Dugoočekivana debata predsjedničkih kandidata, taktički pokazaće se ispravno - ranije nego je navikla američka javnost, zapravo je pokazala ono o čemu šira javnost spekuliše čak ranije od prethodnih izbora.
Mentalna sposobnost predsjednika Džoa Bajdena da ponovo obnaša najznačajniju američku funkciju više nije predmet napada od strane Republikanaca već predstavlja ključnu, sad i javno ekspliciranu, kritiku Demokrata.
1
Posebno onih koji pripadaju tzv. "donatorskom klubu", jednako kao i javni intelektualci do čijeg mišljenja drži vašingtonski establišment. Bajdenov performans tokom same debate u drugi plan je bacio svu bujicu besmislica i neistina koje je u etar sipao njegov protivkandidat i bivši predsjednik Donald Tramp. Ostalo je skoro i nezabazena diskusija o abortusu, spoljnoj politici čak Bajden nije do kraja uspio dafokusira temu debate na sudske postupke.
Posebno što u tom trenutku nije bio poznat stav Vrhonovog suda u pogledu krivične odgovornosti predsjednika tokom obavljanja funkcije - odluka koja je pokazala ideološki uticaj koji je bivši predsjednik ostavio na tu instituciju i sa čim će SAD živjeti narednih par decenija.
Koliko god ovi izbori bili protiv a ne za, posebno među onim biračima koje famozni Mičigenski model prepoznaje kao neodlučne ili nezavisne, ugled i poziciju predsjednika Bajdena ozbiljno narušava percepcija njega kao "dementnog".
Narativ koji više ne domira samo na tradicionalno nenaklonjenom Foxu, već i u liberalnim medijima koji, kako pokazuju istraživanja, najviše utiču upravo na birače koji imaju pasivan odnos prema Demokratama, ali nisu nužno ideološki rigidni, a upravo oni nose ključ pobjede u Arizoni, Pensilvaniji i Virdžiniji.
U trenutku kad fokus pažnje treba da bude na krivične procese protiv bivšeg predsjednika Trampa, situacija je suprotna, mahom zbog talasa straha među demokratski nastrojenim analitičarima ali i široj biračkoj javnosti, dok druga strana nastavlja medijsku ofanzivu kako bi dodatno ismijala objektivno zabrinjavajuće psihofizičko stanje trenutnog predsjednika.
Odluka da se debata održi po striktnijim pravilima i ranije upravo je služila jednoj vrsti testa i omogućila vrijeme za eventualne izmjene. Upravo ono što je, po svemu sudeći ,nužno i neophodno - ne koliko samo zbog rezultata koliko zbog onog što će se gotovo izvjesno dešavati nakon izbora.
Čak i ako ankete i prognoze ulijevaju povjerenje da predsjednik Bajden može pobijediti uprkos kontroverznoj debati, situacija zahtijeva promjenu, koja istovremeno ne bi kompromitovala njegovu istorijsku ulogu kao stabilizatora američkog društva i lidera kroz dva globalna sukoba. Kandidat poput Gavin Newsom, guvernera Kalifornije, ili bivša prva dama Michelle Obama, oboje u ovom trenutku izgledaju kao respektabilni kandidati čija je pojava i ponuda superiorna u odnosu na Trampov ekstremni populizam.
Prvi jer ima mogućnost da okupi i dio republikasnog biračkog tijela zbog odnosa prema poreskom sistemu i pitanjima nacionalne bezbednosti a druga zbog ogromne popularnosti među manjinama.
Logično je da se kao kandidatkinja pominje i sadašnja potpredsjednica Kamala Haris, međutim njen rejting ali i neispunjena, nerealna očekivanja, mogu biti kobni i ne mobilišu neodlučne birače u ključnim državama.
Zbog toga i ne čudi kampanja ekstremne desnice da je glas za Bajdena zapravo glas za Haris. Americi je potrebno da sačuva unutrašnju stabilnost koju je nemoguće održati novim mandatom Trampa. Međutim, to nije dovoljno. Novi predsjednik treba da formuliše novu strategiju prema bar tri dijela svijeta. To uz unutrašnje probleme zahtijeva "svježu krv".
Istorijska odgovornost predsjednika Bajdena je da to sam i uvidi.
