Nadrealne slike stižu iz Vašingtona. Ponovni domaćin Bijele kuće, u Ovalnom kabinetu, zajedno sa gotovo kopredsjednikom SAD-a, milijarderom Ilonom Maskom i njegovim sinom, u živom programu korak po korak ruši temelje Pax Americane – idejno i suštinski.
Za razliku od prvog mandata, kada je predsjednik Donald Tramp u Bijelu kuću ušao bez osnovnog znanja o sistemu, ali uz politički "odrasliji" ešalon manje sklon desnom ekstremizmu, današnja situacija je radikalno drugačija. Tramp sada nije opterećen teretom "prvog" mandata i lično neće biti izložen testu biračke volje. To bolje od njega razumije njegov novi uski krug saradnika, mahom ideologa projekta "2025", koji ne gube vrijeme.
Poruke i pouke prvih nekoliko sedmica nove administracije nose, osim očekivanog raskida sa svim kanonima američke politike i notu autoritarne interpretacije političkog sistema.
Bez sumnje nas drugi put u stotinu godina očekuje povlačenje i izolacija, koja ovog puta neće biti ni "splendidna", a još manje ujednačena – već eshatološki maligna. Cinično i gotovo šekspirovski tragično, govoreći jezikom crnogorske kontrarevolucije iz 2020: "Neka nova Amerika na koju ćemo morati da se naviknemo".
2Ipak, uprkos svemu, vrlo brzo će do izražaja doći vitalnost američkih institucija, posebno sudskih, kao i profesionalnost pojedinaca u svim granama vlasti koji Ustav i dalje umiju i žele da čitaju. Loša vijest za svijet je što tu vrstu otpornosti nije moguće očekivati u sferi spoljne politike.
Rušenje liberalnog poretka koji je Amerika promovisala i gradila prvo će se manifestovati na spoljnopolitičkom planu. Pokušaj skoro uspješnog gašenja USAID, agencije za distribuciju američke pomoći, nasrtaji na Radio Slobodna Evropa i Glas Amerike samo su početak dekonstrukcije onoga što je omogućavalo promociju liberalnih vrijednosti.
Paradoksalno, gotovo istu argumentaciju koriste ruski i kineski zvaničnici kada kritikuju rad pomenutih medija kao i najfanatičnije MAGA pristalice. Niko ne postavlja pitanje da li nešto čemu se raduje kamarila ruskog predsjednika Vladimira Putina može biti dobro za američke interese.
Zapadni Balkan je u najvećem riziku da postane žrtva novog transakcionalnog pristupa vođenju politike. To čak neće biti ni ono što se uklapa u uzuse realpolitike već ad hoc politika partikularnih interesa. Tragediju dodatno pogoršava uticaj likova poput srpskog lobiste Richarda Grenela ili bivšeg guvernera Roda Blagojevicha. Njihov uticaj na region – koji nije ni među prvih deset prioriteta američke spoljne politike – kao i logika lakšeg dogovora sa režimima poput onog u Srbiji, mogu gurnuti Zapadni Balkan na ivicu novog sukoba.
Iskustvo devedesetih sa nezainteresovanom Amerikom i nekompetentnom Evropom ukazuje na to koliko opasan može biti ovakav odnos snaga. Amerika ulazi u fazu iliberalne demokratije nalik današnjoj Mađarskoj – najmanje na period od četiri godine.
Sudbina američke demokratije zavisiće od hrabrosti političara obje stranke da izdrže medijski i javni pritisak na koji nisu navikli, ali i od ambicija potpredsjednika J.D. Vancea, kojeg Tramp već pokušava staviti u drugi plan. Vance ima značajniji republikanski i ustavni odnos prema američkom društvu nego što bi se moglo očekivati.
