Pala je još jedna vlada. Najgora ikad. Mada, isto smo rekli i za onu Zdravkovu, tvrdeći da se gora ne može sastaviti. Bijasmo u krivu. Sastavi se i gora - Dritanova.
Vlada koja je imala samo jedan, barem što se tiče fokusa jednostavan zadatak, a to je da državu uvede u Evropsku uniju. Da se iskoristi povoljni istorijski trenutak, odnosno šansa koja se pruža jednom. I ona je u tome omanula. Omanula jer joj je služenje Beogradu bilo preče od Brisela.
Prvo da se batali komaćenje između Crnogoraca. Ne režite jedan na drugoga!
Naravno, svaka vlada koja tako postupi i treba da padne, izdajstvo se ne prašta. Mada, u Crnoj Gori izdajstvo se zaboravlja, pa je generalno malo ko stvarno odgovarao za izdaju. Zbog toga nemaju potrebe da bježe, osim kratkotrajnih boravaka na ekskluzivnim ostrvima kako bi potrošili malo tih, izdajstvom stečenih, ugodnosti.
Kratka svijest kod Crnogoraca jedan je od naših većih krvnika. Brzo zaboravimo ko je ko i što se može očekivati od njega. Stava sam da se ljudi rijetko mijenjaju. Politički ili, bolje reći, ideološki skoro nikad. Tako je suludo bilo misliti da će se promijeniti i Abazović.
Nazovi dobrota onih partija koje sebe deklarišu za crnogorske da se Abazoviću da mandat za sastav vlade koja će nas uvesti u EU umalo nas je koštala svega. Srećom po nas, URE više nema u Vladi, a vjerovatno ni na političkoj sceni.
U ovoj tijesnoj partiji šaha ipak su izgubili. Sad nemaju ni vlast, ni podršku, a ni povjerenje. Jer, slagali su svakoga kome su dobar dan nazvali. A lagati možeš do jedne URE. I ne preko toga, ako se ne radi o onim IQ 86 koji po svoj prilici čine članstvo i slijepo prate Abazovića. I tapšu gromoglasno svakoj izrečenoj gluposti.
Okej, simpatično je to što je ''crnogorski blok'' u posljednje dvije godine iz svake očigledno beznadežne situacije uspio da izvojeva pobjedu. Belveder, pad 42. Vlade, 13. jul, Temeljni ugovor, pad 43. Vlade… Svi naizgled mali porazi su zapravo donijeli velike pobjede.
Pitanje je samo dokle će to trajati i do kad ćemo biti miljenici ''univerzuma''? Ili, još bolje, treba postaviti sad već čuveno pitanje: ''I što ćemo sad?''.
Treba se koncentrisati kao na vrh od igle - u jednu tačku i balon fašizma pući će na najmanji dodir
Trenutno je odgovor na to jedno veliko: ''Ne znamo''. Taj nazovi ''crnogorski blok'' evo već dvije godine nema jedinstven plan djelovanja. Štaviše, nema nikakav plan funkcionisanja. A trebalo je da ga ima već 1. septembra 2020. Svakako, još nije kasno. Slijede izbori. Oni odlučujući, mada nama su svi takvi. Svaki će i bit, dokle god postoji značajna masa crnogorskih građana koji bi voljeli da države čije državljanstvo nose zapravo - nema.
Partijska sujeta je glavni razlog što takvog plana nema. I pozicioniranje istih da za sebe što više ušićare prvom prilikom. Tako se ne može! Ako ćemo na prvo mjesto stavljati partijski interes, onda ga nemamo što zapinjat, no da se razilazimo.
Cilj bavljenja politikom po definiciji je ostvarivanje određene ideologije. Ako se u to ulazi s čistim namjerama, a ne s željom da se ostvari lična korist, onda je svejedno ko će tu ideologiju sprovesti u djelo. Tako bi trebalo da bude i kod nas. Crna Gora i njena odbrana ispred sitnog partijskog interesa!
To znači da bi kompletno djelovanje u narednih par mjeseci trebalo koncipirati na tome da se što više poveća šansa za pobjedom. Da liste nose ljudi koji imaju najveće šanse, bez obzira kojoj partiji pripadali ili možda bili vanstranačke ličnosti. Bitna je pobjeda! I naravno, sinhronizovano djelovanje.
Totalno rasulo u funkcionisanju milion grupa i grupica koje djeluju svojevoljno, hiljade pojedinaca koji su umislili da su nekakve komitske vojvode i slično uglavnom čine kontra efekat. Treba se koncentrisati kao na vrh od igle - u jednu tačku i balon fašizma pući će na najmanji dodir.
I šta ćemo sad?
Prije svega da śedemo za sto i razgovaramo. Da zbijemo redove i vidimo što i kako. Ovaj pobjednički blok mora uključiti i svakog slobodnog intelektualca kako bi se motivisao i posljednji apstinent ili osvijestio onaj koji određene stvari nije vidio prije dvije godine. I njima treba oprostiti!
Ali, prvo da se batali komaćenje između Crnogoraca. Ne režite jedan na drugoga! Kad se prestane sa tim onda se može naprijed! I tek tada niko nas neće zaustaviti.
Cilj nam je samo pobjeda i vraćanje ove nesretne države tamo đe joj je mjesto. Okupimo se oko toga i iskoristimo njihovo rasulo. Još jednu partiju koja šuruje sa silama mraka teško bismo izdržali.
