Ponukan izjavom čuvenog režisera Emira Kusturice koji je stao u odbranu Marka Kovačevića, braneći njegovo ljudsko pravo da se „srednjim prstom” bori protiv „bezbozništva dukljanskoga” koje traje već oko hiljadu godina, palo mi je na pamet kako bi bilo interesantno istražiti porijeklo tog gestikulativnog izraza u komunikaciji.
Sociološki gledano, mogućnost da postoji neka uzročno-posljedična veza u smislu da navedeni oblik izražavanja, poput virusa, napada političare u određenom dobu njihove političke zrelosti, nešto nalik malim boginjama, morala bi se istražiti.
Prvo zabilježeno izražavanje misli na ovaj način desilo se u antičkoj Grčkoj, u IV vijeku prije nove ere u Atini, kada je filozof Diogen svojim sagovornicima, pokazavši im srednji prst, uzviknuo “Veliki demagog”, misleći pritom na Demostena sa kojim očigledno nije bio u dobrim odnosima.
Posebno zabrinjavajuće je ćutanje predśednika Crne Gore koji je stajao pored Marka Kovačevića, jer šta to ćutanje znači?
Antroplog Dezmond Moris podrobnije definiše ovaj gest, parafraziram - srednji prst predstavlja penis, dok savijeni prsti sa obje strane podrazumjevaju testise, dakle ovim gestom nudite “falus” na jedan veoma primitivan način, što je jedan od najstarijih načina uvrede.
To bi bilo ukratko o ovome što amerikaci zovu “flipping the bird” iliti, u prevodu, onoga što je Marko Kovačević pokazao prilikom intorniranja himne Crne Gore, dok je stajao pored predśednika države. Međutim, u ovome tekstu se najmanje radi o Marku Kovačeviću, koji je ovim lascivnim gestom održao još jedan kratki performans na temu gaženja Crne Gore, a više, u gradaciji, o cijelom timu koji stoji iza njega, onima koji ga javno podržavaju poput Emira do onih koji nemaju kuraži to da urade, ali likuju u tišini.
68Jednom prilikom je Slavko Perović, u nekoj od svojih kolumni, napisao da će iza Emira Kusturice ipak ostati nešto veliko a to je film “Otac na službenom putu”. Emir je najbolji dokaz kako talenat i demokratija često ne idu zajedno. U društvu koje je bilo socijalističko Emir je bio vrhunski umjetnik samo iz razloga što je bio dio šireg konteksta koji mu je upregao talenat baš onako kako treba.
Kako je Emir evoluirao na srpskom nacionalizmu tako je evoluirao i njegov doživljaj Crne Gore u čijem postojanju je prepoznao maligni uticaj dukljanskih korijena, paganštine koja ne priznaje boga i koja osporava osnovno ljudsko pravo pojedincima na vlasti “ugroženog srpskog naroda” da se javno izražavaju na himnu Crne Gore simbolom koji predstavlja “onu rabotu”.
Jedan od najčešćih razloga za nepoštovanje himne je da je u njenom prepravljanju ili dodavanju stihova učestovao Sekula Drljević, crnogorski kolabracionista iz Drugog svjetskog rata, za kojega je čuo čak i ekspert za našu istoriju Emir.
Suština je da balkanskom nacionalizmu samo treba opravdanje za djelovanje, pri čemu utemeljenost istog nije ni najmanje bitna. “Nacionalizam je negativna kategorija duha jer počiva na poricanju i živi za poricanje” - Danilo Kiš.
Šta bi bilo da je kojim slučajem Sekula rekao da je vječna “srpska Crna Gora” - da li bi to bio argument za kojim bi u tom slučaju posezali?
Recimo, uzdignuta tri prsta, koji su postali “simbolom srpstva” u potonjim godinama 20. vijeka, nemaju porijeklo u srpskoj tradiciji niti kulturi već u ustaškom zlu koje je teško bilo opisati čak i kreatorima logora po Poljskoj kada su pravili izvještaj Hiteleru o tome šta su vidjeli u Jasenovcu. Kako to da Emiru ili njegovoj ideološkoj skupinine smetaju tri prsta, a smeta im navodno porijeklo stihova crnogorske himne?
Toliko o stvarnim tj. racionalnim razlozima.
Kako je Emir evoluirao na srpskom nacionalizmu tako je evoluirao i njegov doživljaj Crne Gore
Posebno zabrinjavajuće je ćutanje predśednika Crne Gore koji je stajao pored Marka Kovačevića, jer šta to ćutanje znači? Da pojasnimo pitanje - šta znači ćutanje predśednika jedne države na gest kojim čovjek pored njega na intonaciju himne zemlje u kojoj je on predśednik pokazuje rukom “onu stvar”.
Da li je predśednik ili makar njegov Kabinet (od Vlade ne očekujemo ništa), trebao da kaže zanesenom Emiru da stane malo sa doživljajem i vrijeđanjem građana crnogorske nacionalnosti koje prepoznaje kao Dukljane?
Ekipa “ hrabro se broji” takođe čeka odluku suda da li je Marko Kovačević štelovao datum na satu ili je ipak, na sebi svojstven način, obilježavao teritoriju. Za razliku do Emira koji ima hrabrosti da saopšti svoj stav, oni to niti imaju niti im pada na pamet da ugroze kolacioni kapacitet. Toliko im je stalo do himne. Uostalom, kada su imali stav po pitanju bilo kojih temeljnih vrijednosti, sem temeljnog ugovora?
Ukratko, nekada je mudrije ćutati, ali mi je ova situacija u koju smo zapali da svako “driješi gaće“ na Crnu Goru i Crnogorce postala isuviše frustrirajuća. No, kojom brzinom brišu pridjev crnogorski iz instuticija sistema i kulture uskoro se nećemo imati što osjećati frustrirano…
