Ne mogu se smatrati stručnjakom za Evropu, premda sam živjela i radila u njoj, u francuskoj i talijanskoj sveučilišnoj sredini, ukupno osam godina. Dodam li tome staž Hrvatske u EU, od 11 godina, to je skoro dva desetljeća.
Nisam stručnjakinja zato što nikad nisam dijelila mišljenje da je zemlja u kojoj sam rođena balkanska. Jugoslavija je bila po svemu evropska zemlja. Oni koji će mi prigovoriti primjedbom o nekim običajima – krvna osveta ili umir krvi, sklonost nepotizmu, patrijarhalnost etc. morali bi znati da su sicilijanski ili korzikanski običaji rudimentarni i svojim atavizmima narušavaju talijansku ili francusku kulturu.
To se najbolje vidi u filmovima: Braća Taviani su hrabro progovorila o tome.
Ovaj zadnji rat koji je vođen na prostoru bivše zemlje, pokazao je svu svirepost ratnika, na svim stranama. No, pitam se, ne bez zebnje, kakva su tek bila iskustva u Drugom svjetskom ratu, kad je Evropa bila pod čizmom nacista i fašista? Koliko je logora smrti postojalo u njoj?
Ovih se dana slavi 80 godina od Dana D koji je značio preokret u oslobađanju Evrope. Konačne bitke vođene su iduće, 1945. godine, kad su sovjetske armije duboko u srcu evropskog kontinenta, pomogle srednjoj i zapadnoj Evropi da se oslobodi okupacije. Na ovogodišnju proslavu nije pozvana ruska delegacija, nego „rezervna“ ukrajinska. Potreba da se revidira povijest i kazni Putin više je nego očita.
Ne dopustimo da Evropa poklekne još jednom. Budimo pacifisti, a ne militaristi
Njemačka je ponovo dobila svoju vojsku deset godina nakon rata, 1955. godine. Danas, skoro 70 godina poslije, njemački ministar obrane Boris Pistorius uvodi znatne vojne reforme: njima bi njemačka vojska trebala biti bolje osposobljena za trenutne potrebe. Jesenas je najavio strukturnu reformu. U dokumentu na 34 stranice 17 puta se spominje pojam „spremna za rat“. To je pojam koji je Pistorius upotrijebio nakon ruskog napada na Ukrajinu.
U Berlinu, Mari Agnes Štark Cimerman, predsjednica Odbora za obranu Bundestaga, pozvala je na mobilizaciju 900.000 rezervista u Njemačkoj, što je presedan u EU, ali i svojevrsni nastavak priče o ratu, koji evidentno prijeti Evropi.
Na opasnost širenja rata u Evropi najozbiljnije upozorava Viktor Orban. On uspoređuje Evropu koja juri u rat s vlakom i ludim strojovođom.
"Postoje tri faze, diskusija, priprema i uništenje. Sada završavamo diskusiju i u fazi smo pripreme. Udaljeni smo nekoliko centimetara od uništenja", upozorava Orban.
4Visoki predstavnik EU za vanjsku politiku i sigurnost Žozep Borelj kazao je da se "mogućnost rata u Evropi pojavljuje na horizontu". On je i živopisno govorio o prstenu vatre oko Evrope.
Brojne zemlje Evrope u posljednjih nekoliko mjeseci razmatraju opcije povećanja vojnika i mobilizacije.
Francuski vojni instruktori koji rade u Ukrajini su "legitimne mete" za ruske oružane snage, nedavno je izjavio ministar vanjskih poslova Rusije Sergej Lavrov.
"Imam razloga vjerovati da postoje mnoge konkretne činjenice da francuski instruktori već rade u Ukrajini. Tko god da su, pripadnici francuskih oružanih snaga ili jednostavno plaćenici, predstavljaju apsolutno legitimnu metu za naše oružane snage“, naglasio je Lavrov.
Kada je riječ o ratu, možda je najslikovitiji bio Donald Tusk, premijer Poljske. On se, govoreći o mogućem ratu u Evropi, prisjetio fotografije na zidu njegove obiteljske kuće u Poljskoj.
Kako je objasnio, na njoj se vide ljudi kako se smiju na plaži u Sopotu, blizu Gdanjska, na južnoj obali Baltika. Slika je od 31. avgusta 1939. rekao je Tusk, dodajući da je samo desetak sati kasnije i samo pet kilometara dalje počeo Drugi svjetski rat.
"Znam da ovo zvuči poražavajuće, posebno za mlade generacije, ali moramo se psihički naviknuti na dolazak nove ere. Ovo je predratno doba", rekao je Tusk.
Mnogi analitičari u svijetu početak rata već predviđaju, ističući da to što Francuska u Ukrajinu šalje svoje vojnike može biti prekretnica. Francuski predsjednik Emanuel Makron u nekoliko navrata u posljednjih nekoliko mjeseci najavio je kako ne isključuje slanje svojih vojnika u Ukrajinu, a pojedini mediji već su izvijestili da je "francuska čizma ušla u Ukrajinu".
Osim što su sve glasniji u najvažnijim evropskim državama, Francuskoj i Njemačkoj, desničari utječu i na donošenje strožih imigracijskih zakona. Oni su posve zanemarili činjenicu da Evropa proklamira raznolikosti kao jedno od svojih temeljnih identitetskih svojstava.
Usto, Italija s vladajućom desnicom ne može nikako doprinijeti demokratizaciji i liberalizaciji EU. Pitanje je što će biti nakon izbora za Evropski parlament. Politički analitičari već najavljuju znatno skretanje Evrope udesno, pa onda i administracije u samoj EU i Evropskom parlamentu.
