Desant na crnogorski bezbjednosni aparat je u punom zamahu, naizgled spontano a zapravo sračunato urušava se cjelokupni sistem nacionalne sigurnosti.
Cilj je odavno poznat i definisan u moskovskim i beogradskim kabinetima - suštinska kompromitacija članstva u NATO i progon političkih neistomišljenika.Trojanski konj ruskog imperijalizma i velikosrpskog nacionalizma postaje sav smisao postojanja Crne Gore kao države.
Ponoćna, suštinski smjena direktora ANB Borisa Milića zapravo je kuluminacija višemjesečnih napora struktura, formalnih i ne, oko premijera Milojka Spajića da uspostavi totalnu dominaciju nad obavještajnom zajednicom. Istovremeno, permanentna kampanja kriminalizacije po davno uspostavljenom receptu i opstrukcija u radu Uprave policije natjerala je doskorašnjeg direktora Zorana Brđanina da se povuče sa te pozicije.
31Cijeneći ambijent i namjere jurišnih odreda svih derivata Demokratskog fronta iznuđivanje ostavki i smjene će se nastaviti dok svi pojedinci ne budu uklonjeni ili dovoljno marginalizovani da ne smetaju izgradnji srpskog sveta. Ekspertski, nego kako!
Nesporno je pravo predsjednika Vlade da imenuje prvog čovjeka ANB - praksa i standard civilizovanog svijeta. To mu u krajnjem ne spočitava ni parlamentarna opozicija. Sporni su motivi da se na tu poziciju oktroiše anonimus bez relevantnog iskustva za obavljanje složenih poslova iz domena nacionalne sigurnosti. Uz sve to, građanin Ivica Janović koji je promovisan za prvog čovjeka tajne policije može se pohvaliti društvom i poslovnim partnerima koji odavno privlače pažnju Tužilaštva. Meritokratski, nego kako!
Logično objašnjenje takvog postupanja može biti samo jedno: upotreba raznoraznih opskuranata u ulozi "korisnih idiota" za vaninstitucionalne i protivpravne radnje obavještajnog rada. Zloupotreba i opsesija obavještajnih službi kao nacionalni hobi, od '48. naovamo. Goli otok kao stanje duha.Da se pretpostaviti da čak i ovako razvaljen obavještajni sektor nije dovoljno razbijen i servilan da zadovolji rišeljeovske porive trenutnog premijera i njegovog šefa kabineta.
U rašomonijadu oko ANB i cijelokupnog obavještajnog aparata uključio se i predsjednik države Jakov Milatović. U pauzi pokušaja da dogovori vlast u Podgorici sa istim onim koje danonoćno, doduše argumenovano, kritikuje predsjedniku se javilo da građanin pomenutih referenci nije adekvatno rješenje za direktora ANB.
Doduše, slične refleksije i standardi ne važe kad se radi o njegovom savjetniku za bezbjednost i bivšem direktoru ANB, Dejanu Vukšiću. Predsjednik, tada ministar, nije našao za shodno da problematizuje imenovanje ili mandat nekadašnjem advokatu kotorskih klanova i institucionalno odgovornom za curenje imena partnerskih agenta na službi u našoj državi.
Istovremeno, možda ovo prethodno je bila i glavna referenca da nakon kratkog ali slatkog mandata na čelu tajne policije građanin Vukšić postane savjetnik. Principijelno, nego kako!
Ova vrsta lutanja i nedosljednosti brzo dolaze na naplatu. Predsjedniku, posebno u trenutku ustavnog puča, curi vrijeme da dokaže i pokaže kako njegovi motivi nisu (samo) lični. U suprotnom, ostaje tragična figura lišena istorijske zasluge - margina.
Uloga prijatelja izvana tek treba da postane jasn(ij)a. Posebno, susjedne Hrvatske čiji je građanin Janović do skoro državljanin i bio. Braća po dvojnom državljanstvu su ipak imala različiti tretman svojih "drugih" država. Spajiću je Srbija odmogla dok je Janoviću, kako sad stvari stoje, Hrvatska pomogla. Oba slučaja su van dobre diplomatske praske - u najmanju ruku.
Na kraju, Spajić često u javnim nastupima priča bajke - od Singapura do Švajcarske. Doduše, više podsjeća na Minhauzena nego na braću Grim. Tako je i sa ovom o pomorcu koji će da se bori protiv šverca kokaina.
Ivica I Marica su u bajci pojeli kuću kako bi preživjeli. Ostaje da vidimo da li je ta kuća danas Crna Gora, a i ko je Marica!?
