Tuđmanov pokušaj da ograniči (ukine) Radio 101, izveo je na ulice više od 100 hiljada Zagrepčana. Odbrana slobode medija i javne riječi već nakon tri dan dala je rezultat. Obnovitelj hrvatske nezavisnosti i pobjednik Domovinskog rata ustuknuo je pred građanskim protestima koji su branili slobodu medija.
Slično je bilo i u drugim državama koje su prošle ili prolaze tranziciju. Svijest o slobodi medija i važnosti kritičke misli mobiliše ljude po inerciji - čak i onda kad nema jasne postavljene političke platforme.
Zlokobni krug nečinjenja i inertnosti!
Neslavnom izuzetku upravo svjedočimo. Koincidencija je da nova četnička i proruska vladajuća većina u Podgorici baš na godišnjicu potpisivanja Temeljnog ugovora, ulazi u završni čin obračuna sa jedinim medijem koji nije pod njihovim uticajem. Jedini mediji koji od osnivanja, beskompromisno promoviše principe i vrijednosti zapadne civilizacije, razotkriva prirodu velikodržvanih projekata i predano se bavi suočavanjem sa mrakovima i avetima prošlosti. Zbog navedenog i ne čudi institucijalna i politička agresija prava nove većine. Zadatak je određen van državnih granica, a oni su tu samo da isti temeljno sprovedu. Gradska mora pasti. Komanda je koju je izdao i sam Abazović. Godinama je i ponavlja uz nezaobilaznu asistenciju političkih komesara prerušenih u prvake civilnog sektora.
0Sve po strani - ono što je po Crnu Goru puno tragičnije i teže objašnjivo je zapravo reakcija na te događaje. Nema hiljada građana na trgu ili ispred stadiona. Nema čak ni građanskih peticija. Osim nekolicine političara i par tvitova, izostaje jasno artikulisana odbrana slobode govora. Čini se da crnogorsko društvo suštinski ne razumije pa čak se i ne trudi da usvoji principe civilizovanog svijeta. U suprotnom, valjda bi neko volterovski pokazao zrnce otpora tom i takvom činjenju.
Ćute i naši zapadni partneri. Nezainteresovanost i bavljenje potragom za novim Abazovićem ne dozvoljava vrijeme za slobodu govora. Istovremeno im suverenističke partije daju savršeni alibi za nečinjenje. Niko ne može očekivati da njemački ili američki ambasador radi posao DPS-a ili ostalih koalicionih partnera. Kako u ovom tako i u drugim slučajevima. Zlokobni krug nečinjenja i inertnosti!
Ćute i naši zapadni partneri
Odnos prema RTV Podgorica zapravo pokazuje suštinu odnosa prema svemu što je (ili je bilo) crnogorsko, građansko i evropsko. Lakoća kojom se ignoriše brutalno gaženje gradivnih elemenata te supstance, nije samo zastrašujuća u pojavnom obliku, već otvara dilemu državne odgovornosti koju Crnogorci nerado prihvataju.
Na kraju - često citirani stihovi Martina Nimelera o ćutanju i apatiji još jednom opominju na pogubnost današnjih dešavanja.
"Kada su došli po mene, nije preostao niko da se pobuni."
