Ostalo je zapisano u stenogramima Podgoričke skupštine, znači nismo to izmislili ni ja, ni Novak, Janko, Marko... nego je, dakle, zapisano da je njen potpredsjednik Savo Fatić, izjavio sljedeće: ''Ja vas molim, gospodo, da stavimo na stranu istoriju Crne Gore. Što se pak tiče njezine političke istorije, ja je dijelim na dva dijela: na do juče i od juče. Mi više nijesmo Crnogorci nego Srbi''.
Decenijama su negatori crnogorske nacije pokušavali da izjednače našu naciju sa Milom Đukanovićem i tako pokušaju da je određenom procentu građana Crne Gore jednostavno ogade. Naravno, sve u cilju da se oni koji nisu bili podržavaoci Đukanovića, etnički izjasne kao Srbi i postanu dio toga tabora kojemu je glavni ideološki cilj uništenje svake crnogorske posebnosti. Nažalost, kod dijela populacije su i uspjeli.
Prolazili su popisi i došlo se opet do Đukanovića i priče o Milogorcima, ali i priče o ucjenama, strahu, prepadanju, prisiljavanju...
U tom poduhvatu nastalo je i onaj odvratni naziv ''Milogorci'', u želji da se predstavi da sve crnogorsko počinje i završava sa Đukanovićem. Kao da se radi o nekoj vještačkoj tvorevini, a ne o etničkoj zajednici koja se hiljadu godina nacionalno oblikovala kroz prolivenu krv da bi dobila obrise moderne nacije. Nisu crnogorsku naciju izmislili ni Đukanović, ni Đilas ni Staljin i Kominterna. Crnogorska nacija je realnost i produkt vjekovne borbe crnogorskog naroda za slobodu i pravo na život. Pravo za koje se i mi danas borimo.
Dokaz o postojanju crnogorske nacije je i ova izjava Sava Fatića na skupu na kome je ukinuta crnogorska država. Znači, Fatić kaže da oni od toga dana više nisu Crnogorci nego Srbi. Ovime potpredsjednik toga banditskog skupa u kojeg se crnogorski Srbi kunu saopštava nekoliko veoma važnih činjenica.
Prva je da su po njegovom mišljenju Crnogorci i Srbi dva odvojena pojma i da po tadašnjem shvatanju Crnogorci nisu Srbi, barem ne do tog novembra 1918. Druga je, da su svi oni bili do te zle ure Crnogorci i onda postali Srbi. Što bi značilo, da ako bi pitali prađedove i čukunđedove kako bilbordi nalažu, oni bi rekli da se pišete kao Crnogorci. Treća je da toga dana počinje postojanje Srba u Crnoj Gori, barem ovih što su prestali da budu Crnogorci.
Fatićeve činjenice govore nam da Crnogorce naravno nisu izmislili ni Milo, ni Đido, ni Staljin ni Kominterna, ali nam govore da je Srbe stvorio Fatić! Znači, kada bi se vodili taktikom srpskih nacionalista koji Crnogorce zovu Milogorcima, onda bi trebalo crnogorske Srbe zvati Fatićevcima, bez imalo greške. Ako išta, ovo prvo je totalna izmišljotina, dok drugo eto ima i istorijsko utemeljenje.
Dokaz o postojanju crnogorske nacije je i izjava Sava Fatića na skupu na kome je ukinuta crnogorska država
Sasvim je logično da ovo Fatićevo kazivanje nije bilo zbog toga što je vjerovao u to, već je produkt jednog vremena u kojem je htio da se dodvori tadašnjim okupacionim vlastima. Osim njega i dobar procenat ostalih tada kada je nestajala Kraljevina Crna Gora. Zanimljivo, poslije Drugog svjetskog rata, 1945, čim su utihnule puške, Fatić je postavljen za predsjednika Vrhovnog suda Crne Gore. Veoma je moguće da se na prvom popisu u oslobođenoj Crnoj Gori pisao kao Crnogorac, i time kao i cijela Crna Gora vratio na period prije 1918. Tako je Fatić anulirao onaj govor iz 1918. ili ga preinačio u ''E, sad više nismo Srbi, nego ponovo Crnogorci''.
Prolazili su popisi i došlo se opet do Đukanovića i priče o Milogorcima, ali i priče o ucjenama, strahu, prepadanju, prisiljavanju i ostalome. Za njegovog vakta rastao je i broj onih koji su se vraćali na Fatićeve stavove iz 1918, onih koji zbog koristi idu tamo-vamo, ali i onih koji sada vele da se onomad nisu smjeli pisat' kako osjećaju.
Meni kao slobodnom čovjeku ne može da uđe u glavu to da je neko nekoga mogao da prisili na nešto, a ponajmanje na nacionalno izjašnjavanje suprotno osjećanjima pojedinca. Mislim, tanki ste vi Srbi ako od DPS-a niste smjeli reć' ko ste i što ste.
Nisu crnogorsku naciju izmislili ni Đukanović, ni Đilas ni Staljin... Crnogorska nacija je produkt vjekovne borbe crnogorskog naroda za slobodu
Ja ostajem pri svojim stavovima, bez obzira na posljedice po mene.
Ako je doba navodne prisile prošlo i živimo doba demokratije zahvaljujući 30. avgustu i ako svako može da se izjasni kako mu na srcu leži, zbog čega onda fatićevska agitacija? Čemu bilbordi, spotovi, emisije, kampanje, promocije, popovi? Znači li to da ipak nije sve tako bajno i da lažiranje i ispiranje mozgova ne ide kako treba? Tako je i baziranje ideologije i rada na Fatićevim riječima neodrživo. Naravno, svako ima pravo da se izjasni kako misli i kako osjeća. Stvar je u tome da ubjeđivanje ljudi u nešto što nisu nikada ne može zaživjeti, ma koliko se neko trudio.
Na kraju krajeva, ako meni ne vjerujete, pitajte Sava Fatića ili nekog od drugih koji su izgarali ubjeđivajući Crnogorce da su nešto što nisu. Kratko je trajala ta kampanja nacionalnog prevaspitavanja, veoma kratko. Tako će i ova od nakon 30. avgusta i pokušaji asimilacije Crnogoraca. Crnogorci nisu pritoka koja će napajati srpsko more, no sami sebi i izvor i rijeka i more i okean. Što se grbo rodi, vrijeme ne ispravi, moji Fatićevci.