Nije jasno kako će s takvim zaokretom stvarati jedinstvena evropska vanjska politika, posebno u drastičnim situacijama kao što je ukrajinsko - ruski rat ili pak izraelsko-palestinski. Već se pokazalo kako je službena Rusija odgovorila Makronu, na njegov nagovještaj o slanju vojnika na ovaj front.
Lavrov je francuskog predsjednika samo podsjetio na elementarnu povijesnu činjenicu: koliko se samo stotina tisuća francuskih vojnika nije vratilo u napoleonskom pohodu na Rusiju.
Gdje smo mi, države regije u tom političkom spektru? Slovenija jedina ima ljevičarsku vladu. Formalno, i Crna Gora s predsjednikom iz PES-a lijevo je markirana vlast. Pokret Evropa sad koji je nosilac izvršne vlasti i simulator evropskih stremljenja Crne Gore, ujedno je i izvršilac naloga avgustovske većine koja drži desnu, nacionalističku stranu.
Hrvatska je dobila treću hadezeovsku vladu kojoj su krajnji desničari iz Domovinskog pokreta pomogli da dobije parlamentarnu većinu.
Srbija ni u napomenama nema ljevicu na vlasti: Vučićeva je politika desničarska, isključiva, nacionalistička. Dodik je Vučićeva opcija u Bosni i funkcionira kaotrojanski konj.
Makedonija bira vlast iz redova desničarske koalicije kojom dominira VMRO. Na Kosovu je četverostruka vlast: lokalna, Vlade i dviju međunarodnih organizacija koje svojim institucijama čuvaju krhki mir, organizacija UNMIK i Eulex iz EU.
Nedavni Svesrpski sabor usred Beograda pokazao je nakaradno, retrogradno, srednjovjekovno lice srpske politike. Uvođenje SPC, molebana i čelnika Republike srpske u državne odnose i Deklaraciju s takvog folklorističkog hepeninga-samo dvije i po hiljade plesača angažirano je oživljavanje nacionalističke orgije - nikako ne može biti ulaznica za Evropu.
Dobro je zamijetio jedan analitičar: kad je Srbiji toliko Kosovo na srcu, zašto tamo nisu održali svoj kleronacionalistički Svesrpski sabor?
Moramo biti, koliko god je to u ovoj situaciji moguće, razumni i prisebni. Evropa vodi politiku koja ne umiruje nego raspiruje mogućnost svjetskog sukoba. Evropa je jednostrana i neprimjeren je njen smisao za pravdu i pravednost. Nije li joj pod nogama evropskog kontinenta jedan rat koji je u osam mjeseci odnio na palestinskoj strani 36.550 žrtava.
Nijednom se službena EU nije ogradila od izraelske cionističke političke prakse koja je sada izravno na djelu u Gazi. Mlaki su pojedinačni istupi njenih lidera.
Mnogima je u svijetu Evropa trn u oku. Čuvajmo je po dobro iskušanom titovskom konceptu: kao zjenicu oka
Samo 12 od 45 evropskih država priznalo je Palestinu kao nezavisnu državu, među kojima je i Slovenija. Hrvatska će uzeti u razmatranje postupak priznavanja, „kad se za to steknu uvjeti“. Što to znači? Kad to dopusti SAD?
Najmanje 140 od 193 države članice Ujedinjenih nacija priznaju palestinsku državu, uključujući većinu globalnog juga, Rusiju, Kinu i Indiju.
Zašto države EU ne prozovu SAD koje i financiraju i podupiru Izrael u ovom neravnopravnom krvavom sukobu? Zašto ne nametnu sankcije Americi i Izraelu kako su to jednodušno učinile Rusiji? Zašto ne izoliraju njihove politike koje posvuda uime neke mutne pravde, siju smrt i ništavilo?
Ne igra se sada - već treća godina - samo ruski rulet. I Evropa igra rulet. Stavila je na kocku sve svoje vrijednosti. Nitko više od Evropljana ne vjeruje u velike humanističke ideale, evropsku civilizaciju i kulturu tolerancije, nastale na tlu Starog kontinenta. Ne smijemo zaboraviti da su se baš u Evropi u prošlom stoljeću vodila dva krvava svjetska rata. Koja su odnijela ukupno 75 milijuna života.
Možete li zamisliti da se to ikako ponovi? Da nestane onoliko ljudi koliko danas nastanjuje Njemačku? Bojim se da će Evropa, bude li nastavila ići novim desničarskim putevima, naići na već utabane staze kleronacionalizma i ekspanzionizma, koji su joj, treba li reći, već jednom bili došli glave. Ali više neće biti saveznika, istočnih i zapadnih, da je spasu. Bit će to onda ne Dan D, nego prekoračenje svakog dedlajna.
I zato, ne dopustimo da Evropa poklekne još jednom. Budimo pacifisti, a ne militaristi: svim svojim građanskim pravima radimo na tome. Jer nesumnjivo, mnogima je u svijetu Evropa, ta drevna prijestolnica filozofije i logike, muzike i arhitekture, literature i slikarstva, mnogostoljetne industrije i agrikulture, trn u oku.
Čuvajmo je po dobro iskušanom titovskom konceptu: kao zjenicu oka. Jer ona i jeste znatna, mnogoljudna, mnogoobrazna i polifona riznica razlika. I samo takva može opstati.
