Nije DPS izgubio izbore zbog enormne korupcije, posebno političkog vrha, a trebalo je. Nije izgubio ni zbog visokog procenta kriminala u Crnoj Gori, što, ruku na srce, ne možemo pripisati samo DPS-u, već i mnogima sa svih političkih strana.
Demokratska partija socijalista izgubila je izbore zbog vlastitog nastojanja da Crnu Goru DPS zaista napravi sekularnom državom. Sve su postojeće reakcionarne, pa i neke druge snage, što svjesno, što nesvjesno, udružile napore radi onemogućavanja postizanja pomenutog civilizacijskog cilja na crnogorskom tlu.
UTICAJ SPC
Dakle: izbore je dobila - ne crkva - nego baš Srpska pravoslavna crkva, što nije bez dubokog značenja za dalju sudbinu Crne Gore.
Crkva, koju nacionalni Crnogorci, bez ikakvih ograda, drže okupatorskom, profašističkom i reakcionarnom nikada, baš nikada nije donijela nikakvo dobro Crnoj Gori.
Njen budući politički angažman, osim klasičnog i debelo potvrđenog anticrnogorstva u najširem smislu riječi, posebno je usmjeren na temeljno potkopavanje Crne Gore kao države prilikom popisa stanovništva najavljenog za iduću godinu.
Previše uvredljivo za nacionalne Crnogorce zvuči izjava gospodina Zdravka Krivokapića da oni koji su protiv Boga ne mogu dobiti izbore, jer bi to značilo da se ,,pod Bogom“ podrazumijeva - okupatorska i zločinačka Srpska pravoslavna crkva. Ako ona, takva kakva je, zastupa i simbolizuje Boga, nacionalni Crnogorci su najveći bezbožnici u svijetu!
TUĐE ZASTAVE
Ne treba zaboraviti: ovi su izbori, uz klerikalno djelovanje Srpske pravoslavne crkve, izvojevani i prevelikim defilovanjem zastava druge države, čija upotreba prije svega znači negaciju crnogorskog nacionalnog, kulturnog i drugog identiteta. Uz svu demokratičnost izbornog procesa i izbornog dana, ostaje prevelika mrlja na crnogorskom građanskom opredjeljenju i građanskom licu Crne Gore.
Pokušavajući da zaista vjerujem u progresivnost Demokrata, gospode Bečića i Koprivice, nikako ne mogu sebi odgovoriti: zbog čega ta dva mlada čovjeka toliko lažu, ne samo u predizbornoj kampanji, nego i znatno ranije, tvrdeći da u Skupštini usvojeni Zakon o slobodi vjeroispovijesti nije ustavan. I to nakon jasnog stava Venecijanske komisije!
Da nije ustavan već bi pao i prije ovih izbora, ali se dobro zna da Srpska pravoslavna crkva ne traži intervenciju Ustavnog suda Crne Gore, kojeg navodno ne priznaju, ali ne traži ni mišljenje Suda u Strazburu kojeg navodno priznaju!?
U jeku pobjedničke euforije opozicije nikako ne zaboravljajmo da smo, uz sve grjehove DPS-a, koji sigurno nijesu mali, pod većinskim vođstvom upravo te stranke ostvarili uspjehe o kojima smo nekad mogli samo sanjati
Dakle, gospodin Bečić žuri da što prije poništi rečeni zakon, kao navodno neustavan, čime se nedvosmisleno zalaže za produženje nezakonitog jahaćeg položaja Srpske pravoslavne crkve nad Crnom Gorom, čak i podrazumijevajući da ukupna crnogorska kulturna baština nije vlasništvo države Crne Gore! Opasna je to igra, koja dugoročno može izazvati, ne daj Bože, koje posljedice.
MEDIJSKI SPINOVI
Analizirajući postupke pojedinih medija u toku predizborne kampanje, posebno u prvom postizbornom danu, pada u oči cinična podvala komentatora koncerna Vijesti koji, raspravljajući o uzrocima poraza DPS-a, navodi Đukanoviću namjeru da želi da stvori „partijsku crkvu?“
Ne postoji partijska crkva, nije je ni u kakvom kontekstu M.Đ. pomenuo, već govorio o dokazanoj istorijskoj činjenici da je Crna Gora do 1918. godine imala - svoju crkvu. Da li komentatori Vijesti to ne znaju, ili slijede Amfilohija u njegovim naporima da negira i postojanje Crne Gore, ostaje nedovoljno jasno. Činjenica da dio neobrazovanih Crnogoraca, pa i drugih građana Crne Gore, ne vjeruju u notorne istine u vezi sa crnogorskom istorijom, mnogo nas je koštala devedesetih godina prošlog vijeka.
Konačno, biće više nego zanimljivo poslije ovih izbora pratiti političku situaciju u Crnoj Gori. Hoće li pobjednička opozicija naći dovoljno kompetentnih i nekompromitovanih ljudi za niz odgovornih mjesta u Crnoj Gori, pogotovo, ako umije izvući iz DPS poraza odgovarajući zaključak: da svaka partija opstaje ili pada, u prvom redu u vezi sa sopstvenom kadrovskom politikom?
Odlazeći DPS je, kao što znamo, imao obilje talenta da na značajna politička i privredna mjesta, nerijetko postavlja temune koji nemaju nikakvih drugih kvalifikacija osim vjernosti partiji. To ih je, razumljivo, debelo koštalo.
No, u jeku pobjedničke euforije opozicije nikako ne zaboravljajmo da smo, uz sve grjehove DPS-a, koji sigurno nijesu mali, pod većinskim vođstvom upravo te stranke ostvarili uspjehe o kojima smo nekad mogli samo sanjati.
Kad se ponosno zavijorila zastava Montenegra na velikim svjetskim sportskim borilištima, kad se zapjevala himna "Oj svijetla majska zoro", kad smo se poslije mnogih muka i razočaranja u ljude upisali u društvo međunarodno priznatih država... Pamtimo to i nikada ne zaboravljajmo!
