Hristo Bojčev poznat je po tome što je čuveno djelo S. F. Ficdžeralda „Veliki Getsbi“ pretočio u pozorišni komad maestralno ispričavši priču na način drugačiji u odnosu na istoimene filmove. Tako je Hristo, kako to već narod kaže, ovim djelom ušao u legendu. Za one koji nijesu čitali knjigu, gledali film ili predstavu – to je priča o Džefu Getsbiju koji ne odustaje od ljubavi prema ženi svoga života zbog koje na kraju i umire.
Međutim, ovih dana desilo se ono što se inače rijetko dešava u „umjetnosti“, na čemu bi akterima pozavidio i sam Bojčev, a to je da se više crnogorskih „dramaturga“ odlučilo na poduhvat ravan „Velikom Getsbiju“ samo umjesto nepresušne teme ljubavi prema ženi, uvodeći ljubav prema fotelji i ispoljavajući talenat tamo gdje smo mu se najmanje nadali.
Dakle, u režiji crnogorske Vlade i sveukupne parlamentarne većine i one glasnogovorničke, a i one ćuteće trenutno se izvodi do sada neviđena predstava pod nazivom „Crni Milojko“. Scenario piše niko drugi do premijer. Međutim, umjetnička sloboda aktera u predstavi je takva da svak' po svom nahođenju bira riječi kojima će ocrniti glavni lik. Nešto nalik finalnom izbacivanju u rijalitiju „Zadruga“ kada svi za stolom kažu sve ono što im mozak u tom trenutku može smisliti u namjeri da „zgaze“ protivnika.
Trejler za komad možete pogledati na bilo kojem režimskom dnevniku!
Dakle, da je rijaliti sve bi bilo ok! Nažalost, nije rijaliti već aktuelna Crna Gora svega nekoliko dana uoči izbora za koje smo svi komentarisali da će biti prvi dosadni od kada je parlamentarizma i demokratije. No desilo se ono šta se moralo desiti jer ođe dosade nema!
Nakon što je Milo napustio politiku ka' „gospoče“, sa osmijesima i lijepim riječima umjesto tenkovima i krvoprolićem, za njim je ostala praznina koja nekima život znači. A defintivno ne možete bazirati svoju politiku na borbi protiv „praznine“ kao pokrovitelja anticrkvene i mafijaške vlasti u zemlji kada to baš i ne pije vodu. Tako su scenaristi, u nedostatku Mila, morali izmisliti kakvog takvog Mila, a Milojko im je bio savršen kandidat, samo ga je trebalo predstaviti kao „Crnog Milojka“i bog te veselio... Eto opet politike. Plus, dotičnog treba politički „eliminisati“ prije izbora ili - zbogom fotelje.
Tako je nastao zaplet u kojem, pazite sad, Crnoj Gori prijeti opasnost od stranog uticaja na izbornu volju građana i to od strane opasnih, blijedih, mršavih tipova sa noačarima kao dno tegle koji satima bulje u računare i smišljau „paklene“ planove. Da bi parodija bila veća, opasnost je groteskno najavljena od ekipe koja je optužena pred sudom ove države da je radila istu stvar - samo za račun Rusije.
Prema toj opasnosti je i Isil zlato - reče čovjek i osta živ, parafraziram.
Dakle, Crnoj Gori nijesu problem narastajuće ekstremističke grupe, maligni strani uticaji, narko klanovi, šverceri cigareta ili pak droga u školskim dvorištima što niko nijednom u ovoj kampanji nije spomenuo, najveći problem su ljudi koji se bave kriptovalutama u zemlji gdje narod ima para do 15. u mjesecu.
Umalo da zaboravim, odmah potom idu ambasade koje „ne dozvoljavaju“ da se do kraja ostvari volja naroda. „Narkomani sa Zabjela“ su tek na kraju ljestvice što se tiče hibridnog uticaja po izborni proces što je i zvaničan stav Vlade, ako sam ga dobro razumio.
Tako je dakle nastao dramski komad u serijalu „Ruka pravde“ kojeg su se zgrozili čak i najveći protivnci Milojka Spajića unutar opozicije, no ako scenaristi ovako nastave Milojko ima veće šanse da postane Veliki nego Crni Milojko. On to odlično zna, pa samo ponekad nešto relaksirano tvitne iz udobne stolice. Što bi rekli Kotorani: „Banja mu je“.
Što se tiče scenarista, njima je važno samo da ostanu u „foteljama koje život znače“!
