PR menadžerka, Mileva Seratlić, rođena je 12. avgusta 1987. godine na Žabljaku. Završila je Fakultet političkih nauka u Podgorici.
Nakon novinarske karijere, odlučuje da pređe na drugu stranu komunikacione medalje - u PR.
Već devet godina sa kolegama iz PR agencije Represent Communications osmišljava i realizuje komunikaciju brojnih kompanija i brendova, a često je možemo vidjeti i na gradilištu budućeg autoputa Bar - Boljare u sklopu poslova koje obavlja.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Bezbrižnost. Igre bez granica sa bratom i drugarima iz naselja, koje su prekidane obično tek kad padne mrak i roditelji nas dozivaju da dođemo na večeru... Rečenica: „Ne brini, tata i mama brinu o tome, tvoje je samo da učiš“ :-)
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Slobodu i mogućnost samostalnog odlučivanja.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Pisanje. Kao mala sam željela da jednog dana postanem pisac. Kroz posao PR-a sam jednim dijelom ostvarila tu želju, a i dalje mi je glavni emotivni ventil pisanje.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Bliski ljudi bi rekli da mislim da sam uvijek u pravu... Nazovimo je tvrdoglava neprilagodljivost.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Cijenim osobe sa integritetom, koje imaju jasan sistem vrijednosti, ne mijenjaju mišljenje preko noći i u skladu s trendovima i rade na sebi stalno.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- „Fusnota jedne slučajnosti“, Dženifer Koneli.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Najveći fan đumbira u univerzumu.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Dnevna doza orašastih plodova. U umjerenim količinama - izuzetno zdrava i daje energiju.
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Moć Iron Man-a da se u trenu poveže sa svim mobilnim telefonima i računarima širom svijeta, kako bih još jednom zamolila sve ljude da ostanu kod kuće, dok prođe koronavirus.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Sa Nilom Armstrongom uvijek. Sa Džordžom Martinom, samo da saznam kakav je kraj „Igre prijestola“ zamislio :-)
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Oni koji me znaju - znaju da nedjeljom popodne ne treba da me zovu za izlaske ili druženja J Uglavnom pogledam neki film ili čitam, a telefon je tada na avionskom režimu. Nedjelja poslijepodne je moje vrijeme za restart od svih i svega.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Pink Floyd: „Wish you were here“.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Dugo za nju nije bio momenat, ali nedavno sam pročitala Kunderinu „Nepodnošljiva lakoća postojanja“ i odmah je svrstala među top 10 knjiga, onih kojima se treba vraćati.
Predstava „Sjećaš li se Doli Bel“, sarajevskog Kamernog teatra, a koja je nedavno izvedena u KIC-u „Budo Tomović“. Kako reče moja Milena - takva gluma nas je rastavila na sitne djelove.
I film „Collateral Beauty“, koji nas podsjeća da u svim životnim situacijama potražimo skrivenu ljepotu... Posebno važna poruka ovih dana, čini mi se.
Gdje biste voljeli da otputujete?
- U belgijski Briž, u jordansku Petru i u čuveno carstvo Inka, Maču Pikču.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Voz.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Baš sve - jedino listu papira. Skoro sve - mojim životnim ali i novinarskim (Vladana i Marija) i modnim (Milena) „kritičarima“ i uzorima, istovremeno :-)
Čemu se uvijek obradujete?
- Ljudskoj dobroti. Odlasku kući, na Žabljak. Iskrenom zagrljaju.
Da li za nečim žalite?
- Leonard Koen je to divno rekao: „Zaboravi savršenu ponudu. Postoji pukotina, pukotina u svemu. Na taj način ulazi svjetlost“.
Bez čega ne možete?
- Mislim da nas aktuelna situacija sa koronavirusom uči da možemo bez dosta toga J Ne mogu bez ljudi i bez sunca. Sve ostalo možemo zajednički stvoriti.
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Za jednu pretjeranu reakciju kojom sam povrijedila dragu osobu.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Zdravlje za drage ljude i mene i da mi stvori još jednu zlatnu ribicu :-)
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Pojačala razum, utišala emocije i otišla.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- Uzela donorsku karticu, pošla na neko putovanje i na kraju priredila oproštajnu žurku za drage ljude.
Kako biste voljeli da umrete?
- Samo ne u snu.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- „Rekli su da će živjeti 120 godina. I bi tako“.
Priredila: A. POPOVIĆ
Foto: Privatna arhiva
