Crnogorski pjesnik, esejista i novinar, Ljubeta Labović, rođen je 1956. godine u Barama Kraljskim. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Podgorici, a studirao je na grupi za jugoslovenske književnosti i srpskohrvatski jezik na Filološkom fakultetu u Beogradu.
Labović piše i objavljuje poeziju, prozu i eseje o poeziji. Objavljivao je u časopisima ARS, Poezija, Romboid, Poeteka, Vestnik, Ljetopis crnogorski, Apokalipsa, Ex Symposion, Poetikon, Quorum, Eccerman, Strane i dr.
Objavio je knjige poezije i lirske proze „Tanatoide/oblici smrti“ (1987), „Gospodar kaveza“ (1997), „Nedostajanje “ (2004), „Chambre interiure/Unutrašnja soba“ - dvojezično crnogorsko-francusko izdanje (2010), „Neću da se budim“ (2011), „Rasipanje biblioteke“ (2015) i „Epistolarni odlomci za Silviju“ (2016).
U međuvremenu je objavio knjigu intervjua „Oslobađanje od prošlosti“ (OKF, 2018.). Krajem novembra iste godine, izvedena je njegova radio drama „Rani odlazak“, otkupljena na konkursu Radija Crne Gore. Inspirisana je poezijom američke pjesnikinje Silvije Plat i, prije svega, njenom nesrećnom ljubavi sa engleskim pjesnikom Tedom Hjuzom.
Labović je bio umjetnički direktor Ratkovićevih večeri poezije od 2007–2010. godine, kao i pokretač i urednik istoimene biblioteke.
Učestvovao je na mnogobrojnim regionalnim i međunarodnim susretima pisaca kao i na i književnim festivalima - Voix Vives/Živi glasovi (Set, Francuska), Europoetika (Budimpešta), Stih u regiji (Hrvatska), Sarajevski dani poezije (BiH), Republika poezija (Beobrad, Srbija) zatim Grad teatar Budva, Barski ljetopis i dr.
Osim u Crnoj Gori, gdje je zastupljen u najznačajnijim antologijama i pjesničkim izborima, poezija mu je objavljena i u cjelovitim antologijama u Francuskoj, Italiji, Poljskoj i Makedoniji kao i u mnogim regionalnim i inostranim časopisima, publikacijama i web stranicama.
Za zbirku poezije i lirske proze „Neću da se budim“ dobio je nagradu „Risto Ratković“ za najbolju knjigu na crnogorskom, hrvatskom, srpskom i bosanskom jeziku za 2011. godinu.
Poezija mu je prevedena na engleski, francuski, italijanski, mađarski slovenački, poljski, makedonski, slovački i bugarski jezik. Član je Crnogorskog društva nezavisnih književnika.
BUĐENJE
Što Vam nedostaje iz vremena kada ste bili dijete?
- Priroda, selo, lutanje pored rijeke Drcke, na putu do škole u Barama Kraljskim. Jedno jagnje sa crnim oko očiju kao sunčane naočare. Glicinije, neko podgoričko dvorište, ćorćikdubrov iza osnovne „Maksim Gorki“.
Što najviše volite u tome što ste odrasli?
- Iluzije su dobile jedan drugačiji smisao.
Za koji Vaš talenat smatrate da nije došao do izražaja?
- Bio sam vrlo blizu titule majstora kumitea.
Koju svoju osobinu smatrate najgorom?
- Previše otvorenosti i rizika.
Što najviše cijenite kod drugih?
- Kreativnost, ljubav prema životinjama.
U OGLEDALU
Kako bi se zvala Vaša filmska biografija i ko biste voljeli da glumi Vas?
- Najbolje su imaginarne biografije. Dakle, još neimenovan film, sa glumcima koji će tek biti rođeni.
Kako biste nekome, preko telefona, u pet riječi opisali sebe?
- Ništa lakše, nego se pretvarati u opisivanju sebe. Zbog dva razloga, pristrasnosti i nepoznavanja sebe. Ima jedna riječ iz japanskog Wabi-Sabi, što znači pronalaženje ljepote u nesavršenosti, ostalo bi bili veznici.
