Budimo pošteni prema sebi - mi nismo narod „velikih ideja“. Inovacije, izumi, društveni pokreti - nisu naše standardne osobine. I, ok, mnogi će reći da se od malih naroda to i ne očekuje. Nije li to najveća laž u koju sami sebe možemo ubijediti?
Planetarni market ideja je sasvim slobodan, ne poznaje limite nacionalnosti ili politike i stalno je žedan briljantnih ljudi sa genijalnim inicijativama. Oni briljantni među nama, svoju su briljantnost ostvarili u drugim sredinama, čekajući da im druge kulture prepoznaju talenat i daju šansu da promijene svijet.
Ali, ima jedna bizarna osobina u ovom vijencu od gora, u kome su velike samo ratne priče, a herojem se postajalo samo sabljom, rijetko perom, koja se periodično kroz istoriju prikaže. Dok, poput stroge praznine u kosmosu, među crnogorskim planinskim vrhovima nemilosrdno vlada oskudnost znanjem, inovativna pasivnost, doskoro i nepismenost, kao veliki prasak snažna, nekom suludom logikom ritma kroz vrijeme, dogodi se eksplozija genijalnosti.
Umjesto silnih eksperata kojima prosipamo novac, da li ćemo možda pozvati Dejvida Atenboroa, da jedan od svojih filmova za Nacionalnu geografiju ili Netflix snimi i u/o Crnoj Gori, kao prvoj ekološkoj državi na svijetu?
Genijalnosti koja obesmisli fizičku malenost ovog naroda i promijeni optiku gledanja na nas same. Kao da priroda sama, organizam jednog naroda, jednom u nekoliko decenija, nagradi nekim impulsom, koji će nam dati vjetar u leđa, razloge da zavolimo i poštujemo sebe, taman tada kada mediokritetstvo naizgled suvereno i konačno zavlada.
Prije tri decenije, Crnu Goru je zapljusnuo cunami apsolutne i čiste društveno-političke ingenioznosti. I to baš u trenutku kada je sve izgledalo sasvim suprotno i beznadežno, kada se porađao nacionalizam, klerikalni fanatizam, siromaštvo i bolno pozicioniranje na krajnje margine, Evrope i svijeta, sve one boleštine sa kojima se borimo i danas kao posljedicom tog vremena. Baš u tom trenutku društvenog pakla, Crna Gora na sceni planetarnog marketa genijalnih ideja, inauguriše koncept - ekološke države!
Sa GMIFF-a na Crnom jezeru Jedinstvena i do tada nepoznata ideja u svijetu, biva lansirana iz siromašne zemlje sa nula prethodnih aktivnosti u globalnom aktivizmu za spas planete, mnogo prije nego će to postati mainstream tema svjetskih samita, nova religija milenijal generacije, stvar opšte kulture i best selling teme za knjige Al Gora, kao bazični dio identiteta liberalne koncepcije zapadnih demokratija. Dakle, čisti bljesak vizionarstva, jer samo toliko i traju ta naša izdanja izuzetnosti - bljesak!
Tog dana, u praskozorje najluđe dekade 20. vijeka, devedesetih, na sjednici održanoj pod otvorenim nebom, crnogorski parlament donosi Deklaraciju o proglašenju Crne Gore ekološkom državom i to u gradu iz kog sam se upravo vratio sa Green Montenegro Film Festa. Ista politika, istim nivoom ostrašćenosti, iz istih velikodržavnih ambicija, koju smo ostavili tog septembra '91. godine na Žabljaku, dočekala je misiju i ekipu ovog festivala i ove 2021. godine.
Takođe, osim prefiksa „ekološka“ koji je preživio, suštinski se ništa nije uradilo na tom polju, u cilju stvarnog preformulisanja države u ekološku. Naravno, zapitaćemo se, kako je moguće da tako inovativna, superiorna, vizionarska, cool ideja, iako sve vrijeme prisutna, tu ispred nosa nam, glat izgubi bitku sa raznoraznim programima političara, pogotovo onih danas koji, nikad očiglednije, ne odaju utisak apsolutne kreativne impotencije, hrabrosti i odlučnosti, da ideju ekološke Crne Gore sprovedu u djelo.
U praskozorje najluđe dekade 20. vijeka, devedesetih, na sjednici održanoj pod otvorenim nebom, crnogorski parlament donosi Deklaraciju o proglašenju Crne Gore ekološkom državom i to u gradu iz kog sam se upravo vratio sa Green Montenegro Film Festa
Na kraju krajeva, ekološki aktivista u duši, što bi taj donosilac odluka morao biti, isključuje osobine bogobojažljivosti, ksenofobije i šovinizma, baš zato što je ekologija kao ideologija rezervisana za kosmopolitizam, antidogmatizam i slobodu uma. Nešto ne vjerujem da se paljenje zapadnih zastava, klečanje pred popovima i ćirilični antiglobalizam uklapa u profil aktiviste za ekološku planetu i Crnu Goru. Ne znam, što mislite vi?
Kako god bilo, fantastična i neumoljiva tačnost ideje o ekološkoj Crnoj Gori ne blijedi niti umanjuje njenu potentnost, ni nakon više decenija premalo rada na njenoj implementaciji. Nije to samo promjena našeg odnosa prema prirodi, ekološka osviješćenost, edukacija građana, već kompletan i radikalan zaokret političko-ekonomskog, a i kulturnog kursa naše zemlje, u kojoj će SVE biti podređeno toj ideji.
Da li je to bolan, skup i nepopularan put za političke elite, u kojima se moraju beskompromisno sukobiti sa finansijskim centrima moći koji svoje interese grade u ovakvoj formi našeg društva? Da!
Da li u ponudi imamo političare tog formata, te odlučnosti i revolucionarnog poleta, koji bi se mogli oduprijeti pritisku i izazovima sukoba sa moćnicima koji kompanije grade na ne-zelenoj logici? Nemamo!
Da li bi nas ekologija, kao naša ultimativna, zajednička, progresivna društveno-politička ideja mogla konačno ujediniti i izliječiti nas od balkanskih stereotipnih ideoloških bolesti, u kojima postajemo robovi zavisni od nikad gore političke pozicije/opozicije? O, da!
Ostaje da se vidi kako će država obilježiti važan jubilej - 30 godina od proglašenja ekološkom državom. Da li će to biti samo prigodna manifestacija ili će nas jubilej podsjetiti na našu povremenu luču genijalnosti, koju ćemo konačno cijeniti i koristiti, jer nam se uporno i dirljivo nudi već tri decenije, dok mi uporno biramo one koji nas sluđuju jednim te istim, prežvakanim i potrošenim idejama.
Da li ćemo pozvati genijalce koji su osmislili taj koncept, uposliti ih i ponuditi im zadatak reafirmacije te ideje? Umjesto silnih eksperata kojima prosipamo novac, da li ćemo možda pozvati Dejvida Atenboroa, da jedan od svojih filmova za Nacionalnu geografiju ili Netflix snimi i u/o Crnoj Gori, kao prvoj ekološkoj državi na svijetu?
Da li su članovi Vlade Crne Gore uopšte pogledali „The life on our planet“ (Život na našoj planeti)? Da li uopšte znaju ko je Atenboro?!
