz hrvatskih voda jeftinija u Italiji nego u Hrvatskoj?
Dotle su prosječne mirovineu Lijepoj našoj nominalno porasle ali se ne isplaćuju odmah nego tek polovinom godine, i iznosit će 577 eura. Time su one dosegle 46 % iznosa prosječne plaće. Crna Gora izuzev evropskih članica regije, ima najviše srednje plaće i mirovine. Premijer obećava znatno povećanje u idućoj godini. Kako će to izvesti, ne znamo, ostaje da vidimo!
Dan pobjede
Ovih je dana u Crnoj Gori sramežljivo i škrto obilježen Dan pobjede, koji Evropa slavi kao svoj dan. Svjedok sam vidrovanskog skupa. Sve same sijede glave, osim jednog mladića, studenta filozofije.
I tako posvuda, samo deklarativni antifašizam. Zato su se ovog vikenda uputili hodočasnici pod Ostrog, da slave sv. Vasilija. Mladci, sve srednjoškolci, djeca ovog milenija. Idu magistralnom cestom i nose srpske i crkvene zastave. Pojusvoje militantne, novočetničke pjesme. Da vas zaboli glava i stomak od toliko drske gluposti.
Crkva se, i istočna i zapadna, odrekla Kristovih komunističkih ideja. On, prvi među čovjekoljupcima, navodno napušta ideju solidarnosti i zajedništva.
Gdje su te svete knjige koje to mogu dokazati? Svuda se novozavjetni Hristos javlja kao zaštitnik nemoćnih, nejakih, malih. Zašto se Crkva udaljila od izvornog kršćanstva? Nije li joj namjera da iz svoje domene postane autoritarni vlastodržac?
Zato se svemir pobrinuo da nam udijeli malo milosti. Polarna svjetlost, Aurora borealis, mogla se vidjeti oko ponoći između 11. i 12. majske noći i u Crnoj Gori. Nadobudni kozmofili snimili su divne nadrealne fotografije.
Usto, na sreću svih neboljubaca, otkriven je jedan novi planet, egzoplanet Janssen. Sačinjen je od dijamanata. Devet je puta veći od Zemlje. Velike je gustoće i prekriven je oceanima rastaljene lave. Kruži oko zvijezde Kopernik.
Sastoji se Janssen uglavnom od ugljika komprimiranog u dijamante. Sreća da smo dovoljno udaljeni od Janssena. Da nam uz zvijezde, udvarači ne moraju skidati i dijamante s neba.