Kako biste opisali sebe da ste hrana?
- Grožđe, šipkovi, masline, džanje...
Koju moć super-junaka biste voljeli da imate?
- Lutanje kroz prošlost i budućnost na vremenskoj mašini Dr Emeta Brauna.
Sa kojom ličnošću, stvarnom ili izmišljenom, biste se zamijenili na jedan dan?
- Dok Holidej, u legendranom filmu My Darling Clementine, gdje je izveden najbolji Hamlet ikad, u salunu u Tombstonu, pred publikom u kojoj su bili Dok Holidej i zloćudna braća Klanton.
SVAKODNEVICA
Što radite nedjeljom poslijepodne?
- Nešto kao u Vitovoj pjesmi: „Tumara gradom nedjelja,/ide od kuće do kuće,/ko da je slučajno naljegla,/pa ne zna šta će i kud će.
Koja pjesma Vam je uvijek u vrhu liste omiljenih?
- Muzika često prati naše uzbudljive trenutke i događaje. Jednom se desilo da sam baš u jednom takvom trenutku čuo kroz prozor taksija: Sometimes Love Just Ain't Enough, Patty Smyth and Don Henley.
Koja knjiga/predstava/film je, u posljednje vrijeme, na Vas ostavila najsnažniji utisak?
- Filmska drama „Paterson“, Džima Džarmuša, američka serija „ Lost“. Od knjiga „Rođendanska pisma“ Teda Hjuza, prepiska Pasternaka i Arijadne Efron, „Otkrivanje samoće“ Pola Ostera...
Gdje biste voljeli da otputujete?
- Ne volim baš mnogo megapolise, volim male metropole poput Cetinja, Palerma, Salcburga...Volio bih da odem u sela sicilijanska (Savoku, Forca d’Agro), ili u Toskanu.
Koje prevozno sredstvo najmanje volite?
- Trajekte.
DA TI KAŽEM...
Kome sve ispričate?
- Malo kome. Ponekad zamišljam nekog kome bih mogao reći sve, to je onda neki moj dvojnik, fantazija iz poezije.
Čemu se uvijek obradujete?
- Ženama, lijepim krajolicima i životinjama.
Da li za nečim žalite?
- Da!
Bez čega ne možete?
- Bez muzike, pogleda kroz prozor, knjiga...
Za što ste se posljednji put izvinili?
- Jednoj lijepoj gospođi, jer sam u prolazu pokušao da pomilujem njenog psića koji se iznenada uplašio i počeo da laje.
SUMRAK
Koje tri želje biste tražili da Vam ispuni zlatna ribica?
- Tražio bih da mi nekoga vrati, da vidim Hiperboreju... Ali ništa od toga nije konačno, želje se neprekidno nastavljaju, nastaju stalno nove i ulančavaju se kao Šeherezadine priče. U ostvarenju svake želje već se započinje niz nekih novih i tako do u beskraj...
Što je najteže što ste do sada uradili?
- Promašio sam jednu putanju, trebalo je da skrenem, a ja sam produžio pravo.
Kada biste saznali da Vam je ostalo samo tri mjeseca života, kako biste ih proveli?
- U nekom zanosu. U Markesovoj priči „Drugo rebro smrti“ ima detalja iz rituala južnoameričkih plemena gdje vračevi hipnozom zaustavljaju smrt. Mnoge slavne ličnosti i umjetnici su neke periode života i stvaranja proveli u hipnotičkim stanjima. Mozart je komponovao neka svoja djela pod uticajem hipnoze. Volio bih da budem u tome, jer istinska poezija ima hipnotička djejstva.
Kako biste voljeli da umrete?
- Kao Vilijam Periš /Entoni Hopkins/ u filmu „Upoznajte Džoa Bleka“.
Koji bi bio Vaš epitaf?
- „Samoća je tek počela“.
Priredila: A. POPOVIĆ
