Pravoslavna crkva u Rožajama kroz oslikane prizore na freskama svijetu je bahato u oči sasula istinu o pravom karakteru međunarodne vjerske organizacije kojoj pripada!
Umjesto Hristovih ideja o ljubavi, praštanju i pokajanju, misterioznih mozaika, vitraža i lunara, anđela koji te “čuvaju” dok u tišini kontempliraš, preispituješ se, moliš se i u tišini tražiš u sebi DOBRO, freske ove crkve imaju drugačiju “misiju” – da probude zle duhove iz prošlosti i uzavru osvetničku krv, onu iz devedesetih.
Bošnjaci koji će svakog trenutka mačetama zaklati bebu, a partizani zapaliti crkvu - ovi prizori “krase” zidove pomenute crkve dok se njeno sveštenstvo poziva na navodne istorijske događaje kao inspiraciju. Nikad nisam čuo da se zdrava duhovnost gradi na stvaranju kulta destrukcije i osvetničke emocije. Naprotiv. Ali, to je naša realnost u kojoj crkva kupuje kalaše umjesto da gradi sirotišta i sprovodi programe za mlade. Ako se već i usude na tako nešto onda je to indoktrinacija u procesu obuke za janjičara imperije srpskog sveta.
Onaj ko se usudio da protestuje, skrene pažnju zviždaljkom univerzalne etičko kulturne vertikale u novom crnogorskom poretku vrijednosti, tom nemuštom, neinteligentnom neubjedljivom spinu, postaje desničar, crnogorskog predznaka. Crkva koja oslikava freske sa prizorima ubistva bebe, ostaje - samo crkva! Mladi i lijepi “jahači centra” ostaju nijemi, slijepi i gluvi na ovakve primjere ekstremnog vjerskog radikalizma, ali su zato osjetljivi na svaki ton u izjavama crnogorskih intelektualaca. E ako su oni vjesnici nove Crne Gore, teško nam se piše.
Vjerski fanatizam kao globalni problem broj 1 je osvijestila, a borbu protiv njega kao misiju planetom sprovela upravo Amerika. Najbolje znaju građani te zemlje koliko je opasno, bolno i zastrašujuće kada se na tebe obruši moćna militarno vjerska organizacija čija vjera iz tišine bogomolja sa oružjem kreće u sveti rat, u “osvetu” u kojoj stradaju svi. Mučki i krvnički. Za nagradu te sljeduje “vječni život”.
Jedanaesti septembar sve nas je zauvijek promijenio, a trauma tog datuma toliko je snažno uticala na bazične paradigme da vrijeme mjerimo prije i nakon tog datuma. Zašto je vjerski fanatizam tolerisan u Crnoj Gori od strane zapadnih diplomata? Dokazi o radikalizaciji vjerskih organizacija se gomilaju, a diplomate i dalje izbjegavaju bilo kakav komentar na tu temu, dok na mrežama dijele fotke sa vladikama, u okviru jedne savršene harmonije.
Novi narativ naše kulture zabranjuje svaku kritiku crkve, a lojalnost njenim političkim projektima se nagrađuje poslom u državnim institucijama. Možda čak i mjestom premijera ili predsjednika države. Nikad lakše nije bilo postati i to. Uz pomoć crkve, razumije se.
Grupi “božjih ljudi” koji su sproveli u djelo ovu fabriku mržnje umjesto crkve nije zasmetao novac jednog pripadnika Islamske zajednice, koji je u grandioznom gestu za naklon, dotirao projekat. Čovjekov plemeniti gest je zasjenio tartifovski, molijerovski karakter propagandista u mantijama i dao mi povod/tezu za ovu kolumnu. Suštinske podjele među ljudima drugačijih konfesija i nacija u Crnoj Gori ne postoje. One se fabrikuju, generički postavljaju, plasiraju, lansiraju, troluju, botuju… Sve sa ciljem da njihovim dirigentima donesu brze glasove.
U Crnoj Gori narodi i vjere se ne mrze, naprotiv. To je tekovina stvarana pažljivo, decenijama. Danas, svjedočimo namjernom kreiranju netrpeljivosti na svim nivoima. Biti politički centar, ili bilo kakav centar, MORA sa sobom nositi aktivan društveni angažman. Ne možete pripadati političkom centru, a zauvijek ćutati na neugodne teme!
40
Molim vas, wannabe centristi, odgovorite na pitanje: Da li opravdavate destrukciju multivjekovne tradicije na Rumiji postavljanjem limene crkve na prostoru na kom se tri vjere srijeću slaveći svoju različitost, harizmatičnu komšijsku toleranciju, poštovanje i kreaciju? Ili ste se ipak vratili iz kreveta vatrene komunistkinje da branite svetinje, bez promila mogućnosti da problematizujete i jedan jedini gest kontroverzne crkve?
Ako iz anonimnosti bivate lansirani u jednu od najvažnijih političkih figura preko noći, u okviru crkvenih dešavanja naroda, da li hipoteka duga prema toj crkvi čini nemogućim nezavisnost, nepristrastnost, autonomiju mišljenja, traženi kosmopolitizam za politički centar u kom bivate projektovani?
Šta su Vaši stavovi po pitanju raznih sloboda? Abortus, LGBT prava, istopolni brakovi? Nikad nismo čuli ni riječ o ovim temama, od političkih subjekata koji bivaju lansirani kao novi politički centar! Da li osuđujete praksu da se ubice kanonizuju za svece? Kako komentarišete ulogu SPC u ratovima u Bosni, Hrvatskoj i na Kosovu? Kakvi su Vaši stavovi na negaciju postojanja crnogorske nacije, jezika i crkve?
Da li ćete se zauzeti za dobijanje crnogorske verzije Wikipedije? Da li Ravnogorski pokret smatrate odrazom fašizma i da li ga treba zabraniti? Zašto niste osudili nijedan anticivilizacijski gest crkve? Tek kad odgovorite na ova i mnoga druga pitanja znaćemo kom dijelu političkog spektra pripadate.
Do tada, ćutanje na nezgodne teme izostavljanje istine i relativizacija zla može da prolazi, sve dok vam se ne suprotstavi građanska platforma vrijednosti, nošena na leđima nezavisnih intelektualaca. Sada, ona praktično ne postoji, prestrašena od otkaza, marginalizacije, opšte egzistencije, zahvaljujući politici koja je taj smiješni, lažni centar i skrpila zajedno sa ostalim trojanskim konjima koji prolaze kod stranaca.
No, kada više ne bude imala što da izgubi, klasa onih koji čine etičku okosnicu jednog društva, koja određuje prave koordinate onoga šta je desno, šta lijevo, a šta centar, uspraviće kičmu i postaviti sva ova “nezgodna” pitanja. Brže nego što mislite. Zato, bolje spremajte odgovore. Bez laži, molim!
