Tektonski potresi u temeljima crnogorske države sve su jači, sve češći i sve razorniji. Gotovo pa da nema mjeseca od "oslobođenja" Crne Gore naovamo da se crnogorski narod i crnogorska država nijesu morali braniti od talasa žestokih hibridnih političkih udara iz Beograda. Ništa novo, neko će reći, jer je kompletna moderna istorija određena istim presingom.
Od Sedmog bataljona, Arkana, kalaša i mantija ispred Cetinjskog manastira, sa kratkim referendumskim predahom, dočekali smo da su i glavne institucije "pale", a da se odmah po objavljivanju rezultata providno štelovanog popisa, najavljuju koraci koji bi stavili tačku na agoniju batrganja crnogorske suverenosti.
U svakom kutku planete u kome je slično prokletstvo zasjelo na tron, umjesto univerziteta, ostale su kamenice između siromaštva, uniformi i mantija
Promjena Ustava, koju bi podrazumijevalo uvođenje srpskog kao službenog jezika i dodjela državnih funkcija po ključu procenata po nacionalnoj pripadnosti, bez dileme oborila bi trenutni istorijski maksimum podjela na Crnogorce i Srbe, a nastavila bi se getoizacija i ostalih naroda. Znači, tekovina "građanskog" koja nas je civilizacijski izdizala iz balkanskog blata od traktora i masovnih grobnica, bila bi uništena od istih ideologa koji su do traktora i grobnica doveli region.
Buka nacionalne logike u javnom prostoru bila bi toliko zaglušujuća da se od nje više ne bi mogli čuti ni najglasniji populizmi poput "Evropa sad 3, 4 sad", kripto raj, Monako na Jadranu, itd... Sudbina nacionalnih podjela kao rezultat beogradskih zvaničnih apetita pratila bi nas i dalje, pojačana na maksimum, kao i tokom cijelog života generacija kojoj pripadamo.
Da uopšte ne otvaramo suludo nerealnu temu dvojnog državljanstva, koja suštinski nije ništa drugo do legalni teroristički čin na jednu kulturu, državnost, prirodu jednog društva kao što je naše, matrix "Srbin ili Crnogorac" stavila bi tačku na bilo kakvu vrstu progresa. Civilizacijskog ili ekonomskog.
Mi smo kao društvo ostali da se batrgamo na raskrsnici razuma i izlizanog i patološkog nacionalističkog transa, koji diktira svaki proces u društvu
U svakom kutku planete u kome je slično prokletstvo zasjelo na tron, umjesto univerziteta, ostale su kamenice između siromaštva, uniformi i mantija. Je li to budućnost koju želimo za sebe i svoju djecu?
Ukoliko jeste, aktuelne političke snage nastaviće da "grade" državu sa Andrijom Mandićem prije nego sa Danijelom Živkovićem i pitanje odgovornosti takvih politika se mora energično otvoriti. Jer ne znam koliko problematična može biti logika društvenog uređenja, od one u kojoj između jednog genija i "Srbina" biraš ovog drugog za ministra, samo zato što je Srbin.
Opasnost puta kojim nas vodi vodi produžena ruka Aleksandra Vučića, trenutno najuticajnijih političara u zemlji Andrije Mandića, toliko je problematična da zahtijeva reakciju svih građana, svih nacionalnosti.
Evolucija crnogorskih dešavanja odavno je prevazišla zonu političkog karaktera. Mi smo kao društvo ostali da se batrgamo na raskrsnici razuma i izlizanog i patološkog nacionalističkog transa, koji diktira svaki proces u društvu. Istog onog iz devedesetih, samo sa boljim "softverom", odijelima umjesto uniformi i populizmom umjesto tenkova.
Proces formiranja vlasti u Podgorici, u susret promjeni jezika i uvođenju nacionalnog kao dominantnog državnog ključa, biće jasan test za crnogorske partije i lidere. Neke i neki su se odmah izletjeli i odredili, a od ključnih čekamo potez. Upravo će ih on smjestiti na pravu ili pogrešnu stranu istorije.
